Doris je završila Akademiju, vratila se u Šibenik i otvorila atelje: 'Želim vjerovati da se može uspjeti'

Doris La Mazza prije godinu i pol završila je Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, odlučila se vratiti u Šibenik i pokrenuti posao u staroj gradskoj jezgri.
Iako u centru grada zimi skoro pa na prste možemo prebrojati oni koji rade i trude se 'prezimiti', Doris vjeruje da se može uspjeti. Otvorila je Art Lab Pittoresco, maleni atelje u kojemu održava tečajeve i radionice slikanja, a veliku podršku dali su joj upravo oni koji već godinama rade u gradu.
- Rođena sam u Firenzi, po ocu sam Talijanka, po majci Šibenčanka, ali kad sam imala dvije godine doselili smo u Vodice gdje sam odrasla. Nakon završene Akademije u Rijeci, prvotna ideja mi je bila možda ostati tamo, ali u mojoj struci tržište rada je gotovo nepostojeće. To je nešto čega sam bila svjesna, ali nekako tek nakon završetka faksa zapljusne te realnost. Bila sam spremna na kompromise po pitanju posla, jedino mi je bilo bitno da posao ima nekakve veze s mojom strukom. Iskoristila sam sve što se pruža od strane HZZ-a, upisala tečaj za grafičkog dizajnera, nakon toga, čisto iz znatiželje, odslušala radionicu o samozapošljavanju i to je bilo to. 31. siječnja bilo je točno godinu dana da sam donijela odluku da ću pokušati, napravila sam poslovni plan, dobila poticaje i bacila se u vatru - priča nam ova 26-godišnjakinja.
Unatoč talijanskim korijenima, nije razmišljala o odlasku iz Hrvatske, a Šibenik, u kojem je kao dijete provela jako puno vremena iako su živjeli u Vodicama, za nju je grad po mjeri. Odgovara joj mediteranski način života, Šibenik je, kako kaže, grad u usponu, smatra da ima potencijala i da će njegovo vrijeme tek doći. Zato joj je i bio idealno mjesto za započeti posao upravo ovdje.
Koliko god joj Šibenik bio drag, nije sve tako idealno, posebno za nekoga tko tek pokreće posao, iskreno će.
- Bilo je teško naći adekvatni poslovni prostor, nema ih puno, a cijene najma su vrtoglave i nedostižne malom obrtniku. To je jedna od stavki koja svakako sputava mnoge, posebno one koji misle raditi tijekom čitave godine ili baviti se djelatnostima koje nisu toliko unosne. Srećom, našla sam prostor i prije otprilike pola godine otvoren je Art Lab Pittoresco u kojemu održavam tematske radionice slikanja za odrasle i djecu, tečajeve slikanja, a isto tako 'izlazim na teren', odnosno po dogovoru u hotele, privatne proslave, team buildinge... - objašnjava nam.
Koliko je izazovno raditi zimi u gradu čije ulice utihnu, a prolaznika je u popodnevnim satima jako malo, pitamo je.
- Teško je gradskoj jezgri, zimi je pustoš i sablasno, ali meni s obzirom na ovaj tip usluge ljudi dolaze ciljano i ne mogu se žaliti. Već sam šest mjeseca tu, zadovoljna sam, imam puno planova, želja mi je i više se posvetiti vlastitom slikanju, ali idem korak po korak. Interesa za radionice ima dosta, čini mi se da je ljudima zbog ekranizacije potreban dodir sa stvarnošću i ovaj tip opuštanja. Većinom su na radionicama žene, ali u posljednje vrijeme sve je više muškaraca. Ono što me posebno veseli u ovom poslu je što upoznam različite ljude, brojni se vraćaju, neki su otkrili skrivene talente i nastavili slikati kod kuće. Šalju mi svoje radove, pitaju savjete...ma nešto divno - priča nam Doris.
Život u Šibeniku je lijep, to je grad po mjeri čovjeka, posebno za obiteljski život, ali za mlade nema puno prilika za zapošljavanje, posebno ako su u pitanju struke koje nisu toliko tražene na tržištu. Ipak, uvijek treba probati, smatra Doris.
- Tko je spreman riskirati i pokrenuti nešto svoje, vjerujem da može uspjeti. Ili barem znati da je pokušao. Nije lako početi, nije lako biti sam svoj gazda, ja sam možda i malo požurila s uskakanjem u taj poslovni svijet, ali sam procijenila da mi je najlakše sad. Friško nakon faksa i dok nitko ne ovisi o meni. U gradu ima pojedinaca koji se drže, bore, rade, trude i daju dušu staroj gradskoj jezgri. Rekli su mi: 'Ne odustaj'. Tek sam počela, nisam požalila svoju odluku i želim vjerovati da se može - kaže nam za kraj.