OBJAVA: 25.05.2019, 07:58h   •   IZMJENA: 25.05.2019, 08:39h   komentara   •     ISPIŠI

Predsezonski razgovor

Joso Gracin, jedini stanovnik Martinske: 'Nemam ništa protiv festivala, samo da mi vodu ne zagade!'


  Joso Gracin / D.B. / ŠibenikIN Joso Gracin, jedini stanovnik Martinske: 'Nemam ništa protiv festivala, samo da mi vodu ne zagade!'
PIŠE Marko Podrug
25.05.2019, 07:58h

Ove godine na Martinsku, oazu na ulazu u šibenski kanal sv. Ante, dolaze razni festivali i to ovim redom: Regius, Seasplash, Kanal, Nox, Membrain, Blast festival i TLM Festival Warm Up. Srećom da je Martinska, koja je do gradnje Šibenskog mosta bila važna prometna i komunikacijska točka prema gradu, nenaseljena, pa buka, gužva i sav taj kreativni nered kojega će festivali sa sobom donijeti, neće nikom smetati.

 

Osim jednom čovjeku. Josi Gracinu, jedinom stalnom stanovniku Martinske. Planinar, speleolog, putopisac, član Gorske službe spašavanja,  Joso svoj komad mira uživa na strmim liticama u kanalu sv. Ante. Tu je prohodao i progovorio i to je njegov pravi dom.

Njegov dom se dotiče nekadašnjeg, odavno devastiranog  kampa Rivijere čiji restoran, bazen i još neke popratne zgrade pomalo asimilira priroda, pa se od bršljana uskoro neće vidjeti ni grafiti po fasadama. Josu nije lako pronaći, morate znati kuda krenuti. Iza kontejner-kućice, pa stepenicama pored kipa gospe, niz stijene, i tu su vrata. I pas koji nije baš prijateljski raspoložen prema posjetiteljima. Nije problem po danu, vjerojatno je malo problematičnije po mrklom mraku, no Joso se nedavno vratio s vrhova Anda, pa mu je spuštanje do vlastitih ulaznih vrata valjda lakše od ulaska u lift u kakvom neboderu.

Došli smo po jakom vjetru, nije bilo najugodnije sjediti ispred Gracinove kuće, ali je puno bolje nego u uredu. Ispod nas klisurina, ispred more i kanal, u daljini grad. Joso Gracin je zapravo u raju, koji će mu ove godine malo narušiti koja tisuća, ili desetine tisuća ljudi, koliko će ih doći na Martinsku na sve te festivale, koji će biti smješteni niti stotinjak metara od Josine kuće.

- Nema veze, navika san - reći će Joso, koji mlade alternativce sluša još od 2001. godine, kada je na Martinskoj organiziran prvi punk festival. - To je bilo strašno. Mislin, glazba je bila okej, ali nisu imali nijedan kemijski WC. Možeš mislit na šta je to sve sličilo. Jedva san čeka one kiše krajem osmog miseca da sve isperu. Bilo je tada masu ljudi, dolazili su autima, busevima, stopom, brodovima, još je samo falilo da skaču padobranima.

D.B. / ŠibenikIN

Ako je mislio da je tada bilo puno ljudi, što će tek misliti ovoga ljeta...

- Otprilike znam kako će to izgledati jer iman  iskustva od ranije, a ne može biti puno gore onoga što je bilo. Ma nije meni to ništa problem, jednom sam čak i otiša na taj punk festival, nego ja poviše kuće imam naplov, sustav za prikupljanje kišnice, moran pripazit da mi ne vrše nuždu tu.  Moram se malo bolje ogradit, tako da mi nitko ne ulazi.

Spreman je Joso za ono što mu predstoji ovoga ljeta. Zna već da najveći od najavljenih festivala, Seasplash, svoju plesnu atraktivnost temelji na glazbi u kojoj zvuk basa ima glavnu riječ, a od basa se tresu prozori.

- Ništa za to, neka trese, bitno mi je samo da mi vodu ne zagade - tvrdi naš domaćin, koji je pored svog sustava za kišnicu već napisao "pitka voda" na nekoliko mjesta. Morat će i na engleskom, jer strancima se nadaju organizatori.

Nije mu napeta ta moderna muzika, sve mu je to nekako umjetno. On cijeni stare majstore, poput Ennija Morriconea ili AC/DC, a rado bi da mu na Martinsku dođe i Enigma. Oduševili su ga Stonesi na Hipodromu, razočarali Depp Purple u Domu sportova, a žao mu je što nikad nije pogledao Joea Cockera.

D.B. / ŠibenikIN

- Ni Josipa Lisac mi na sv. Mihovilu nije bila baš nešto, mislin znan ja da je ona dobra, ali volin čut pismu kakva je u originalu. Zato mi je bija super Dado Topić tu na Martinskoj, to je bila divota - kaže Gracin.

A kako je Joso uopće završio na Martinskoj? Roditelji su mu radili tu, u kampu. Otac je bio lugar, a majka je radila u restoranu u kampu. Joso je u školu svaki dan išao brodom, uglavnom redovnom linijom s Jadrije, koja bi ga pokupila na Martinskoj, a često ga je i otac kaićem prebacivao.

Joso Gracin nema problema s ubijanjem vremena. Ako ne planinari, onda piše, njegove putopisne reportaže objavljivali su mnogi mediji (mi nismo još, ima vremena).

- Nikad mi nije dosadno. Ustvari, najsretniji sam kad se ujutro probudim, a ne moram paliti auto, kad nigdje ne moram ići, a to se događa rijetko, možda triput mjesečno.

Toliko o Josi Gracinu za ovaj put. Još samo ovo: dragi budući posjetitelji koncerata na Martinskoj, radite što god hoćete, samo nemojte urinirati u  Josin spremnik za kišnicu, to je voda koju pije.

 

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK