OBJAVA: 05.11.2016, 11:53h   •   IZMJENA: 05.11.2016, 12:24h   komentara   •     ISPIŠI

Zaboravljeni Šibenik

Kome pripadaju i jesu li palače u povijesnoj jezgri Šibenika turistički proizvod?


PIŠE Ivo Glavaš
05.11.2016, 11:53h

Pitanja su samo naizgled jednostavna. Svaka gradska palača ima naziv po nekom vlasniku, ali jesu li to pravi i prvi, kako pravnici vole kazati originalni vlasnici? Ono što mi danas bilježimo pod palačama Galbiani, Rossini ili Marenci samo su nazivi objekata po nekim od posljednjih vlasnika nekretnina. Najčešće je riječ o obiteljima koje su te palače i ostale gradske kuće stekle početkom austrijske vladavine Dalmacijom i Šibenikom.

 

Kako utvrditi izvorne vlasnike šibenskih palača i kuća i što nam to u stvarnosti znači? Uzmimo primjer objekta kojeg uobičajeno zovemo palača Galbiani. Šibenska plemićka porodica Galbiani, porijeklom iz talijanskog grada Bergama, zabilježena je u našem gradu tek početkom 18. stoljeća, a prije toga su postali dio plemstva grada Nina.

Prema gradskom javnom bilježniku s kraja 19. stoljeća i odličnom poznavatelju dvaju pomoćnih povijesnih disciplina genealogije (rodoslovlja) i heraldike (znanosti o obiteljskim grbovima) Federicu Antoniju Galvaniju, prije Galbijanija ta je kuća (ili njen dio) izgleda bila u vlasništvu jedne grane obitelji Šižgorić.

Mnogo od onoga što danas znamo o Šibeniku dugujemo Galvaniju jer je među posljednjima bio u posjedu nekih gradskih dokumenata koje Hrvatska službeno smatra nestalima: zapisnika sa sjednica šibenskog Velikog vijeća (tzv. Libro rosso) i službenog grbovnika šibenskog plemstva (Libro d´oro). Nestali su u vihoru Prvog svjetskog rata i neposredno iza njega, tijekom kratkotrajne talijanske okupacije Dalmacije. Postoje sumnje da se knjige nalaze u Veneciji u zgradi Bratovštine sv. Jurja i Tripuna koja je izvorno bila namijenjena stanovnicima Venecije s područja Dalmacije.

Palača Galbiani

Šibensko plemstvo tijekom austrijske vladavine bilo je orijentirano na Italiju i sklono političkom pokretu koji mi nazivamo iredentizmom. Smatrali su da svi spomenici nekadašnje Mletačke republike u Dalmaciji, pa čak i spomenici Rimskog Carstva, pripadaju Italiji. Šibenski pučani govorili su oduvijek hrvatski jezik tako da je u doba Venecije gradski knez stalno sa sobom imao prevoditelja za hrvatski, ali za njihove kuće u Šibeniku Galvani nije pokazivao interes.

Zanimljivo je da je poznati britanski arhitekt Thomas Graham Jackson na putovanjima Dalmacijom od 1882. do 1885. godine, s kojih je ostavio minuciozne zabilješke u svojoj knjizi tiskanoj u Oxfordu 1887. godine, upoznao Galvanija koji je par godina ranije izdao svoju knjigu o šibenskim plemićkim grbovima pod nazivom ˝Il re d´armi di Sebenico˝. Jackson je kod Galvanija vidio šibensku arhivu i vjerojatno posljednji gore spomenute, danas službeno nestale knjige.

Iako se čini kao jednostavan posao, povijesne vlasnike palača i kuća šibenskih plemića, bez valjanog arhivskog istraživanja, gotovo uopće nije moguće točno rekonstruirati. Nitko se od znanstvenika u Hrvatskoj nije ozbiljno uhvatio rješavanja tog problema, a ideja da bi to mogle domaće šibenske snage čini se kao znanstvena fantastika. Previše je to složen zadatak za neke kulturnjake koji se uglavnom ističu prepričavanjem stoljećima poznatih podataka i višestruko ponovljenih zabluda.

Crkva Bratovštine sv. Jurja i Tripuna u Veneciji

Do tada će šibenske palače čekati nekog entuzijasta i znalca da ih prepozna i popiše, a mi ćemo ih i dalje nazivati njihovim pomalo izmišljenim, generičkim imenima.

Thomas Graham Jackson bio je očaran Šibenikom, ljepotom njegovih uličica, trgova i palača gdje je sve odisalo, kako je napisao, venecijanskom gotikom i renesansom i kao nigdje u Dalmaciji brojnim reljefima i grbovima plemstva. Što bi danas trebalo privući obrazovane i znatiželjne putnike koji požele posjetiti Šibenik: ribarska noć u gradu, koji nije nikad bio ribarski, ili šibenska kapa i kolo uvezeni iz zaleđa?

Dio šibenske kulturne baštine su i utjecaji ruralnih krajeva, ali to sigurno nije nešto po čemu bi ovaj grad trebao biti poznat. Šibenik je u humanizmu i renesansi bio grad europskih tokova, a šibenski intelektualci rado viđeni na dvorovima evropskih careva i kraljeva. Zapitajmo se što od toga danas prodajemo kao kulturni proizvod.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK