OBJAVA: 01.10.2014, 10:50h   •   IZMJENA: 01.10.2014, 11:03h   komentara   •     ISPIŠI

Odakle ti pare, Gogo?!

FOTO Veliki Gogo oduševljen Kinom: Zabranjeni grad nudi sve, od 'zabranjenih' ulaza do 'zabranjenih' žena


PIŠE Goran Subašić
01.10.2014, 10:50h

Ipak, Kina je ogromna, a toliko toga još želim u njoj vidjeti i, što je još bitnije, napraviti, tako da Šangaj ostavljam uglađenim poslovnjacima, materijalnim zanesenjacima, kurvama, sitnim prevarantima, ambicioznim kapitalistima kao i nostalgičnim sanjarima te ostalima koji će u Šangaju pronaći sve ono zbog čega su tu i došli...Ali i ono zbog čega nisu.

 

Peking je krcat znamenitostima koje sam sljedećih nekoliko dana obilazio, od nadaleko poznatog trga Tiananmena, preko Ljetne palače, taoističkih i budističkih hramova (Nebeski hram, Lama hram, Hram zemlje, Hram sunca, Hram mjeseca, Hram svakog kurca)...pa sve do najveće znamenitosti Pekinga – Zabranjenog grada.

Zabranjeni grad je kompleks bivših carskih palača sagrađenih u tradicionalnom kineskom stilu početkom 15 st. u razdoblju vladavine dinastije Ming.

Bilo je potrebno 14 godina i oko 200.000 radnika da bi se kompleks završio, a ideje za prijevoz građevnog materijala bile su gotovo inovativnije od ideja naših političara za izvlačenje proračunskog novca. Naime, za kompleks je, među ostalim, bio potreban jedan gigantski kamen koji se nalazio u Fangshanu (današnjem predgrađu Pwekinga), te su inženjeri tu zimu stvorili ogroman ledeni put do centra grada prolijevajući vodu na smrznuto tlo, dok su tisuće konja vukli kamen preko leda do željenog mjesta. Također su, za izgradnju glavne dvorane kompleksa, bila potrebna divovska stabala iz provincije Sichuan, ali je utvrđeno da su prevelika da se presele. Radnici su morali čekati da obilne kiše speru trupce u rijeku, gdje su ih brodari vozili u Veliki kanal, odakle su plutali na sjever u Peking i dotegljeni na prostor palače.

Iako ime govori drugačije, u Zabranjeni grad danas može svatko ući, naravno, potrebno je samo dati komad papira koji, ovisno o njegovoj kvantiteti, može kupiti ulazak u sve - od „zabranjenih“ gradova, preko „zabranjenih“  ulaza, do „zabranjenih“ žena.

U Kini mi se više puta dogodilo da su mi 'uvalili' krivotvorenu novčanicu koju poslije svugdje skeniraju i ne žele je prihvatiti. U Pekingu su mi podmetnuli novčanicu od 100 juana (malo manje od 100kn)koju nigdje nisam mogao dalje podvaliti, no kad sam ulazio u Zabranjeni grad, kartu sam pokušao kupiti tom novčanicom te vjerojatno zbog gužve na prodajnome mjestu novčanicu nisu skenirali. Naravno, kusur mi je vraćen u manjim legalnim apoenima. Da ironija bude veća, za ulazak sam se poslužio i svojom starom studentskom iskaznicom te sam platio dvostruko manje nego ostali posjetitelji. Dakle, u Zabranjeni grad sam ušao zabranjeno – s krivotvorenom novčanicom i nevažećom iskaznicom. Preporučujem se svim majkama za zeta.

Nakon 7-8 prilično ispunjenih dana u Pekingu, uputio sam se vlakom do najvećeg kineskog grada koji broji gotovo 20 milijuna ljudi - Šangaja.

Agonično traganje za povoljnim smještajem po kiši i s priličnim teretom na leđima je već ustaljena praksa te nekoliko sati poslije napokon skidam backpack s leđa u skučenoj sobici hostela u centru grada koju dijelim s još par Kineza i Tajvanaca. Odmah izlazim na ulicu „udahnuti“ grad, osjetiti mu puls i vibraciju. Nije prošlo niti 20 minuta od moga izlaska, kad mi prilazi djevojka obučena izazovnije od cura na dalmatinskim maškarama ili koncertu Karleuše te viče za mnom „massage sir, masaža“, a onda ispod glasa nadoda „sex, sex“. Ma daj Karleušo, a ja sam baš bio uvjeren da nudi masažu mozga Keplerovim i Pitagorinim teoremima pa sam konsterniran njenom potpuno neočekivanom ponudom izjavio da sam gay. To najčešće u ovim situacijama pomogne, no ne i ovaj put, tako da me djevojka pratila dobrih 5 minuta pokušavajući me (sve glasnije) uvjeriti da sam dobro shvatio njenu ponudu. Tada sam bio primoran upotrijebiti svoje ubojito oružje koje nikada ne zakaže, bilo s prostitutkama ili pak prodavačima svega i svačega, taksistima, rikšerima te ostalom plejadom lovaca na turiste. Tako sam počeo, kao da sam potpuno sišao s uma, sumanuto plesati u krug i na sav glas uzvikivati mantričke stihove koji otprilike glase: „anja manja ganja haaaa“. Tek tada je matematičarka i astrofizičarka otišla u potragu za lakšom žrtvom, a ja sam u miru mogao nastaviti lutati gradom u potrazi za ničim posebnim.

Kao najveće trgovačko i financijsko središte Kine i grad najbrže rastuće ekonomija na svijetu, Šangaj privlači poslovne ljude iz čitavoga svijeta, a radi njih dolaze i sve te puste fizičarke i doktorice znanosti koje primjećujem na svakom koraku i koje vam pod svaku cijenu (dobro, ne baš pod svaku) žele prenijeti svoje znanje.

Iako nisam ljubitelj modernizma u bilo kojem obliku, pa tako niti u graditeljstvu, mora se priznati da je Šangaj zasigurno jedan od najboljih predstavnika toga pravca.

Kada stignete na obalu rijeke Huangpu i s Bunda (vrlo dinamični priobalni bulevar u samome centru grada) pogledate prema Pudongu na istočnoj strani rijeke gdje se do prije 20-ak godina nije nalazilo gotovo ništa, tek poljoprivredna zemljišta uz pokoje skladište i brodsko pristanište, ostanete zaista frapirani.

Panorama Pudonga za ljubitelje moderne arhitekture je božanstvena, a pogled na čuda kineske arhitekture je čak i mene uzdrmao te sam bio primoran priznati da je zaista fascinantno stajati na Bundu i gledati u taj Hollywoodski futurizam preko rijeke dok se, čim se okrenem, pruža pogled na arhitekturu Bunda koji je zadržao sve arhitektonske stilove koji su se smjenjivali tijekom proteklih 200 godina - gotika, renesansa, barok, neo-klasika, art deco...

 

Sljedećih dana sam se nebrojno mnogo puta vraćao na isto mjesto i slikavao više nego doktor Reljić bubrežne i žučne kamence na rendgenu.

Ipak, Kina je ogromna, a toliko toga još želim u njoj vidjeti i, što je još bitnije, napraviti, tako da Šangaj ostavljam uglađenim poslovnjacima, materijalnim zanesenjacima, kurvama, sitnim prevarantima, ambicioznim kapitalistima kao i nostalgičnim sanjarima te ostalima koji će u Šangaju pronaći sve ono zbog čega su tu i došli...Ali i ono zbog čega nisu.

 

Sve dosad objavljene kolumne Velikog Goge možete pročitati OVDJE

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK