OBJAVA: 13.12.2015, 13:57h   •   IZMJENA: 14.12.2015, 12:45h   komentara   •     ISPIŠI

Šibenčanka na volonterskoj praksi u 'zemlji tisuću jezera'

Zašto je Iva mislila da je u Mordoru, a da su od Finske ljepši i zanimljiviji samo Finci


  Facebook/Privatni album/Lenjinov muzej u Tampereu Zašto je Iva mislila da je u Mordoru, a da su od Finske ljepši i zanimljiviji samo Finci
PIŠE G.P.
13.12.2015, 13:57h

Šibenčanka Iva Jurjev, studentica sociologije u Splitu, provela je dva mjeseca u finskom gradiću Oulu u sklopu studentske volonterske prakse. U Finskoj je Iva radila kao profesorica u srednjoj školi, a iskustva su, kaže, fantastična. Ipak, 'zemlja tisuću jezera' je, osim što je hladna, i poprilično skupa za hrvatski džep, no to Ivu, naravno, nije pokolebalo. Oduševila se načinom života, uređenošću zemlje, ali i ugodnim ljudima koji se bave sportom i poprilično dobro izgledaju.

 

 

 

- Jednom kad odeš ne možeš prestati odlaziti, još dok sam bila na Erasmusu u Austriji razmišljala sam što je sljedeće. Nakon Erasmusa prijavila sam se na AISEC činilo se kao super prilika. Od šest do osam tjedana provedeš u drugoj državi, volontiraš za smještaj, hranu i ogroman plus u CV-u. Uz to naučiš pokoji jezik, usavršiš još koji i upoznaš hrpetinu novih ljudi. Ne možeš falit – govori Iva koja je razgovor za volontersku praksu obavila preko Skypea, a to joj je postalo toliko lako da bi intervju odradila bez da trepne - gore košuljica i uredna frizurica, a dolje pidžama.

Iva je dobila stipendiju i nakon nevjerojatnih 26 sati putovanja, odnosno tri aviona, šestosatnog čekanja u shopping centru i osmosatne vožnje autobusom došla u Oulu koji joj se na prvi pogled činio odvratan. Prva dva dana ostala su joj u sjećanju kao magla i golo drveće – toliko o ljepotama zemlje s tisuću jezera, ja u toj regiji nisam.

Pepeljuga je duže mogla ostati vani

- Mene je dopalo živjeti u Liminki, malom gradiću tridesetak kilometara od Oulua. Liminka ima desetak tisuća stanovnika, a u gradu se nalaze samo obiteljske kuće. Da nisam u Finskoj, mislila bih da sam u nekom američkom predgrađu – ulice su duge, s kućama na jednoj i istim takvim na drugoj strani. Za Liminku kažu da je raj na zemlji za roditelje, ali ne i za djecu. Ovo mjesto iz 'dragosti' zovem Mordor jer mi treba 45 minuta vožnje autobusom do Oulua. Kao šlag na kraju, zadnji autobus je u 22.15 h. I Pepeljuga je mogla duže ostajati vani od mene, uvijek sam morala prva odlaziti s partija. Odnosno, morala sam, dok nisam bolje upoznala ljude iz grada – od tada prakticiram sleep over – ispričala nam je Iva.

Međutim, Liminka ima i pozitivnih strana. Tu se nalazi jedna od bolje opremljenih i novijih srednjih škola, u kojoj je igrom slučaja Iva predavala. Škola ima besplatnu knjižnicu, besplatnu teretanu, izgrađene pješačke i biciklističke staze i, ako zanemarimo činjenicu da je zadnji autobus u 22.15 sati, ima prilično dobru povezanost s gradom. U blizini se nalazi prekrasno jezerce.

Skupo, skupo, užasno skupo

- Finska je skupa zemlja. Jako, jako, jako, jako skupa zemlja. Nije čudno platiti pivo šest eura ili kruh četiri eura. Odjeća je skupa, izlasci su skupi, sve, sve, sve je skupo! Jedan mi je poznanik rekao da se prestanem žaliti na cijene jer nije sve skupo nego sam ja siromašna. Da me moja host family nije hranila, bila bih na prosjačkom štapu. Ovako sam na kolačima. Kolača ima na sve strane – samo kolači i bobice. Bobice su nacionalno jelo u Finskoj. Upravo u jesen, za vrijeme mog boravka je sezona branja. Jedu se uz sve – dodala je Iva.

Kad je Iva odlazila krajem rujna, u Splitu je bilo oko 20 stupnjeva, a po aerodromu je morala šetati u zimskim čizmama i zimskoj jakni. U Finskoj mrak pada jako brzo. Kada su četiri sata čini se kao da je osam, a u osam sati kao da je ponoć. Kažu da je najgore oko Božića kada dan traje samo nekoliko sati, a da bi stvar bila još tužnija, tih par sati nema svjetlosti nego neko sivilo koje imitira dan. Uz to temperature znaju biti i do minus 30 stupnjeva. Tamo izraz 'the winter is coming' poprima sasvim novo značenje.

- Kada smo došli, strašili su nas da moramo piti vitamin D. Većina došljaka ima problema s nedostatkom tog vitamina jer nisu navikli živjeti bez sunčevog svjetla. Česti simptomi su umor, iscrpljenost, depresija. Svatko zna nekoga tko je nekoć bio u Finskoj i na kratko postao depresivan – objašnjava Iva.

Vrlo čudan narod

Od Finske zanimljiviji mogu biti jedino Finci – vrlo čudan narod, kaže Iva koja je oduševljena njihovom sramežljivošću, hladnoćom i nezainteresiranošću. To im je u krvi, a Ivi je, piše na blogu Imaginacija, jedan prijatelj, Finac, priznao da priča s njom samo da joj ne bi bilo neugodno, inače bi samo šutio i gledao u mobitel.

- E da, u Finskoj ne postoji nešto što se zove 'neugodna tišina', postoji samo tišina i ona je često dobra i poželjna. Finska je Meka za visoke, plave, vitke ljude. Finci i Finkinje jako dobro izgledaju, moram priznati. Iako za Fince kažu da su jako zatvoreni, ja sam srećom, većinom upoznala one koji su spremni pomoći u svakom trenu. Finska je jako zanimljiva zemlja, različita od svega što sam do sada znala. Ovo je iskustvo iz temelja promijenilo moje vrijednosne sustave. Ima pregršt zanimljivih tema i situacija koje sam doživjela, kao što su društveni eksperimenti na Fincima, kult saune, finski problemi s alkoholizmom, kako je putovati po Finskoj. Čudna, ali jako ukusna hrana, i u konačnici zašto Finska ima jedan najboljih obrazovnih sustava na svijetu – poručila je Šibenčanka Iva Jurjev, a dodala je da sve informacije o studentskim volonterskim praksama možete naći na Aiesec.hr

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK