OBJAVA: 17.07.2019, 11:09h   •   IZMJENA: 17.07.2019, 11:22h   komentara   •     ISPIŠI

Slavka vs. Martinović

Buđenje Martinske oživjelo i staru konkurenciju: Što se zapravo događalo kod nekadašnje bove?


  Scena na bovi iz spota Šibenskog Band aida Buđenje Martinske oživjelo i staru konkurenciju: Što se zapravo događalo kod nekadašnje bove?
PIŠE M.P.
17.07.2019, 11:09h

Zaslužuje li, osim Slavke Berović, i Josip Martinović spomen-maketu na Martinskoj, pita se šibenski kroničar Ivo Jakovljević.

 

Pored pozornice Seasplash festivala na Martinskoj osvanula je "Slavka". Brod je izgrađen u sjećanje na nezaboravnu Slavku Berović iz Doca, koja je 1960-ih svojom motornom barkom prevozila kupače od rive ispred crkve svetog Dumenika do Martinske. Slična linija pokrenuta je prošlog tjedna, a vozi od Mandaline, preko autobusnog kolodvora i topova na rivi do Martinske.

U tekstu kojim se najavljivalo postavljanje spomen-makete "Slavka", spomenuo se i njezin tadašnji konkurent Jospi Martinović te se citiralo knjigu Ive Jakovljevića u kojoj se tvrdi da je Martinović neplatiše bacao u more kod bove blizu Martinske. Potom su nam se u redakciji pojavila rodbina Josip Martinovića, u početku prilično uznemirana, koja je takve tvrdnje odlučno demantirala.

Danas se, pak, sapunica nastavlja. Javio nam se Ivo Jakovljević, koji je poželio malo razjasniti događaje s tih putovanja na Martinsku, koji su očito još uvijek svježi u šibenskoj memoriji.

Šibenski kroničar, publicist i novinar Ivo Jakovljević tvrdi: Slavka i Martinović su 1960-ih bili sijamski blizanci prijevoza na Martinsku. A ostatak njegovog reagiranja prenosimo u cijelosti:

Drago mi je da kao rezultat timskog rada ovog ljeta oživljava i Martinska (uz nadu da elektronska glazba s te adrese neće noćima mučiti četvrtinu građana od Doca do Drage). Još draže mi je da će i 50-ak godina poslije nego što se ugasilo kupalište na Martinskoj na simboličan način oživjeti i ime Slavke Berović, koja je uz Josipa Martinovića bila u brodarskom paru za prijevoz putnika i kupača. No, predlažem da se baš zato, što su tih 1960-ih Slavka i Martinović (kako smo ih tada zvali) bili svojevrsni sijamski blizanci na toj ljetnoj prijevoznoj ruti, i brod i ime Josipa Martinovića uključe u instalaciju na Martinskoj.

Jer, Slavka i Martinović su bili ne samo sudionici u istom poslu, makar kao prividno ljuti konkurenti, nego svojim ljudskim posebnostima i vrlo popularni znakovi tog vremena u Šibeniku, od kojeg se ovo današnje gotovo po svemu razlikuje za 180 stupnjeva. Zato u tom kontekstu valja odmjerenije gledati i na famu, prema kojoj je Slavka bila br. 1, dok je „Martinović ponekad raskalašene putnike i neplatiše znao gurnuti u more". 

Instalacija 'Slavka' na Martinskoj

Do svoje 14. godine bio sam svjedok da je Martinović bio puno stroži kapetan od Slavke, te da je putovati na Martinsku sa Slavkom znalo biti zabavnije. No, da me ne bi tko od mojih vršnjaka špricao morem ili gurao u more pred rivom, radije sam se vozio Martinovićem. Činiti dešpete svih vrsta, mlađima je tada bio najatraktivniji dio odlaska na kupanje na Martinsku, osobito ako bi se na brodu našlo i putnika u odijelima, koji su išli u restoran na Martinskoj, ponekad i na vjenčanje ili kakvu sličnu feštu, pa prije pristajanja kraj njih skočiti u more i dobro ih poškropiti. Ući u barku (bez šugamana i ičega), pa ne platiti kartu, te iskočiti prije ili poslije velike bove (koja je stradala u rujanskom dijelu Domovinskog rata 1991.), bio je to tadašnji super-sport za plivače od 15 do 20 godina. Kad bi stariji vidjeli što se u barki sprema, znali su i Slavki i Martinoviću podviknuti: "Zaitni ih u more! Znan in i mater i ćaću, ubiće u njima Boga kad in sve rečen!" 

Bilo je, uostalom, to vrijeme u kojem su još roditelji, iz pedagoških razloga, tukli svoju djecu, kao i za to mjerodavni u osnovnim školama. Mome je direktoru u osnovnoj na Gorici u kabinetu visio i mali bič, kojim je kažnjavao najveće divljake. Nedavno sam bio u društvu mojih vršnjaka, koji su se načas prisjetili svojih mladih dana, kad gotovo da nije bilo dana bez batina, pa jedan reče da bi da su danas roditelji, ti naši roditelji bili svi odreda doživotno u zatvoru, iako nitko od nas ni danas ne ćuti nikakve traume te vrste iz svojeg veselog djetinjstva. U tom kontekstu ne bi bilo čudno da je i Martinović ponekad gurnuo kojeg divljeg putnika u more, ali on to nije radio, iako sam i sam bio svjedok više puta kad bi najgori i neplatiše sami skakali oko bove nakon što bi napravili nered ili kome kakav teži dešpet (no, to su uvijek bili stariji od 16, pa i od 18 godina).

Zato što je bio strog, Martinoviću nikad nije stradao ni jedan putnik, kao ni Slavki, zato što je mnogima popuštala. Bilo je to vrijeme kad skočiti s bilo koje barke u luci nije bio nikakav rizik, jer nije bilo ni gustog prometa, ni glisera, ni jahtaša, nego je i ono malo barki uglavnom još išlo na vesla. A čakula svih vrsta je uvijek bilo, pa sam na tu temu u "Velikom rječniku šibenskih riči" 2006. napisao satiričnu pjesmu, pod naslovom „Kako dicu izvesti na pravi put", koja među ostalim spominje i ove pedagoške šibenske metode: tući dok se ne dozove pameti, tući a ne dati da plače, ne dati isti ni piti, vezati žicon za posteju itd. I, per fine, ako ni to ne pomogne, vezati kamen špagon oko vrata, sebi i njemu, pa na mulo Krke.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK