Knjiga ‘Mi, djeca Sarajeva’ donosi svjedočanstva dvadesetero stanovnika za vrijeme opsade

Prve asocijacije na Sarajevo, većini ljudi koji su u nekim godinama, jesu Zimske olimpijske igre iz 1982. godine, košarkaši Bosne, pogotovo Mirza Delibašić, Indeksi i Davorin Popović, Bijelo dugme, Bregović i Bebek, Zdravko Čolić, Ismeta Krvavac i Kemal Monteno. Sportaši i glazbenici. Ovaj zadnji u nizu, Kemal Monteno, osmislio je 1976. godine pjesmu Sarajevo, ljubavi moja. Osmislio je taj naziv i komponirao pjesmu na tada još nepostojeće stihove. Tek tada napisao ih je Alija Hafizović. Nije trebalo proći puno vremena da ju Sarajlije prigrle. Kao svoju himnu. Otada se izvodila nebrojeno puta. Sinoć ju je izveo i vodički glazbenik Šime Botica. U knjižnici, na predstavljanju knjige “Mi, djeca Sarajeva”. Autorica knjige, gospođa Mensura Burridge, vjerojatno nije mogla zamisliti bolju uvertiru u razgovor o knjizi kojeg su vodile ona i ravnateljica knjižnice Martina Tabula.

Knjiga donosi svjedočanstva dvadesetero stanovnika Sarajeva o tome kako je funkcioniralo školstvo za vrijeme opsade njihova grada. Gospođa Mensura je njihova svjedočanstva zapisivala i ukoričila. Prošlo je puno godina od završetka rata, ali priče poput ovih koje je ona uvrstila u svoju knjigu, priče nastavnika i djece, i nadalje izazivaju emocije. Bilo ih je i na sinoćnjem predstavljanju knjige u Gradskoj knjižnici Vodice. Svima su barem nakratko zasuzile oči. Pogotovo onima koji su živjeli u ratnom Sarajevu. Bilo je nekoliko takvih na sinoćnjem druženju, piše na stranicama vodičke knjižnice.