OBJAVA: 24.05.2019, 13:38h   •   IZMJENA: 24.05.2019, 13:57h   komentara   •     ISPIŠI

Intervju

Boris Čelar, umjetnik: 'Šibenik nikad nije bio centar kulture, a pomalo gubi i obilježja grada'


  Boris Čelar / ŠibenikIN Boris Čelar, umjetnik: 'Šibenik nikad nije bio centar kulture, a pomalo gubi i obilježja grada'
PIŠE Marko Podrug
24.05.2019, 13:38h

Razgovor s članom šibenske umjetničke Grupe 9, po čijoj je zamislili jučer otvorena izložba 'Galerija Galera' u Ulici sv. Krševana.

 

'Galerija Galera', projekt ulične izložbe u sklopu gradske inicijative 'Idemo do grada', otvorena je jučer u Ulici sv. Krševana na Gorici. Plan je da se na četiri dana ta zaboravljena ulica pretvori u mjesto susreta, u ulicu umjetnika i kreativaca s izložbom na otvorenom, glazbom i tematskim radionicama. Tako je to trebalo biti, a što uistinu jest, reći će nam Boris Čelar zvani Borko, član likovne udruge Grupa 9, koja je uličnu izložbu i osmislila.

- Čitava ova inicijativa zove se "Idemo do grada", a to je jedan od mnogih pokušaja da se grad, kako se to kaže, revitalizira, mada je to kriva, prevelika riječ...

Zašto prevelika?

Zato jer je revitalizacija vezana za život, znači ponovno vratiti život. A to se ne može nekakvim manifestacijama i igricama. Život se vraća tamo gdje postoje životni resursi. Grad sam po sebi jest resurs, ali on predstavlja resurs za turističku zaradu, ali neće omogućiti reprodukciju života. Stare gradske jezgre, koje su nekada spajale građane, danas su mjesto razdvajanja. Šibenska gradska jezgra ne spaja građane, ona ih odvaja, ona odvaja Meterize od Šubićevca. To nije mjesto prisutnosti nego odsutnosti. Grad je mjesto odsutnosti, možda i kao takav ima neku svoju ljepotu. 

Sad je Šibenik, kažu, destinacija...

Je, to se danas kaže destinacija. 

A vi ste ipak odlučili stavili izložbu na ulici, usred destinacije.

Jesmo, to nije ništa novo. Nema grada ni sela u Dalmaciji koji nema neku izložbu na ulici, osim Šibenika. Pošto Šibenik u svemu zaostaje, ili ne zaostaje ali je u njemu sve nekako teško... Svugdje je teško, al' u Šibeniku je sve duplo teže, bez obzira tko si i što si.

Zašto je to tako? Ili da radije zaboravimo ovo pitanje, da ne uđemo u prekompleksno ulaženje u društveno-politički mentalitet grada...

Da, kompleksno je. To je, zapravo, percepcija grada, percepcija sredine, to su neki klišeji koji se stvaraju godinama i koje se ne može razbiti vlastitom voljom. Nisu stvoreni nečijom voljom, pa ih nečija volja ne može ni razbiti. Neki projekt, nekakva inicijativa... ne može se time promijeniti stvari. Tu treba nešto što se zove koncept. Koncept je uvijek jednostavna stvar, ali do njega je jako teško doći. Kad imaš koncept, imaš sve. Nema onoga učenog ili neučenog čovjeka, dobrog ili lošeg, koji u ovom gradu nije nešto rekao pametno na temu što bi u njemu trebalo promijeniti. Ali treba osmisliti koncept. Naš grad dosad nije imao koncept. O gradu treba misliti...

Tko? Vlast?

U tome je problem. Dobro je što imamo vlast, to je super, jer vlast nam omogućuje da nemamo nikakvu odgovornost. Vlast nam divno dođe, što vlast gora - to bolje. Imamo više razloga da nekoga kritiziramo i da od nekoga nešto očekujemo. Pitanje tog osmišljavanja grada, a to nije organiziranje nekih priredbi i zabava koje će proći, to nije ni na jednoj vlasti i ni na jednom pročelniku, to je na građanima. To je druga strana medalje. Ljudi s pravom kritiziraju gradonačelnike i gradske službe, ljudi moraju sami napraviti ono što mogu. Nitko umjesto slikara ne može slikati, nitko umjesto glazbenika ne može svirati. Neka svi naprave ono što mogu, za to ni ne treba uvijek puno novaca. Lako je reći zašto u gradu nema ovoga ili onoga, pa zar bi gradonačelnik trebao plesati ispred nas ili izvoditi čaroliju umjesto Caspera? 

Na gradonačelniku je samo da daje novac, jel?

Da, njegovo je da daje novac, da ga rasporedi, a uvijek će ga rasporediti nepravedno. 

Bi li vlast uopće trebala financirati umjetnost?

U Europi je takva praksa odavno. To je s jedne strane dobro, ali tu počinju i svi problemi, jer onaj tko je bliže oltaru taj će uvijek nešto dobiti. No, Šibenik je grad koji se ne percipira na takav način, on nikada nije bio nekakav centar kulture, u smislu žive kulture, kulture koja živi, ovdje je na djelu prolazna, estradna kulture, koja samo prođe kroz grad. Živa kultura su oni ljudi koji ovdje žive i stvaraju, liježu i ustaju u ovom gradu. Evo, danas nam je umro Vladimir Mihoković - Miha, on nije bio veliki slikar u nacionalnim razmjerima, ali je za nas jako značajan, jer je bilo trenutaka u ovom gradu kad je on jedini predstavljao likovnu scenu. Bio je uporniji i prisutniji od drugih. 

Ova bi izložba, pretpostavljam trebala dokazati da u Šibeniku ipak ima te žive kulture?

Nije stvar u izložbi, možete vidjeti da ispod ovih slika nema signatura. Ovo je više pokušaj da se u ovu ulicu, za koju mnogi Šibenčani i ne znaju gdje se nalazi, dovedu ljudi. To je jedan pokušaj tog osvješćivanja grada, a ne pokušaj vraćanja života u grad. To se s jednom izložbom ne može napraviti. Ali nekim pojedincima ovo možda pokaže da postoji grad. 

Gubi li Šibenik obilježja grada?

On gubi oznake grada, kao i mnogi drugi gradovi. Pojam grada će se morati redefinirati. Grad se tribalizira kao i čitavo društvo, imamo tribalističko društvo, ono je u naletu. Ljudi se povlače u svoje kvartove, rodovska plemena, stranke... Ne govorim to zbog nostalgije, ne mislim da bi stvari trebalo vraćati unatrag, nego se samo usuđujem primijetiti. Ova izložba je tu samo zato da se ljudi prisjete grada. Ako ništa drugo, grad ima svoju priču. Ovaj kvart ima priču, ovdje je bio zatvor, mjesto gdje su galijoti noćili, tu je bila prva Gradska vijećnica...

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK