SADA ČITATE
Morski psi u Jadranu
KLJUČNE RIJEČI
morski psi
Jadran
          OBJAVA: 02.06.2012, 11:12h   •   IZMJENA: 02.06.2012, 11:12h   komentara   •     ISPIŠI

Hrskavičnjače

Morski psi u Jadranu


PIŠE Šibenik IN
02.06.2012, 11:12h
IZVOR: dzzp.hr

U posljednje smo vrijeme na Internet portalima pa i na televiziji mogli pročitati i vidjeti vijesti o ulovljenim morskim psima u Jadranu od kojih je većina bila vrlo napadnih naslova poput: „Kakva neman! Ribar kod Kornata ulovio morskog psa dugog 3,6 metara i teškog preko 150 kg!“, „Ribar kod Kornata ulovio morskog psa kapitalca!“, „Lisica dolijala u mrežu vološćanskih ribara“, „Ribari uhvatili još jednu mrcinu od morskog psa“, „Ulovljen morski pas dug čak pet metara!“…

 

 

 

Željeli bi vam skrenuti pozornost na činjenicu da takve vijesti nažalost često puta odišu samo senzacijom, a u isto vrijeme im nedostaje vrlo važan podatak: te su vrste vrlo rijetke, ugrožene i zaštićene u Republici Hrvatskoj i njihovo je namjerno hvatanje i ubijanje kažnjivo. Zato u nastavku pročitajte i bolje upoznajte hrskavičnjače i razloge njihove ugroženosti kako bi slijedeći puta, kada dobijete informaciju ili naiđete na vijest o uginulom, uhvaćenom ili ubijenom morskom psu, mogli pravilno postupiti i obavijestiti nadležne institucije.


Uloga hrskavičnih riba u morskom ekosustavu
Hrskavične ribe (morski psi, morske mačke, raže i himere) su skupina riba čija je glavna karakteristika kostur izgrađen od hrskavice, za razliku od riba koštunjača čiji je potporni sustav izgrađen od kostiju. Većina morskih pasa, te neki sklatovi i raže su vršni predatori jer se nalaze na vrhu hranidbenog lanca i kao takvi imaju važnu trofičku ulogu u morskom ekosustavu. Utječu na regulaciju populacija drugih skupina morskih organizama koje se nalaze na nižim razinama hranidbenog lanca. Imaju važnu ulogu u održavanju morskog ekosustava zdravim. Hraneći se bolesnim ili iznemoglim jedinkama plijena spriječavaju širenje bolesti, a također na taj način u morskom ekosustavu ostaju jake i zdrave jedinke plijena (riba) koje mogu dati mnogobrojno i zdravo potomstvo. Smanjenje populacije vršnih predatora utječe na promjene u hranidbenom lancu što posljedično dovodi do neravnoteže cijelog morskog ekosustava i promjene u sastavu bentoskih staništa.


 

Što trebamo znati o morskim psima
Smatra se da su se prvi morski psi pojavili prije otprilike 400 milijuna godina, što ih evolucijski čini jednom od najstarijih skupina kralješnjaka na zemlji. Žive u svim morima i oceanima nastanjujući obalne vode, velike dubine, a neke vrste su čak zabilježene i u slatkim vodama.

• Iako je hrskavični kostur primitivno obilježje kralješnjaka, ona je zbog svog sastava puno lakša od kostiju pa stoga morski psi, kao i ostale hrskavične ribe zahtjevaju manje energije prilikom plivanja.

• Kako nemaju plivajući mjehur, koji ribama služi za održavanje neutralne plovnosti, morski psi moraju neprestano biti u pokretu kako bi se održali u vodenom stupcu. U tome im, osim hrskavičnog skeleta, pomaže i velika jetra sastavljena od masti i ugljikohidrata koja im daje potrebnu dodatnu plovnost, pogotovo kod velikih morskih pasa.

• Morski pas kučak (Isurus oxyrinchus) se smatra najbržim morskim psom.

• Morski psi, poput ostalih riba dišu škrgama. Imaju 5-7 pari škržnih otvora koji nemaju škržne poklopce. U Jadranu jedino morski pas glavonja (Hexanchus griseus) ima 6 pari škržnih otvora, a morski pas volonja (Heptranchias perlo) 7 pari škržnih otvora. Svi ostali morski psi zabilježeni u Jadranu imaju po 5 pari škržnih otvora.

• Sva osjetila morskih pasa (vid, sluh, njuh, okus i dodir) su iznimno razvijena. Osim navedenih osnovnih osjetila, morski psi imaju razvijene mehanoreceptore i elektroreceptore, osjetilne stanice raspoređene po cijelom tijelu. Pomoću mehanoreceptora morski psi osjećaju i najmanje vibracije, a pomoću elektroreceptora registriraju promjenu elektriciteta u morskom ekosustavu.

• Morski psi se razmnožavaju na tri načina: rađanjem živih mladunaca (viviparno), leženjem jaja koja pomoću tankih niti pričvrste za podlogu (oviparno) te na način da se mladi morski psi razvijaju iz jaja, ali u tijelu majke te iz njenog tijela izlaze kao živorodni (ovoviviparno).

• Većina morskih pasa su mesojedi, no neke se vrste, poput psine goleme hrane samo planktonom i sitnijom ribom.

U Sredozemnom moru nalazimo 76 zavičajnih vrsta hrskavičnjača. U Hrvatskoj je zabilježeno oko tridesetak vrsta morskih pasa, od kojih neke vrste u Jadranu stalno obitavaju, a neke u njega samo povremeno zalaze. Od velikih vrsta morskih pasa, u Jadranu je zabilježeno 6 vrsta: psina golema (Cetorhinus maximus), velika bijela psina (Carcharodon carcharias), pas lisica (Alopias vulpinus), pas glavonja (Hexanchus griseus), kučak (Isurus oxyrinchus) i psina zmijozuba petošiljka (Odontaspis ferox). Jedan od najmanjih morskih pasa zabilježenih u Jadranskom moru je kostelj crnac (Etmopterus spinax) koji maksimalno naraste do 60 cm, dok je najveći zabilježeni morski pas u Jadranu psina golema koja može narasti i do 12 m.


 

 

Zašto su ugroženi?
Cijela skupina hrskavičnih riba uključujući morske pse najugroženija je skupina morskih riba u Sredozemlju. Prema Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode (IUCN) 40%, odnosno 31 vrsta je klasificirana kao ugrožena (CR, EN ili VU), od čega je 14 kritično ugroženih vrsta. Prema Crvenoj knjizi morskih riba Hrvatske koja je izrađena prema IUCN-ovim smjernicama, u Jadranskom moru je 16 vrsta hrskavičnjača pred izumiranjem, od ukupno 53 vrste koje su zabilježene u Jadranu.
Glavni razlozi ugroženosti hrskavičnjača u Jadranu su intenzivni pridneni ribolov različitim priobalnim alatima (obalnom koćom, pridnenim parangalom, različitim mrežama stajaćicama i sitnim udičarskim alatima), bilo kao ciljana vrsta ili kao slučajna lovina. Njihovi biološki čimbenici kao što su mala reprodukcijska moć, relativno mala gustoća populacije, spori rast, ograničeno rasprostranjenje u Jadranu čine ih dodatno osjetljivima na povećani ribolovni napor. Od ostalih razloga ugroženosti ističu se degradacija ili gubitak staništa zbog ribolova, onečišćenje mora, uznemiravanje te bioakumulacija toksičnih tvari. Većina morskih pasa, te neki sklatovi i raže vršni su predatori i kao takvi imaju važnu trofičku ulogu u morskom ekosustavu. Direktni negativni utjecaji poput nekontroliranog ribolova, zagađenja i degradacije staništa mogu rezultirati promjenama u brojnosti i strukturi populacije, biološkim karakteristikama, a u najgorem slučaju mogu dovesti i do izumiranja vrste. Jedan od najbitnijih indirektnih utjecaja na ribe hrskavičnjače su promjene u odnosu plijen-predator jer nekontrolirani ribolovni napor može dovesti do eliminacije većih vrsta iz ekosustava. Zbog svojih bioloških karakteristika, u ribarstvenoj biologiji hrskavičnjače služe kao indikator (pokazatelj) stanja naselja. Brojnost hrskavičnjača u Jadranu pokazuje izraziti negativan trend u razdoblju od 1996. - 2008. godine. U tom razdoblju, kako uz istočnu, tako i uz zapadnu obalu Jadranskog mora vidljivo je smanjenje udjela hrskavičnjača u ukupnoj masi riba. Ovo je direktan pokazatelj kako su hrskavičnjače izložene velikom ribolovnom naporu čija razina prelazi mogućnosti prirodne repopulacije.

Iako većinom zaštićene pojedine se vrste morskih pasa još uvijek love i to najviše parangalima, plutajućim mrežama i plivaricama. Najveći ulov je zabilježen u zapadnom Indijskom oceanu, zapadnom centralnom Pacifiku te sjeveroistočnom Atlantiku. Pretpostavka je da se u svijetu godišnje ulovi oko 100 milijuna jedinki morskih pasa. Ovaj broj uključuje i desetke milijuna morskih pasa koji se love samo zbog njihovih leđnih peraja pri čemu se peraje odsijecaju a ostatak tijela životinje se uglavnom baca nazad u more te desetke milijuna jedinki stradalih slučajnim ulovom. Međutim stvarni ulov je ipak teško odrediti jer se često ne prijavljuje,a ponekad je i identifikacija vrsta netočna.


Hrskavične ribe unutar postojeće zakonske regulative u Hrvatskoj
Prema Zakonu o zaštiti prirode (ZZP, NN NN 70/05, NN 139/08 i NN 57/11) i Pravilniku o proglašenju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 99/09) 23 vrste hrskavičnih riba su strogo zaštićene, a 3 su zaštićene.

Strogo zaštićene hrskavične ribe:
- pas tupan (Carcharhinus plumbeus)
- pas modrulj (Prionace glauca)
- jaram, mlat (Sphyrna zygaena)
- butor (Galeorhinus galeus)
- volonja (Heptranchias perlo)
- glavonja (Hexanchus griseus)
- pas lisica (Alopias vulpinus)
- psina golema (Cetorhinus maximus)
- velika bijela psina (Carcharodon carcharias)
- kučak (Isurus oxyrinchus)
- kučina (Lamna nasus)
- psina zmijozuba, trošiljka (Carcharias taurus)
- psina zmijozuba, petošiljka (Odontapsis ferox)
- žutuga (Dasyatis pastinaca)
- leptirica (Gymnura altavela)
- golub uhan (Mobula mobular)
- pilan (Pristis pectinata)
- volina (Dipturus batis)
- klinka (Dipturus oxyrinchus)
- ražopas (Rhinobatos rhinobatos)
- prasac (Oxynotus centrina)
- sklat žutan (Squatina oculata)
- sklat sivac (Squatina squatina)
Zaštićene hrskavične ribe:
- pas mekaš (Mustelus asterias)
- volina bjelica (Rostroraja alba)
- kostelj (Squalus acanthias)


 

 

Mjere za zaštitu hrskavičnih riba
Državni zavod za zaštitu prirode vodi Protokol za dojavu i djelovanje u slučaju pronalaska uginulih, bolesnih ili ozlijeđenih strogo zaštićenih morskih životinja (morske kornjače, morski sisavci i hrskavične ribe) pa bi nam stoga bilo kakva informacija o pronalasku navedenih životinja bila od velike koristi zbog potrebe trajnog nadzora i uvida u stanje populacija strogo zaštićenih morskih životinjskih vrsta te kako bi se osiguralo očuvanje ovih vrsta u Jadranu. Svaki ribar koji slučajno uhvati zaštićenu ili strogo zaštićenu hrskavičnu ribu, bilo uginulu, ozlijeđenu ili živu o tome treba obavijestiti Županijski centar 112 koji će informaciju proslijediti dežurnom djelatniku Državnog zavoda za zaštitu prirode (DZZP) radi daljnjeg postupanja. Žive ulovljene primjerke treba vratiti natrag u more i o tome obavijestiti DZZP. U slučaju dojave o pronalasku uginule životinje DZZP će u dogovoru s ostalim nadležnim službama predložiti adekvatno zbrinjavanje.

Izvor: www.dzzp.hr
 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK