SADA ČITATE
Reportaža iz Makedonije: Tamo gdje sunce stvarno vječno sja, ali i aboliraju korumpirane političare
          OBJAVA: 14.04.2016, 14:18h   •   IZMJENA: 14.04.2016, 14:37h   komentara   •     ISPIŠI

Dokazana ljubav na prvi pogled

Reportaža iz Makedonije: Tamo gdje sunce stvarno vječno sja, ali i aboliraju korumpirane političare


  H.Pavić/Tris Reportaža iz Makedonije: Tamo gdje sunce stvarno vječno sja, ali i aboliraju korumpirane političare
PIŠE Ksenija Bilan
14.04.2016, 14:18h

Makedonija je sigurno jedna od onih zemalja na koju rijetko tko pomišlja kad želi otputovati na godišnji odmor, a svi koji tako misle – jako griješe. Jer, puno je razloga za provesti odmor u toj najjužnijoj zemlji bivše države Jugoslavije. U to smo se uvjerili već na prvom susretu makedonskih i hrvatskih novinara u Makedoniji 2013. godine kojeg su inicirali makedonske kolege sa šibenskom adresom Sašo Georgievski i Milena Georgievska, a nakon uzvratnog posjeta Šibeniku i na trećem druženju proteklog vikenda. Na žalost, u međuvremenu u Skopju su počeli svakodnevni prosvjedi zbog odluke predsjednika Ivanova da abolira sve političare protiv kojih se vodi kazneni postupak.

 

 

 

Priznajem, nisam ni sama znala da se u Makedoniju možete zaljubiti na prvi pogled, a prošlog vikenda šibenski novinari ponovno se uputili na dug put u još jedan kolegijalni i prijateljski posjet. Domaćini, Aleksandar Damovski, urednik i vlasnik MKD.mk portala, njegov kolega Petar Pejović, Panta Džambazoski, novinar Telma TV-a i naša nova prijateljica Jasmina Mironski, dopisnica France pressa vrlo su pažljivo odabrali destinacije, restorane i vinarije koje smo obišli.

Odaberete li Makedoniju za posjet, sigurno ćete prvo primijetiti iznimnu ljubaznost i gostoljubivost ljudi, u bilo kojoj situaciji. Potom ćete zapaziti i hranu za koju će se svaki putnik namjernik brzo uvjeriti da je iznimno ukusna, raznovrsna i maštovita, ali i pristupačna hrvatskom džepu. Svaki obrok počinje vrhunskim salatama jer povrće (a i voće) još uvijek ima ukus onakav kakvog se sjećaju oni malo stariji.  Potom su za izdvojiti makedonska vina kojima se sve više poklanja pažnja pa tako u manjim i većim vinarijama možete kušati i kupiti vrhunska crna i bijela vina. Naravno, sve to dobiva na ljepoti zbog lijepog krajolika u kakav se možete uvjeriti vozeći se kroz Makedoniju, neveliku zemlju koja ima sve – planine, nizine, vinograde, rijeke pa i svoje more, kako s pravom zovu jedinstveno Ohridsko jezero.  

Skopje – parada kiča

U Skopje smo stigli autocestom iz Beograda, a uz naše kolege domaćini su prvi bili tajnik općine Centar Dončo Gerasimovski te Katerina Đanevska, glasnogovornica općine. Općina Centar sa svojih oko 45 tisuća stanovnika jedna od samo tri općine u Makedoniji, u kojima je na vlasti oporba. Teško je nabrojiti specijalitete koju su pripremljeni u restoranu Stara sofra, od čipsa, tikvica i balancana do savršenog roštilja i nezaobilaznog tradicionalnog makedonskog jela 'gravče na tavče'. 

Večera je bila u restoranu i vinariji Kamnik čiji se trsovi s brda spuštaju prema Skopju, a na jelovniku nevjerojatna jela kao što su domaći ravioli u umaku od makedonskog tartufa kojeg ima i u toj zemlji ili biftek od bizona kojeg uvoze iz Kanade, a za svaki od nekoliko sljedova odabrano je neko od vrhunskih vina o kojima nam je na degustaciji sutradan s puno ljubavi govorila mlada stručnjakinja Teodora Lazarevska. Među ostalima proizvode vina Temjanika, Chardonnay single vineyard, Chardonnay unoaked, Sauvignon blanc single vineyard, Cuvee Kamnik white, Chardonnay barrel, ten barrels Cabernet sauvignon, Cuvée de prestige barrique, Pinot grigio….zvuči predobro, zar ne? Neka od njih nositelji su svjetskih nagrada.

Noćenje u Skopju organizirano je u hotelu Mola gdje je bio smješten muški dio šibenske ekipe kolege Goran Šimac i Hrvoslav Pavić s portala Tris i 24 sata te Dino Karađole, direktor šibenske Turističke zajednice i vili Leo gdje su bile cure – Davorka Blažević, novinarka i urednica Slobodne Dalmacije i portala Tris, Marina Jurković iz Slobodne Dalmacije i ja, Ksenija Bilan, urednica portala ŠibenikIN.

Jutro je bilo rezervirano za posjet centru Skopja što je posebna priča s obzirom na spomenike koji doslovce 'bodu oči' jer ne samo zato što im se broja ne zna, nego i monumentalnošću kojom dominiraju u glavnom gradu skoro potpunom srušenom u katastrofalnom potresu 1963. godine. Novoizgrađene zgrade od prije desetak godina, po nalogu sad već bivšeg premijera Nikole Gruevskog zahvaljujući gipsu kojim su presvučene podsjećaju na rimsku, grčku ili austrijsku arhitekturu, a postavljena su i Trijumfalna vrata, kao u Parizu. Usto su, na rijeci Vardar, sagrađene galije (?!) u kojima su restorani i hoteli, posađene su palme i vrbe, a rijeku premošćuju kičasti mostovi čije su ograde prepune raznih kipova. Sve skupa osvijetljeno je 'zlatnim' kandelaberima…Teško za opisati riječima, a naši nam domaćini kažu da u taj dio grada više i ne idu. S druge strane, turistima u Makedoniji to ne smeta. Dapače, fotografiraju se pored svih tih falsifikata. 

Srećom, nisu dirali staru čaršiju, slikoviti svjedok prošlih, davnih vremena s malim obrtničkim radnjama, restoranima, kafićima te buvljakom i zelenom tržnicom koja već u rano proljeće opojno miriše na domaće voće i povrće za koje Makedonci kažu da još uvijek nije ono pravo ali je domaće, iz staklenika. Paprike, rajčice, krastavci, riža, grah tetovac, paprike i rezani duhan prevladavaju u ponudi, a cijene su, u odnosu na naše, dva ili tri puta niže. Naravno, ne i domaćem stanovništvu čija prosječna plaća iznosi oko 340 eura iako mnogi rade za 150 ili 200 eura.

Posjet Skopju završili smo na ručku kojeg je priredila hrvatska veleposlanica u Makedoniji, rođena Šibenčanka Danijela Barišić u restoranu La Terazza, a potom i već spomenutom degustacijom vina u Kamniku.

Put nas u subotu predvečer vodi u 130 kilometara udaljenu Popovu kulu, vinariju i hotel kod grada Demir Kapije, gdje je dva dana nakon nas prenoćila i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović koja je zajedno sa slovenskim kolegom Borutom Pahorom službeno boravila u Makedoniji. 

Zemlja gdje aboliraju korumpirane političare

Nedjelja je bila rezervirana za susret s makedonskim predsjednikom Ivanovom s kojim smo na terasi hotela Romantik na 60 kilometara udaljenom Dojranskom jezeru na granici s Grčkom, puna dva sata pričali o aktualnoj situaciji oko izbjeglica na balkanskoj ruti, ali i običajima i drugim ležernijim temama. Ni u snu nismo mislili da će samo dva dana nakon toga Ivanov odlučio amnestirati sve političare protiv kojih se vode kazneni postupci nakon čega je građanski pokret 'Protest' organizirao masovne prosvjede pozivajući sve da im se pridruže u traženju ostavke predsjednika.

Domaćin ribljem ručku u restoranu Fuk Tak, jednom od najstarijih restorana na Balkanu bio je mlađahni 30-godišnji gradonačelnik Borče Stamov. Ako ste, kao i ja, pomislili da s obzirom da ne volite riječnu ribu, nećete imati što jesti, grdno ste biste prevarili. Brda salate, polpete od ikre šarana, pečene 'oglavine' velikih riba, čvarci od soma…nevjerojatno bogatstvo okusa. Zanimljivo, Makedonci sa salatom piju rakiju i to 'žutu, kako je oni zovu. Pitka i lagana pa smo i mi prihvatili običaj, naravno u umjerenim količinama i dobro se slaže s 'mezom' koju konzumirate prije predjela i glavnih jela.

Festival okusa i mirisa u Popovoj kuli

Po povratku u Popovu kulu obišli smo vinariju koju nam je predstavio Jordan Trajkov, jedan od suvlasnika. Popova Kula je ime dobila po nekadašnjoj kuli koja je bila je glavni kontrolni punkt na starom rimskom putu koji je prolazio veoma blizu sadašnje lokacije vinarije. Riječ je o suvremenom pogonu u kojem se proizvodi devet vrsta vina, a posebno su ponosni na Stanušinu, autohtonu sortu koju su baš u Popovoj kuli spasili od izumiranja i od koje se rade crna, bijela i rose vina koja smo kasnije kušali na degustaciji u restoranu kompleksa na našoj posljednjoj večeri u okviru ovogodišnjeg susreta. Njihova vina izvoze se u brojne zemlje, među kojima je i Amerika, a zahvaljujući nama, dio je 'izvezen' i u Hrvatsku jer smo svi kupili po nekoliko vrsta vina koje se nude u malom, s ukusom uređenom dućanu u sklopu hotela. Put prema jugu gdje je 300 sunčanih dana.

Povratak bez putokaza

Već prije osam sati u ponedjeljak ujutro kombijem, koji nam je ustupio ljubazni Marin Roman, vlasnik centra Roman obitelj, uputili smo se prema 800 kilometara udaljenoj Hrvatskoj, a to je stvarno nešto što puno lakše izdržiš prvi put. Od Popove kule krenuli smo prema granici s Albanijom u koju smo ušli oko 11 sati, potom na putu koji nas je vodio kroz Tiranu proveli smo još sedam sati po cestama koje su u očajnom stanju, a poseban problem je potpuni prometni kaos koji vlada jer niti imate znakova, niti tko poštuje one propise koje naučite u autoškoli. Policije kao nigdje, ali nam je ostalo nejasno što radi jer na njihove oči svaki drugi pretječe preko pune crte ili jednostavno iz neke uličice izveze se pravo pred vas. Oko 18 sati ušli smo u Crnu Goru preko prijevoja Vladimir gdje smo uspjeli prezalogajiti, u zalazak se spustili se prema Ulcinju pa kroz Bar, Budvu, Tivat dovukli se do naše granice, pa još one jedne s BIH u Neumu pa opet u Hrvatsku i tek oko ponoći na auto put. Vrlo iscrpljujuće, gotovo avantura, ali zaboravi se nakon odmora jer ostaju prekrasne uspomene zahvaljujući Saši, Panti, Petru i Jasmini… 

Kako je u bilo Makedoniji pogledajte u našoj fotogaleriji:

Tamo gdje sunce vječno sja! H.Pavić/Tris

POGLEDAJ CIJELU FOTOGALERIJU 32 fotografija

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK