Na početku jedne nove kolumne koju pišem za svježi i dobro uređeni portal meni predragog Šibenika, imam potrebu pojasniti moju poziciju i istaknuti neke važne činjenice koje se tiču novinarstva. Suočeni smo, naime, s potrebom vraćanja digniteta jednoj, ne malim dijelom, i kompromitiranoj profesiji. Treba se vratiti ključnim načelima slobodnog novinarstva koja omogućuju da bude nezaobilazan faktor u izgrađivanju demokracije u društvu, da bude korektiv vlasti, nepotkupljivi razotkrivač društvenih zala, sposoban prepoznati prava i braniti dostojanstvo pripadnika svih slojeva društva.

U našoj je profesiji dosta laži. Laž se od načina političkog i medijskog ponašanja ubrzo etablirala i kao moralno prihvatljiva. Kulturi laži treba suprotstavljati kulturu istine i života. Istina tu ne znači tek točnost, suglasnost. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati. Ondje gdje nelogične sheme djelovanja više ne obuhvaćaju življenu stvarnost, tamo se javlja potreba za obrazlaganjem, za utemeljenjem. Novinarstvo nije puko skupljanje podataka, nego kritičko propitkivanje stvarnosti. Test svake istine leži jedino u vjernosti pojedinca prema sebi samome. Novinar, u slobodi i u poštivanju istine svakog bitka, služi istini.

Zasigurno postoji mnoštvo raznovrsnih definicija novinarske profesije i njene etike. Mislim da možemo odbiti onu koja kaže da je novinarska etika ono što novinaru preostaje kada nema bolju priliku. Zašto? Zato što je dužnost novinara da objektivno, istinoljubivo, potpuno, te svjetonazorski i stranački neutralno informira javnost. Odgovornost novinara prema publici sam je sukus profesionalnosti. Drugim riječima, ni u kojem slučaju ne može se smatrati istinskim profesionalcem onaj službenik u javnim ili privatnim glasilima koji se umjesto informiranjem bavi manipuliranjem javnosti.

Traži se novi model razmišljanja i nova praksa. Sasvim je prirodno da kvantitete personaliziramo, a odnose dramatiziramo. Ali je važno da dogovorimo konsenzus i stvorimo, formiramo, stanovitu zajedničku volju suprotnu onoj koja se iskazala u nepravednim zakonima koji su doneseni u sprezi s interesnim skupinama.

Novinarstvo ne može odgoditi zakazan sastanak s istinom. A ta istina glasi ovako: nama se, općenito govoreći, loše piše. Publika, kažu ankete, ne drži do naše riječi. Ima nas koji možda nešto značimo, ali je profesija u velikoj krizi. Zato vas pitam: vjerujete li nam uopće ili zaista?! Jer, ako nije tako, ovaj portal i moja kolumna imaju ozbiljan problem. Svijet nije siromašan u detaljima, a tako znamo biti dosadni, tako nenadahnuti, tako predvidljivi. Izazivam vas da se tomu zajedno odupremo. Učinimo od ovoga portala nešto korisno. Ja ću dati sve od sebe.

Drago Pilsel