OBJAVA: 28.06.2018, 12:05h   •   IZMJENA: 28.06.2018, 12:43h   komentara   •     ISPIŠI

Obitelj stara 170 godina

Pred slavljenički koncert na Mihovilu popričali smo s najmlađom glazbarkom i najstarijim glazbarom


  ŠibenikIN Pred slavljenički koncert na Mihovilu popričali smo s najmlađom glazbarkom i najstarijim glazbarom
PIŠE V.B.
28.06.2018, 12:05h

Spektakularnim koncertom na tvrđavi sv. Mihovila Šibenska narodna glazba proslavit će večeras 170 godina djelovanja, a tim povodom razgovarali smo s najstarijim glazbarom Borisom Štrkaljom i najmlađom glazbarkom Katarinom Žajom koji su nam objasnili zašto Glazba djeluje toliko dugo, ali i kako su se spremali za koncert na najljepšoj pozornici Jadrana.

 

 

 

Boris Štrkalj ima najduži staž u Šibenskoj narodnoj glazbi, jedini je glazbar koji je obilježio i 900. i 950. obljetnicu Šibenika, a ukupno je u glazbi čak 53 godine. Šibenčani su navikli da glazbari imaju dva koncerta godišnje, onaj novogodišnji u kazalištu i onaj ljetni koji se od prošle godine održava na tvrđavi sv. Mihovila.

- Razmišljali smo o tome kad se tvrđava renovirala, ali nismo se usudili. Naučili smo na prostor ispred katedrale, a i to je odlična pozornica koja nam je dala puno. Htjeli smo da netko od puhača probije led da vidimo kako će ići, a shvatili smo da će to funkcionirati kad smo gledali i slušali orkestar Oružanih snaga RH - pojasnio nam je, a i dao odgovor na pitanje koje muči brojne Šibenčane, glazba neće imati koncert na trgu ispred katedrale.

Pozornice kao što je ona na sv. Mihovilu savršene su za velike orkestre i daju im posebnu moć, a puhački orkestar od 60 ljudi tamo funkcionira i bez ozvučenja. Lani je bio prvi takav koncert, ove godine je drugi po redu, a Štrkalj kaže da će se tradicija nastaviti. Upravo tako, iako je tek drugi koncert na sv. Mihovilu, Šibenčani ga već smatraju tradicionalnim.

- To je gotovo, cimentirano, tradicija će se nastaviti dokle god bude mogla. Glazba broji oko 40 članova sa studentima koji su izvan Šibenika, ali i dalje fali glazbara pa za koncert angažiraju profesionalne glazbenike da bi mogli odsvirati zahtjevne kompozicije. Glazba više nije samo glazba, sad smo brass bend. Šibenik je mali grad i to je objašnjenje kad s nama svira toliko nepoznatih ljudi - kazao je o punom sastavu u kojem će nastupiti večeras na šibenskom kaštelu, a zanimljivo je da je jedan od tih gostujućih glazbenika bio i maestro Tonći Ćićerić.

Budućnost glazbe je mala škola koju pohađa oko 20 mladih glazbenika, ali nešto se promijenilo kroz godine.

- Danas život pruža puno više mogućnosti nego kada sam 1964. ja izašao iz nje. Današnja djeca bi sve, svirali bi, igrali nogomet, košarku i vaterpolo, a ženskice rukomet ili slično. Tako dođe do osipanja pa od deset polaznika, dvoje ih ostane u Glazbi. Nas je u glazbu u roku od 6 mjeseci ušlo 19. Dezertirali smo iz glazbene škole i pobjegli u Glazbu jer smo bili mladi za Kolo. Svi smo se tu zadržali neko vrijeme - priča nam nostalgično pokazujući fotografiju glazbara na proslavi 900. obljetnice grada.

S druge strane, jedna od najmlađih glazbarki je nadarena Katarina Žaja koja nam se telefonski javila iz Moslavačke Slatine gdje je na seminaru, a u Šibenik se vraća na koncert pa opet na seminar.

- U glazbi sam od drugog polugodišta ove školske godine i predivno mi je s njima. Dugo smo vježbali za ovaj koncert i jako sam uzbuđena - kazala nam je talentirana flautistica koja često osvaja i nagrade za svoju izvrsnost.

U glazbi vladaju neke druge norme ponašanja, ljudi se poštuju, a mlađi mogu puno naučiti od svojih starijih kolega.

- Super mi je što skupa sviramo, a ima nas svih uzrasta. Mogu se družiti s mlađima, ali i stariji su mi zanimljivi i na probama smo kao obitelj - kazala nam je Žaja.

Katarina je učenica glazbene škole Ivana Lukačića pa nam je objasnila koja je razlika između te dvije institucije.

- Malo mi je nov program jer kad sam solo na flauti sviram klasiku, a tu sviramo svašta i to mi se jako sviđa. Nisam do sada svirala na sv. Mihovilu pa jedva čekam -  kazala nam je i otkrila da nema veliku tremu jer neće svirati sama.

Zanimljive su vrijednosti koje Štrkalj i ostali stariji glazbari prenose na mlađe članove. Kao prava obitelj su, ali uostalom, to znaju svi koji su ikad bili u prostorijama Šibenske narodne glazbe.

- Glazba nam je svima kao druga obitelj. Imamo situacije kad zajedno sviraju dva brata, otac i sin ili otac i kći, ili dva brata i od brata dvije kćeri, a imali smo i glazbarskih brakova. Probe su utorkom i petkom, a umjesto da visimo ispred televizije ili u kafiću, bolje nam je na probama. Uvijek netko nešto slavi pa se počastimo i uživamo. Neki od naših članova nikad ne bi putovali da nije Glazbe i to su te vrijednosti koje ostaju - pojašnjava Štrkalj.

Upitali smo ga boji li se da će se te vrijednosti izgubiti kad više ne bude starijih glazbara, ali odlučno odgovara da neće.

- Oni koji ostaju, sigurno će ići našim utabanim stazama. Siguran sam u to. Imamo novu upravu koja je već pohvatala sve konce pa se ne bojimo. Neće do toga doći, a uostalom, ja sam likvidator u glazbi pa ne daj Bože da moram likvidirati glazbu - kazao nam je u šali za kraj.

 

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK