Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Stručna rukometna kolumna
Završna analiza prvenstva: Ranjena i umorna Hrvatska - mala zemlja, veliki snovi
Iza nas je odigrano novo veliko rukometno natjecanje, a mi smo imali još jedan itekako nezaboravan i lijep siječanj te ujedno i početak veljače, koji smo okrunili novom osvojenom medaljom u vitrini.
Bilo je tu doista svega. Jako nervozan start natjecanja protiv Gruzije i taj rezultatski zaostatak u većem dijelu susreta umalo nas je koštao ispadanja u ranoj fazi turnira. Da se to tada dogodilo, onda ne bi danas pričali o novom odličju i dočeku naših igrača.
Krucijalna utakmica odigrana je protiv ekipe Nizozemske, u kojoj smo pobjedom tražili prolaz u drugu rundu natjecanja. To smo i ostvarili te tako ispunili naš prvotni cilj. Meč protiv domaćina Švedske je značio prvi poraz i u drugu fazu turnira nismo prenijeli bodove.
Ta konstatacija je značila samo jedno, a to je da nas samo sve četiri pobjede odvode u to željeno polufinale. Redom su padali Island, Švicarska, Slovenija i Mađarska. Spletom okolnosti moglo se vrlo lako dogoditi i da ispadnemo sa svim ostvarenim pobjedama.
U našem naumu pomogla nam je ekipa Švicarske koja je remizirala sa Islandom te je još i Mađarska odnijela vrlo važne bodove Švedskoj. S tog aspekta Hrvatska je u konačnici potvrdila svoj put u polufinale te izborila sraz protiv Njemačke. Treba ipak biti realan i reći kako je Njemačka odigrala bolje i zrelije te zasluženo ušla u to veliko finale.
Hrvatska je kroz turnir znatno oscilirala u fazama igre, ali se sve posložilo i više nego dobro. Bilo smo ranjeni, načeti, umorni i sve te činjenice smo uspješno prebrodili. Uslijedio nam je završni ispit protiv Islanda, u kojem smo trijumfom osvojili novu medalju. Druga uzastopna medalja s velikih natjecanja je jedan iznimno veliki uspjeh. Što bi recimo dala jedna Francuska, Švedska, Norveška, Slovenija ili još neke ekipe da imaju to ostvarenje? Pa vjerojatno sve. I zato respekt.
Sjajan turnir, sjajne emocije i ogroman ponos su nam priuštili naši rukometaši. Često smo znali čuti: mala zemlja, veliki snovi. To se doista i dogodilo te svjedočimo ispisivanju nove stranice hrvatske povijesti.
Za sami kraj velika zahvala od mene osobno za portal ŠibenikIN i za našu uspješnu suradnju tijekom ovog prvenstva. Meni je bila čast da vam mogu dodatno približiti rukomet i dočarati ga kroz vlastite analize i opservacije.
Svi za jednog, jedan za sve. Bravo Hrvatska, bravo dečki. Kapa do poda, junaci...
Bronca zlatnog sjaja i siječanj za pamćenje.