OBJAVA: 05.12.2019, 21:37h   •   IZMJENA: 05.12.2019, 21:41h   komentara   •     ISPIŠI

Boris Štrkalj na terapiji

‘Glazbari bi nakon budnice išli na tripice ili gulaš sa tri prsta masti, mlađi su pili ‘Koftu’, a stariji vino’


  ŠibenikIN ‘Glazbari bi nakon budnice išli na tripice ili gulaš sa tri prsta masti, mlađi su pili ‘Koftu’, a stariji vino’
PIŠE ŠibenikIN
05.12.2019, 21:37h

Gost nove epizode talk showa ‘Na Terapiji’ novinara ŠibenikIN-a Maria Krnića bio je Boris Štrkalj, nositelj Velereda Šibenske narodne glazbe i najstariji aktivni glazbar koji je, ipak, da bi došao u Barcode Bar u emisiju preskočio večerašnju probu pa ovim putem službeni upućujemo ispriku maestru Marušiću. Izostanak je opravdan!

 

 

 

Štrkalj već 55 godina svira trubu u Glazbi pa ga svi znaju, promijenio je 8 dirigenata i 6 predsjednika.

- Ja san najstariji aktivni glazbar po godinama života i po godinama sviranja. Imao sam 12 godina kada sam ušao u prvi orkestar. Htio sam svirati klavir, ali kako potječem iz radničke obitelji to je bila nemoguća misija. Živio sam u Kalelargi, glazba bi svirala budnicu u 6 sati i tada sam počeo razmišljati sviranju - kazao je.

Šibenska narodna glazba je ustanovila Velered Šibenske narodne glazbe kako bi odali priznanje zaslužnim članovima.

- Prvi sam ga dobio i na to sam ponosan. Kad sam počeo, ćaći je bilo svejedno, samo da nisam na ulici. Mater me pitala što će mi glazba - kaže.

Krnić ga pitao kako su susjedi podnosili njegovo sviranje jer je i sam jednom pokušao i nije bilo uspješno.

- Kao da si uzeo rog iz filmova, nedefinirani tonovi, takav je bio početak. Sve glazbe, pa i šibenska, što se tiče repertoara, sve je naginjalo češkom stilu. S obzirom da sam imao dobre predispozicije, trebalo mi je šest mjeseci da naučim. Svirali smo budnice, a tu je bilo svega, nakon sviranja. Išli bi u restoran Rijeka na tripice ili gulaš sa tri prsta masti. Morao si jesti iako je bilo odbojno. Nama bi dali, kako su je zvali ‘Koftu’, a stariji pili vino - otkrio je.

Štrkalj je sudjelovao u Domovinskom ratu, bio je prvo u 113. brigadi pa u je prešao u Mornaricu, 

- Žao mi je 1995. godine jer je glazba išla na veliku turneju u Skandinaviju. Iako sam imao odobrenje, na kraju nisam mogao ići. Moram priznati da sam zahvaljujući glazbi dosta proputovao - kaže.

Dio Mediteranskih igara se održavao u Šibeniku pa su morali naučiti svirati 13 himni.

- Imamo ih i danas u arhivi. Alžirska je za poludjeti teška, izvodilo se uživo, a mislim da su igrači bili zadovoljni - otkrio je.

Ako netko želi danas postati glazbar,  Krnića zanima treba lio veza.

- Dobro je znati ljude među koje dolaziš, ali da će ti pomoći da uđeš, teško. Nema veza i vezica, nema uhljeba. 
Rijetko se vidi zajedništvo različitih generacija kao u Glazbi.

- Trenutno nas je oko 40. Imamo i studenata koji dođu kad mogu. Problem nam je što nemamo neke instrumente, a u glazbenoj školi u Šibeniku ne postoji odsjek za te instrumente. Dirigent je prisiljen pozvati ljude sa strane. Nađu se pametnjakovići koji prigovore da nam sviraju ljudi koji nisu iz Šibenika. To su većinom studenti, prijatelji glazbara. Dođu jer vole naše društvo - pojašnjava.

O čemu su još pričali i kojim je sve poznatim facama svirala Glazba, provjerite snimci emisije u nastavku koju u Barcode Baru realizira Photo Studio 82.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK