OBJAVA: 12.05.2012, 14:34h   •   IZMJENA: 12.05.2012, 14:34h   komentara   •     ISPIŠI

Omiljeni šibenski biskup Badurina rođen je na današnji dan

Da je danas Šibenčanima biskupa poput Badurine


PIŠE Ante Pancirov
12.05.2012, 14:34h
IZVOR: sibenik.hr

Srećko Badurina bio je veliki hrvatski biskup, ali prije svega veliki čovjek, moralna veličina koja nedostaje danas Šibeniku više nego ikad. Znao se bolje od ikoga iz Crkve othrvati slijepim ulicama ideologija, tako karakterističnim za aktualni kler i da je danas među nama opet bi jednostavno, onako kako je to biskup Badurina čovječno radio, odgovorio na sve etičke i moralne izazove moderne Hrvatske. Onako kako ljudima iz Hrvatske biskupske konferencije već predugo ne polazi za rukom.

 

 

 

Mons. Srećko Badurina rođen na današnji dan 1930. godine u Lunu na otoku Pagu kao prvijenac među jedanaestero djece Pavla i Sokole, rođene Baričević. Ima dva brata redovnika svećenika, franjevca trećoredca fra Ivana i fra Antuna, i dvije sestre koludrice, benediktinke u Pagu. Osnovnu školu završio je u rodnome mjestu. U dvanaestoj godini života ulazi u redovničku zajednicu franjevaca trećoredaca glagoljaša. Prvu mladomisničku godinu djeluje kao kapelan u novoosnovanoj (1953.) župi sv. Ivana u Zadru. Nastavlja zatim teologiju na KBF-u u Zagrebu, gdje je diplomirao 1958. godine, a nakon postdiplomskog studija doktorirao je iz morala kod prof. dr. Jordana Kuničića OP disertacijom "Svrha braka osobito prema nauci Pija XIF u prosincu 1965. godine.

U jesen 1966. godine, dobivši konačno putovnicu, odlazi u Rim, gdje je na Institutu sv. Alfonsa Liguorija upisao specijalni studij moralne teologije. Odslušao je tri semestra, a četvrti je gostovao u Louvainu i pohađao predmete iz različitih teoloških struka. Diplomirao je na Alfonsianumu u veljači 1968. godine. Iste godine započinje također predavati moralnu teologiju i katoličku društvenu nauku na Katehetskom institutu KBF-a u Zagrebu, a istodobno obavlja i niz drugih službi u svojoj provinciji. Posebno se zanima za trećoredsku duhovnost, osobito za njezine srednjovjekovne korijene, te u tom smislu prevodi nekoliko vrijednih članaka u provincijalnom glasilu od kojih "Tau - pokornički i franjevački znak" (1981.) izravno vodi do znaka u njegovom biskupskom grbu.

Premještajem u samostan sv. Franje u Krk (1986.) želi se još određenije posvetiti duhovnosti i mogućnostima nakane zajednice da jedan od samostana (Glavotok na Krku) organizira kao kuću molitve. U tom samostanu imenovan je za biskupa šibenskog, 7. prosinca 1987. Biskupsko posvećenje primio je od Svetog Oca Ivana Pavla II., u Vatikanu, 6. siječnja 1988. U biskupskoj konferenciji ondašnje Jugoslavije u jesen 1988. godine povjereno mu je vodstvo novoosnovane Komisije BK "Justitia et Pax" (Pravda i mir). U travnju 1993. BKJ mu je povjerila da organizira rad Informativne katoličke agencije (IKA). Na izvanrednom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije (HBK) 8. lipnja 1993., kada je konstituirana HBK, izabran je za prvoga potpredsjednikaHBK i postao članom Stalnog vijeća HBK. Na istom zasjedanju izabran je za člana Komisije za uređenje odnosa s državom i za člana Komisije za dijalog sa Srpskom pravoslavnom crkvom.
 
Srčani udar je imao na blagdan Uzvišenja sv. Križa u Ogulinu, a 14. rujna 1996. godine prebačen je u bolnicu u Zagreb, gdje je umro 17. rujna 1996. godine, na blagdan Rana sv. Franje, u bolnici ČČ. ss. Milosrdnica u Vinogradskoj. Pokopan je u katedrali u Šibeniku 19. rujna 1996. Pogrebna misa bila je u šibenskoj katedrali uz sudjelovanje gotovo čitavog hrvatskog episkopata, predvođenog kardinalom Franjom Kuharićem, kao i uz sudjelovanje nuncija mons. G. Einaudija, brojnih svećenika i mnoštva vjernika.

Pokopu su prisustvovali i predstavnici državne vlasti i drugih religija. Suosjećanje s vjernicima, kako to ističe Drugi vatikanski sabor "u njegovim tjeskobama i nevoljama" (GS,1) oznaka je biskupa Badurine za vrijeme ratnih nedaća posljednjih godina. Ostaje u Šibeniku s vjernicima i upućuje preko radija svoju pastirsku riječ, posebno u korizmi 1993. godine, svim vjernicima, kada se narod skrivao po skloništima i nije se mogao sastajati na slavljenje euharistije u svojim crkvama.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK