OBJAVA: 21.04.2014, 16:00h   •   IZMJENA: 21.04.2014, 16:14h   komentara   •     ISPIŠI

Mlada šibenska umjetnica

Franka Klarić: Mi glumci moramo i konobariti da bi preživjeli!


  arhiva Franka Klarić: Mi glumci moramo i konobariti da bi preživjeli!
PIŠE Šibenik IN
21.04.2014, 16:00h
IZVOR: Slobodna Dalmacija

Prvi put se događa da u Hrvatskoj glumci konobare, čuvaju tuđu djecu. Puno nas je. Godišnje s četiri akademije - a čujem i da se otvara peta, privatna - iziđe četrdeset nas. Pa gdje će svi raditi? Puno nas je! - kazala je mlada šibenska glumica Franka Klarić za Slobodnu Dalmaciju.

 

 

 

Trčećim korakom, u starkama, s ruksakom na leđima i repom na glavi, evo je stiže pred kafić u kojem smo dogovorile razgovor - sličnija srednjoškolki nego „odrasloj“ glumici u kasnijim dvadesetima (čuj! kasnije dvadesete...). Kafić zatvoren, travanjski dan od bure, tražimo pribježište, i gdje - pred vratima teatra. To radi vibre - kad već nema fibre, nego nas vara i smrzava ovo nestabilno proljeće...

Franku znam valjda od vrtića i uvijek imam jednu misao kad je vidim: blago njenoj materi (i ćaći, i ćaći!...) na tako dobru djetetu!

-...je, je, ali mene i danas „mori“ ta neka odgovornost dobrog djeteta koja mi je usađena odmalena, ta neka težnja i želja biti perfekcionist, ta neka izražena samokontrola, ta potreba da kontroliram sve što mi i kako u životu ide. E, upravo radim na tome da se malo „izliječim“ od toga, da zeznem, da nešto izvrnem, okrenem, i kad se sama tome ne nadam. Da se uopće usudim to napraviti! Recimo u poslu - da izvrnem naopako nešto što sam prethodno dogovorila s redateljem i ubacim nešto što mi je bilo tek u primisli... Naravno, što je više predstava na kojima radim, to sam u tom mom novom nastojanju izgradnje sebe uspješnija i - sigurnija. Glumački vam je posao ujedno i zanatski, što više iskustva, to bolje barataš tehnikama koje ti pomažu u radu, u izvedbi, pa tako i u improvizaciji. Više se ne živciram - bar pokušavam - ako se dogodi nešto nepredviđeno i više nisam nesretna i tužna ako se ne ostvari nešto kako sam zamislila.

Ima li s takvim načinom života veze odgoj u tradicionalnoj, dalmatinskoj, šibenskoj familiji?

- Itekako! Od rođenja, do odlaska na Akademiju, to sam bila „jedna ja“ - nastala pod utjecajem obitelji, odgoja, sredine - mi smo Šibenčani, na primjer, glasni ili što bi se reklo - imamo dobro impostirane glasove, pa su mi profesori već na prijemnom rekli - a ti si iz Šibenika, čuje te se... Sigurno je da je neki mladi Englez koji se „otkačio“ od obitelji negdje iza petnaeste-šesnaeste drugačije „impostiran“, od stasa do glasa, od mene. Vučem sobom od nekih najranijih vremena neku pretjeranu senzibilnost, strahove, ponekad i nesigurnost... 

Možeš htjeti, možeš biti individualac, ali teško se boriti sa sredinom, društvenom, obiteljskom, kakvom god, čak kad je i najbolja na svijetu. Ali, kad se uključiš u posao, evo na sceni, nužno ogrubiš, mijenjaš se. Pogledam li sebe unatrag šest-sedam godina, čini mi se da sam druga osoba, ono što me nekad destabiliziralo, sad više ne može. Iskustvo čini čudo od čovjeka!



Uvijek si bila dobra učenica i znala si što hoćeš kad si se opredijelila za glumu i Akademiju. Jesi li je prošla bezbolno?

- A, ne baš... Dva sam puta htjela odustati, nije mi bilo lako, strašan je taj tempo rada na Akademiji, 24 sata dnevno, bez privatnog života, a stalno se preispituješ, forsiraš, pa ako si osjetljiv... Dva sam puta dolazila kući i rekla mojima da ću odustati i upisati nešto drugo. Podrška roditelja bila mi je pritom vrlo značajna, jedino što sam od mojih čula bilo je - gledaj svoj život! Velika je stvar imati podršku u obitelji, kaže Franka za Slobodnu Dalmaciju.

Pa kad si ipak i pored dva moguća odustanka najurednije završila Akedemiju, jesi li se rado vratila u svoj Šibenik? Mnogi mladi teže otići, a ti se se vratila...

- Iskreno - ne baš osobito rado. Ne, ne zato što ne volim Šibenik i naše Kazalište, nego zato što sam u Zagrebu izgradila život i to mi fali. Međutim, kad sam završila studij, počelo je ovo grozno vrijeme recesije, režiseri su prestajali uzimati honorarce i morali koristiti glumce iz kuća, ja ušla u slobodnjake i suočila se s činjenicom da može proći mjesec, dva, tri bez posla. Imala sam i izvjesnu obvezu prema HNK Šibenik zbog stipendije u petoj godini, sve u svemu, kad je stigla ponuda iz Šibenika, razgovarala sam s kolegama, savjetovala se, svi su rekli - ajde doli! Glumac mora raditi, mora imati scenu, redatelja, kolege, mora igrati, to je prokletstvo ovoga posla. Prvi put se događa da u Hrvatskoj glumci konobare, čuvaju tuđu djecu - ja sam to dolaskom u Šibenik izbjegla, i to je vrijedno pažnje.

Konobare? Čuvaju djecu?

- Da. Puno nas je. Godišnje s četiri akademije - a čujem i da se otvara peta, privatna - iziđe četrdeset nas. Pa gdje će svi raditi? Puno nas je!

Ovdje kao da je nezaobilazna tema rada na svemu i svačemu, od reklama do sapunica, što dio glumaca prihvaća kao svaki posao, a dio s prezirom odbacuje makar bili gladni kruha...

- Sigurna sam da bi većina mladih glumaca htjela raditi ozbiljnije projekte, ali - nema puno izbora. Uostalom, držim da „sapunice“ nisu manje vrijedan posao, i taj rad pomaže naći svoj put. Uostalom, ljudi te vide, sutra možeš dobiti i poziv za kazalište, film. To je, naposljetku, dobar trening, sapunice znaju raditi i poznati i kvalitetni filmski režiseri i veliki profesionalci, evo, poput Ivande. Može se, može se i u sapunicama učiti ono što će ti poslije koristiti...

A ti se, Franka, vratila u Šibenik i, evo, igraš Gloriju, igraš sad u nekoliko predstava, ne možeš reći da nemaš posla!

- Da, i sad mislim da sam donijela dobru odluku. Nera Gojanović me pozvala, ona je napravila odličanumjetnički program, dovela poznate glumce u goste, angažirala mlade umjetnike pa je tako HNK Šibenik stao uz bok naboljim hrvatskim kazalištima. Igram ono što za nekoliko godina više neću moći, ovaj rad je veliko iskustvo i dobra prilika. I nije mi bitno je li to Glorija ili neka manja uloga - evo sad ću „glumiti“ „malo veliko kvrgavo drvce“ u istoimenoj lutkarskoj predstavi koju u Šibeniku postavljamo na sceni po djelu šibenskog autora Omera Raka u režiji Zorana Mužića. Ali, igram, eto, Gloriju, pa igram u „Sedmom kontinentu“ - sad smo imali odličnu izvedbu na Naj naj festivalu u Trešnji, pa igram u Brešanovim “Velikim manevrima u tijesnim ulicama”... stalno imam posla, i to u različitim kategorijama - od drame preko komedije do dječjih i lutkarskih predstava.

Jesu li vam posjećena gostovanja s obzirom na to da je šibenski teatar ipak manji teatar, iz manje sredine, a znamo kako publika zna na to loše reagirati.

- Ma kakvi! Kad smo u Dubrovniku igrali “Škrtičinu”, stavljali su dva-tri reda dodatnih stolica, kad smo u Zagrebu igrali “Gloriju”, tražila se karta više - da ne govorim o dobrim festivalskim publikama.

I onda Franka Klarić kaže da joj fali Zagreb! Doduše, Zagreb sobom nosi druge mogućnosti, u to spadaju i razne revije, mediji, publicitet...

- A ne ne, to mi uopće ne fali! Premda - mediji su svojevrstan podsjetnik pa te ljudi iz struke imaju na oku, pa te traže, što, opet, ima svoju drugu stranu medalje. Na primjer - neko medijsko „otkriće“ bude hit godinu dana, potom, ajmo, idemo naći drugo „otkriće“, sve je tako lako zamjenjivo i nestalno, a ja zazirem od lakozamjenjivosti. Ta prisutnost u medijima danas ne znači da dobro radiš ili ne radiš svoj posao i ne znači da ćeš biti opće prepoznat i opće privlačan za ovaj posao - tu ne mislim na sebe, nego na sve nas. Evo, ima jedan glumac, obožavam ga, zove se Dražen Šivak, i - pozna li ga neka široka javnost? Ne. A sjajan je, sjajan glumac!

Naposljetku, Franka, kako se snalaziš sa svojim gitaristom koji je inženjer elektrotehnike i još je u Zagrebu, a ti u Šibeniku?

- Hahaha... to od inženjera do gitarista dokazuje dvije stvari - da su čudni putevi ljudski i da i kod nas postaje normalno mijenjati profesiju. Snalazimo se dobro, čim je tko slobodan, putuje tamo gdje je onaj drugi. A ja još igram i u “Žar ptici” pa sam i zbog toga posla povremeno u Zagrebu.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK