Šibenski glazbeni organizator

Igor Bergam: 'Kad ne radiš ništa i sjediš doma na kauču, nitko te neće ni hejtati ni voljeti'

Šibenik   |   Autor: Mario Krnić   |   18.11.2021 u 11:52

  B.A.
Šibenčanima koji vole dobru glazbu Igor Bergam je dobro poznato ime. Da nije njega i ekipe iz udruge PARK koja je nedavno proslavila deset godina djelovanja, ostali bi uskraćeni za preko 200 bendova i izvođača koji su nastupali na Regiusu, Kulturaljci, Membrainu, Više Rock'n'Rolla na obali mora... Dobar razlog da s Bergamom napravimo intervju.

Kako se osjećaš nakon deset godina Udruge PARK, jesi umoran malo od pokretanja alternativne kulture u Šibeniku?

Malo i jesam, a nisam više toliko ni mlad. Neka moja prva razmišljanja o tome sežu u 2010. godinu, tada sam već zaključio da se u Šibeniku ništa ne događa i da bi ja mogao biti taj koji će nešto napraviti po tom pitanju. Tako da sam već 11 godina u tome i ne mogu reći da imam elana kao i prije. Dođe čovjek u neke godine, puno toga mu se dogodi i lijepog i ružnog, ali još je tu prisutna kreativna energija. Kad mi padne napamet ideja da bi nešto mogao organizirati i nekog izvođača dovesti u Šibenik, i dalje je to super osjećaj i gura me naprijed.

Ok, na kraju krajeva, od toga i živiš?

Od kraja 2018. morao sam odvagati stanje i odlučiti hoće li mi ta organizacija koncerata biti samo hobi kao što je bio do tada dok sam imao drugi, dnevni stalni posao, ili ću to jedino raditi i posvetiti se u potpunosti. Tako da sam te godine ipak odlučio da će mi organizacija događanja biti jedini posao. Otvorio sam obrt i od tad živim od 'event industrije', ali kako to je dobro pitanje.

Pomorci kažu da njihov kruh ima sedam kora, a koliko ih ima u tvom poslu?

Posao je užasan i nije za svakog. U Šibeniku se na prste jedne ruke može nabrojiti koliko ima nas luđaka koji se bave ovim poslom i pokušavaju nešto pokrenuti. Posao je rizičan i nemaš nikakve sigurnosti ili garancija da će sve proći dobro te ovisiš o puno stvari na koje ne možeš utjecati. Ako i sve sam dobro napraviš, to ne mora značiti da će sve i proći kako treba. Nisi sam jedini faktor, već ima i puno drugih koji ti mogu poremetiti planove. Stresan je to posao, a nije baš nešto profitabilno, pogotovo kad dovodiš izvođače koje ja volim s te neke alternativne i urbane scene. Nikad se nisam bavio organizacijom zabavnih ili narodnih koncerata. Na kraju bude u zadnjem tjednu prije samog koncerta i puno fizičkog posla. Hajde, neka bude to kruh sa šest kora, da bude malo lakši nego kad tučeš more.

Koliko te ljudi u Šibeniku uopće cijene zbog toga što radiš?

Kad živiš tu stalno u našem gradu možda ni sam nemaš pravi dojam što to točno radiš. Onda kad negdje odem, po konferencijama, seminarima i festivalima i ljudima koji nisu Šibenčani kažem što sam sve dosad napravio, oni se čude i puni su respekta. Šibenčani znaju da ću ja nešto tu napraviti više puta godišnje i to zapravo i očekuju i dođe im kao normalna stvar. Ima u gradu onih koji me podržavaju, ali i onih 'hejtera'. Međutim, dok je ovih drugih, znači da radim nešto dobro. Kad ne radiš ništa i sjediš doma na kauču, nitko te neće ni hejtati. Kad sam počinjao s ovim poslom smetali su mi ružnii komentari, ali sad se sasvim dobro nosim s njima. Znam se i sam često u tom smjeru šaliti na vlastiti račun.

S čime si najponosniji u ovih 10 godina?

Možda zvuči bahato, ali najponosniji sam na to što sam ja odgovoran za to da je jako puno bendova, dobre glazbe i autora nastupilo u Šibeniku. I to po prvi put većina od njih, a sigurno ih dobra dio ne bi nikad vidjeli u gradu da ih ja nisam doveo. More je takvih bendova i često me ljudi pitaju gdje sam ove 'iskopao'. Pokazao sam puno puta da se ne mora u Šibenik dovoditi uvijek istih 20 bendova koji su dobro poznati svima i koji se stalno vrte svugdje kako bi se napravio dobar događaj. To je taj začarani krug. Ako dovedeš nepoznate velika je vjerojatnost da ćeš završiti u minusu, a opet ti se ne da raditi samo s poznatim glazbenicima. Tu pokušavam napraviti neki balans, jer kako će i ovi uvjetno mali bendovi dobiti svoju publiku ako ih ne dovodiš. Dakle, nastojim balansirati između komercijalnih stvari i alternative, jer drugačije ne bi preživio.

 

Na tom tragu je sigurno koncert Bajage na koji bi sigurno došlo pola grada, a koji je propao zbog cijele ove situacije s pandemijom. Jesi ti ikad uopće slušao Bajagu?

Imam sreću što sam iz obitelji u kojoj se jako puno voli glazba, a otac mi je i bio glazbenik. Od malih nogu sam bio izložen glazbi. Tako da priče o tome što ja slušam, a što ne slušam najčešće pokušavam izbjegavati. Pratim puno toga, a najviše domaću i regionalnu scenu, od punka i alternative do Jale Brata i Raste. Ne može se nešto u startu odbaciti kao nekvalitetno, ili kao, ne znam, trap cajka, ako prije to sam ne poslušaš. Sve to i moram pratiti zbog posla. Što kući slušam privatno je sasvim druga stvar. Kad smo već kod Bajage, prije nekih 12 do 13 godina njegovu glazbu mi je približio Darko Vrančić Kole. Puštao ga je često na poslu gdje smo radili i bilo mi je to super. Dva puta sam ga već najavio i sve je bilo dogovoreno, ali zbog korone je sve stalo.

Bilo je tu i nekih problema druge vrste?

Doznao sam da je Bajaga prvi i jedini put u Šibeniku nastupio 1989. godine i odlučio sam ja da ću biti taj koji mora ispraviti tu 'kozmičku nepravdu'. Koncert smo najprije htjeli organizirati u 'Hali Šibenik' u bivšoj Vojarni bribirskih knezova, ali su se na to pobunili branitelji. To mi nije jasno jer se Bajaga nikad nije kompromitirao, bunilo se samo zbog njegove nacionalnosti. Uostalom, sviralo je u toj vojarni puno bendova uz Srbije na Terraneu, ali valjda nisu toliko poznata imena kao Bajaga. Kasnije sam razmišljao o Martinskoj kao lokaciji. U svakom slučaju, od tog koncerta nisam odustao, u stalnom smo kontaktu i nadam se da će do njega i doći na ljeto dogodine. Mislim da bi Bajaga mogao privući i nekoliko tisuća ljudi.

Koliko te je pandemija uopće unazadila u ove dvije godine u poslovnom smislu?

Mislim da je event industrija najviše stradala. Teško je to opisati koliko me unazadila, ali evo jedan primjer. U 2019. godini sudjelovao sam u 33 događanja kao organizator ili dio organizacije, a lani pet-šest manjih.

Cijepio si se. Kakva je poruka onim koji neće, a ne mogu bez potvrde ili testa na koncerte?

Razumijem sve ljude, i one koji jesu i one koji to nikako neće. Stvar je to osobnog izbora. Mislim da je cijepljenje dobro i da nema nikakve veze s politikom i stožerom. A i mogu sad putovati gdje hoću i odlaziti na koncerte.

Dobio si nedavno plaketu Grada Šibenika za razvoj scene i organizaciju događanja. Koliko ti to znači?

Ako već nisam prepoznat u institucijama u smislu da me se više aktivira u organizaciji i produkciju puno događanja po gradu, drago mi je da sam makar dobio tu plaketu. Barem na neki simboličan način. Nisam niti u jednoj stranci i nemam nikakve veze s politikom i osjećam se malo po strani unatoč velikom iskustvu. Nekako mi se čini da se više cijene ljudi koji dođu izvana. Njima Grad i ostali daju puno, a nama domaćima samo mrvice. Draga mi je plaketa i što predstavlja cijelu tu šibensku gradsku urbanu scenu. Možda plaketa znači probijanje leda i početak bolje suradnje s institucijama.

Udruga PARK je prošlog petka organizirala i tribinu u Kući umjetnosti Arsen, a kako je tamo bilo i o čemu se razgovaralo provjerite ovdje.

Podijeli: