SADA ČITATE
Bog čuva pijanice, djecu i budale, dakle imam 100 posto!
          OBJAVA: 18.03.2013, 09:22h   •   IZMJENA: 18.03.2013, 09:22h   komentara   •     ISPIŠI

Riba zvana Fish

Bog čuva pijanice, djecu i budale, dakle imam 100 posto!

U drugoj epizodi naš kolumnist Domagoj Jakopović Ribafish piše o prvom doživljaju Kambodže koji je pojačao ispijanjem absyntha. Ne propustite!


PIŠE Domagoj Jakopović
18.03.2013, 09:22h

Ova hrpa Australaca i Amera oko mene već lagano riga kad spomenem kako je Jadran ledenjačko jezero prema ovoj žutoj kambodžanskoj divki. Tako ti je to kad moraš educirat ekipu da si iz najljepše zemlje svijeta, žao mi je... Tada je naš vodič lupio šakom o stol i rekao, sutra idemo na Koh Kiev, otočić ispred Sihanouk Villea, kambodžanskoog Zrča. Pa ćeš vidit šta je more i plaža, sinko... A dobro, uvijek sam otvoren za nadmetanje, rekoh i naručih još jedno pivce za 0,75 centi. Kad završi happy hour, cijena se penje na puni dolar, a kako sam ipak porijeklom s Korčule...

Svanuo je novi dan, platili smo 15 dolara za cjelodnevni izlet s ručkom i cugom i krenuli na škoje. Dakle, mi Hrvati smo najveći konji univerzuma što nemamo milijarde od turizma, jer ovo što su nam pokazali uistinu jest simpatično i slatko, ali nema veze s Kornatima, Visom, Proizdom. Jedino su im ježinci zajebaniji od naših, bodlje dvaest centi, ko trepavice od onih nakaznih Kardašijanki. Iskrcavamo se na lijepom ali neodržavanom pijesku i idemo razgledati otok. Ljudi polijegali, miris pečene piletine i lignji lagano rajca, a mene nos vodi na kraj plaže. Skriveni natpis «Private destillery» mršti mi obrve, a miris mlade rakije tjera upitnike nad glavu. Koji mrtvi penis, vani je 35 u hladu?

Usred džungle ugledam drvenu kućicu na kat, mršavog bijelca i peć za rakiju. «Ciao, mi chiamo Francesco, want to try some domestic absynth?» Zatvaram oči, tražim skrivenu kameru, izvlačim svoju kameru i eksam 79 postotno zeleno đubre, dok mi Digić iz Sestrierrea objašnjava kako već dvije godine tu s frendom fermentira rižu, loži, prelijeva, destilira, tu su i dvije posude u kojima u alkoholu drži oko kuće ulovljene škorpione, stonoge i još nešto jezivo. Absint je dva dolara čaša, ali osvajam nagradnu kad primjećujem da je Sestrierre u Francuskoj, pa uz treću saznajem da je Francesco poslao i banku i kredit u materinu, da tri mjeseca godišnje muze krave po Švicarskoj i time si isplati gro od avionskih karata i prijevoza po Kambodži, loče, drogira se i tu i tamo tetovira.

Ločem peti absint, pričan Talijanski, dišem džunglu i grlim se oproštajno s luđakom. Vani je + milijarda, vlaga postojana, zrikavci škrguću, a ja pripit i sretan skačem u mutno žuto vrelo more i sretan sam kao beba na sisu. Četvorku. Putovati se mora, uvijek ćete naletjeti na nešto sjajno, samo se ne zaboravite usuditi otputovati tamo gdje vas vodi srce... Sutra na sjever, slutim štošta...

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK