Intervju subotom

Antonio Asanović, nogometaš Šibenika: 'Otac Aljoša mi nikad nije dolazio na utakmice jer bi previše emotivno shvaćao moje nastupe'

Nogomet   |   Autor: Luka Erak   |   05.03.2022 u 08:56

  M.G./ ŠibenikIN
Antonio Asanović, sin proslavljenog nogometaša Aljoše, potpisao je početkom veljače za HNK Šibenik. Sjeli smo s Antoniom na kavu, a on nam je otkrio kako se osjeća u Šibeniku, kako se nosi s bremenom prezimena, nosi li sestrine kreacije te gdje se vidi po završetku igrače karijere.

Na početku nam je otkrio da je ugovor s HNK Šibenikom sklopljen za 3, 4 minute te da se jako veseli nastupima u 1. HNL, u koju je došao nakon trnovitog puta od Hajduka, Primorca, pa preko Rumunjske, Grčke, Švicarske i Slovačke. 

Kako se osjećaš u Šibeniku, jesi li se već udomaćio?   

Lijepo mi je u Šibeniku. Sprijateljio sam se sa suigračima. To su mladi momci, dobra ekipa, tako da smo se jako brzo povezali. Super sam se uklopio u momčad. Nakon treninga odem na kavu pa odmah doma u Brodaricu na odmor. Nisam se još stigao prošetati gradom, ali planiram prvom prilikom kad uhvatim vremena.

Koja je razlika u pristupu profesionalnom nogometu kod nas i u inozemstvu?

Nema neke velike razlike. U ligama u kojima sam igrao se više radi na snazi, fizičkoj spremi i trci, dok se kod nas više naglašava taktički aspekt, igrači bolje igraju s loptom. S obzirom na moje iskustvo igranja u inozemstvu, mogu slobodno reći da je nogomet u Hrvatskoj na jako kvalitetnoj razini, veselim se što sam dobio priliku igrati u svojoj domovini.

Jesi li mislio da ćeš na kraju zaigrati za  HNK Šibenik? Kakvi su ti dojmovi nakon debija protiv Istre?

Imao sam ponudu da opet idem vani, ali sam jako htio zaigrati u našoj ligi. HNK Šibenik je prvi poslao ponudu koju sam prihvatio za tri, četiri minute. Blizu sam Splitu, a kako sam još kao junior igrao protiv Šibenika, znao sam da idem u kvalitetan klub koji, osim što je standardni član naše lige, ima jako kvalitetan omladinski pogon. Što se tiče prvog nastupa, jako sam sretan. Ostvario sam dječački san. Isto tako sam svjestan da moram i dalje marljivo raditi, kroz cijeli tjedan davati svoj maksimum pa će i utakmice same doći.

Najduže si se zadržao u Slovačkoj, vraćao si se u dva navrata. Koliko ti je to iskustvo značajno za karijeru?

U Slovačkoj sam bio sveukupno tri godine u dva navrata. Slobodno mogu reći da mi je tamo bio dosadašnji vrhunac karijere jer sam se 13 puta našao u prvoj momčadi kola te sam jedne sezone bio u uskom krugu izbora za najboljeg obrambenog igrača godine. Kvaliteta lige i infrastruktura nogometa je na visokoj razini te mi je sve to skupa omogućilo da napredujem. Iskustvo igranja tamo ne bih mijenjao ni za što na svijetu jer smatram da mi je pomoglo u napretku da dođem do Prve hrvatske nogometne lige.

Je li ti činjenica da ti je bivši vatreni, legenda hrvatskog nogometa i poznati 'vatreni lakat' Aljoša Asanović otac breme ili ti je pomogla u životu?

Moj otac je moj idol, što kao nogometaš, što kao osoba. Kad sam bio mlađi nikad mi nije govorio što moram raditi niti me forsirao da moram postati nogometaš. Ja sam gradio svoj put koji nije bio lagan. Međutim, nije mi ga teško nositi breme svog prezimena, navikao sam. Ne zamaram se negativnim  komentarima, njih će uvijek biti. Gradim svoj put i to je to.

Daje li ti otac savjete o karijeri?

Daje mi savjete, ali nikad nije dolazio na utakmice jer bi previše emocionalno shvaćao moje nastupe. Trenutno je u Africi pa me još nije posjetio u Šibeniku, ali čujemo se svakodnevno. Govori mi kako moram biti koncentriran, a posebice odgovoran jer sam defanzivni igrač. Što se tiče njegovog utjecaja na moju karijeru, on se uvijek držao po strani. Sam trčim, sam treniram, i sam gradim svoj put.

Vidiš li i ti sebe kao trenera nakon igrače karijere?

- Naravno! Cijeli život mene i moje obitelji se vrti oko nogometa, tako da mi je velika želja nakon karijere postati trener jer to bi značilo da se i dalje bavim onime što najviše volim. 

Sestra ti je poznata dizajnerica Anamarija Asanović. Nosiš li njezine kreacije?

Sestra stalno nešto radi, evo baš je trenutno u Istanbulu. Kad god napravi odjeću za muškarce ja je nosim. Trenerke, majice i slično. Ona u svom poslu također nosi breme prezimena, ali isto kao i u mom slučaju, ne radi otac kreacije i dizajne umjesto nje. Dajemo sebe maksimalno u ono čime se bavimo i ponosni smo na to. Nemojte me krivo shvatiti, otac je uvijek tu za nas, ali u normalnoj mjeri jer nije tip osobe koja bi se miješala u naše karijere. S Anamarijom ne pričam puno o poslu. Kada se čujemo jedno drugo opuštamo i nasmijavamo da si skrenemo malo pažnju od svega.

Danas je utakmica s Dinamom. Kakva su očekivanja?

Protiv Istre smo se tražili cijelo prvo poluvrijeme, a u drugo smo ušli puno bolje, posebno motivirani zbog preminulog Dražena Govića. Nadam se da ćemo zadržati tu istu energiju i ući odmah kvalitetno i na razini u derbi s Dinamom. Siguran sam da će poseban osjećaj biti igrati protiv Dinama na Maksimiru, ipak je to aktualni prvak naše lige.

 

Podijeli: