Sam OPG postoji preko 20 godina, većinu aktivnosti obavljao je otac, a nakon njegove prerane smrti Ivan je preuzeo sve poslove u polju i formirao svoj put i priču pod nazivom OPG Jurković.

- Moj pokojni otac Joško bio je vrstan vinar, ali ja osobno nisam stigao steći ljubav prema vinu budući da su se on i dida Vice sredinom 90-ih dogovorili da će se glavnina aktivnosti usmjeriti prema maslinarstvu, koje je upravo tada na ovim područjima krenulo u ekspanziju. Zasadio je otac tako do kraja stoljeća oko 250 maslina, uglavnom sorti leccino, pendolino i oblice. Kad tome zbrojimo nekih 20-ak starih maslina, dolazimo do respektabilnog broja stabala. OPG je kao pravna osoba službeno otvoren 2003. godine i bio je među prvima na ovim prostorima. Zbog školskih, glazbenih i sportskih obaveza u to vrijeme moje sudjelovanje u OPG-u se svodilo na pomoć u gnjojidbi i branju maslina, a sve ostale aktivnosti obavljao je uglavnom otac. Moj veći involvment započinje posljednjih 10-ak godina, a nakon prerane smrti oca preuzimam sve poslove u polju i formiram svoj put i priču pod nazivom OPG Jurković - priča nam Ivan.

Stvari si je postavio na način da je kvaliteta i ekološki pristup proizvodnog procesa na prvom mjestu, pa je tako OPG u sustavu ekološke poljoprivrede od 2020. godine, a eko certifikat imaju za ulje i za sve povrće koje proizvode. Od proizvoda naravno najznačajnije je zlatnom medaljom nagrađeno ekološko ekstra djevičansko maslinovo ulje najviše kakvoće i kvalitete, a od ove godine u prodaji imaju odvojene berbe sorti oblica i leccino. Od povrtnih kultura najzastupljeniji je bob (supersimonia i aguadulce) s eko certifikatom, te sezonsko povrće gdje prevladava rajčica(cherry i belmonte), tikvice, paprike i kukumari, također svi s ekološkim certifikatom. Proizvode i sirup od alepskog bora, ali i marmeladu od smokava.

- OPG Jurković u 2023. postaje prava farma budući da sam krenuo i s uzgojem kokoši nesilica. Trenutno farma broji 48 kokoši sorte Livornese(Leghorn). Koke su najveća radost našeg gospodarstva jer nose jaja svaki dan, živa su bića s kojima mi se djeca igraju. Farma kokoši s eko maslinikom i povrtnjakom se nalazi u zapadnom djelu Morinjskog zaljeva, dok se ostale parcele nalaze u zaseoku Mučići. Ukupna površina nasada je 15.000 četvornih metara - objašnjava nam ovaj 41-godišnjak.

Ivan je po struci ekonomist i radi kao savjetnik za poduzetništvo i EU fondove u Razvojno inovacijskom centru AluTech. Živi u Brodarici gdje je i proveo veći dio života, a kako nam otkriva, njegova je obitelj na područje Krapnja, odnosno Morinjskog zaljeva došla iz Mandaline 1911. godine kad se šukunbaba Ana Jurković kao samohrana majka zaposlila na imanju obitelji Matiazzi, kod nekadašnjeg konjičkog centra Pegasus. Tu su njezini sinovi Joso, Ivanov pradjed poznat po nadimku Joso Takelja jer je karom vozio povrće, voće i masline iz Morinjskog zaljeva na Krapanju i u Brodaricu, i Ante sagradili kuću te se počeli baviti poljoprivredom, s naglaskom na vinogradarstvo.

- Poljoprivreda mi je jedan od sporednih poslova, ali s rastućom krivuljom vremena kojeg potroši u samom polju i što je sve teže balansirati s ostalim obavezama kojih je stvarno mnogo. Naime, farmu kokoša morate obići svaki dan, skupiti jaja, dati životinjama piti, ljeti povrće morate svaki dan zalijevati, masline redovito obrezati, traktorom sve parcele nekoliko puta izorati ili kosilicom pokositi, povrtnjak dva put godišnje pripremiti za sadnju itd. Osim toga, budući da sam eko proizvođač, odlučio sam se na težu opciju da radim sam svoje preparate zaštite i prehrane biljaka, što iziskuje dosta vremena, mehanizacije i fizičke snage, ali prije svega i znanja kako pripremiti preparat, te na koji način i kada koristiti. U svim poslovima sam uglavnom sam, naravno da za vrijeme berbe i zahtjevnijih radova u pomoć pristignu punac i punica, te moja žena, najstručnija osoba budući da je diplomirala šumarstvo. Vrijeme u polju najviše volim provoditi ipak u društvu svojeg sina koji obožava saditi bob i trčati s kokama - priča nam.

Njihovo ekološko ekstra djevičansko maslinovo ulje je višestruko nagrađivano zlatnim medaljama za kvalitetu na natjecanju s preko nekoliko stotina uljara s područja Hrvatske i šire. Tijekom procesa uzgoja maslina, berbe ploda, prerade i skladištenja ulja brine o doslovno svakom mikro detalju, a svaka nagrada je svojevrsni vjetar u leđa i motiv za dalje.

Posljednjih godina sve više mladih okreće se poljoprivredi, a razlog leži u nekoliko činjenica, smatra Ivan.

- Prvenstveno tu je zdravlje koje je na prvom mjestu i uvijek je dobro imati svoje jaje, svoje ulje, povrće, voće i ostalo. Također, svjedoci smo u posljednje vrijeme divljanja cijena svih tih proizvoda i to vrlo upitne kvalitete. Nadalje, izgradnjom prometne infrastrukture, neka zabačena mjesta i polja više nisu toliko teško dostupna. Isto tako, tu je i novac iz EU fondova za ruralni razvoj te drugih fondova koje ljudi sve više koriste kako bi ili obnovili svoja stara imanja i objekte, kupili mehanizaciju i slično - govori nam.

Osim svojeg posla i OPG-a, Ivan se bavi sportom i glazbom. U boćanju je također po obiteljskom nasljeđu i tradiciji jer su i dida i ćaća bili vrsni balotaški fanatici, otkriva nam. Otac se osim time bavio i streličarstvom pa je bio i višestruki prvak tada Općine Šibenik u disciplini glineni golubovi.

- Ja nisam toliki fanatik, ali sam ih po uspjesima nadmašio. Moja specijalnost bila je trčanje, odnosno brzinsko izbijanje u boćanju te sam bio prvak Hrvatske 2003. i pobjednik kupa 2015. Već nekoliko godina sam igrač i tajnik Boćarskog kluba Primošten. Što se tiče glazbe, iako sam kao 4-godišnjak znao napamet Mišinu 'Poljubi zemlju', moja službena glazbena 'karijera' počinje 2005. godine kad se na poziv rođaka Andrije Španje, a uz blagoslov profesorice Elijane Trutin, priključujem tada KUD Spužvar (Krapanj-Brodarica). Ubrzo se formirala mlada ekipa pjevača koja se ubrzo osamostaljuje pod nazivom Klapa Brodarica pod kojim djeluje i danas kao jedna od najdugovječnijih aktivnih klapa na ovim prostorima. Uz mene tu su još i Veljko Beasder, Jere Matić, Gasper Bataljaku, te kum Nikola Sunjka. Za vrijeme pandemija zajedno sa profesorom gitare, također kumom Filipom Ljubičićem, osnivam PayPerView acoustic duo. Tu je glazba malo drugačija nego u klapi, tu pjevam i tenorske i basovske dionice, sviram mandolinu i udaraljke (cajon, ćinel), a repertoar je vrlo raznolik, od stranih svjetskih hitova, do domaćih pop i rock uspješnica. Vrlo smo aktivni, s preko 100 nastupa godišnje po cijeloj Dalmaciji i šire - otkriva nam Ivan.

Poljoprivreda nije lagan posao i teško je živjeti samo od toga, posebno u Dalmaciji gdje je zemlja škrtija. Divi se ljudima koji to uspijevaju, a da pri tome nisu podlegli suvremenim običajima da je kvantiteta ispred kvalitete ili da je ekonomska isplativost pod svaku cijenu.

- Također, sve su češći prirodni ekstremi, velike suše, vrućine... Vrlo je bitna i dobra mehanizacija koja je sve skuplja, a meni osobno je najviše žao što kao i većina poljoprivrednika s područja Morinjskog zaljeva i Donjeg polja, nemaju vodu bez koje je ozbiljna poljoprivreda gotovo nemoguća - kaže nam za kraj.