Maji Gulin MDF je obilježio život: ‘Za vrijeme rata nosili smo glavu u torbu, ali festivala je moralo biti’

Prije nekoliko dana u Šibeniku je premijerno prikazan dokumentarni film ‘Budi dijete’ u kojem o festivalu govore svjedoci vremena koji su, živeći njegov duh, stvarali manifestaciju što je diljem svijeta proširila ‘neizlječivi virus – festivalitis’, virus koji budi dijete u svakome. To nam je bio povod da porazgovaramo s Majom koja je desetljećima bila aktivni sudionik MDF-a.

- Svaka čast ekipi koja je snimila film Budi dijete o MDF-u, sigurno je bilo teško sažeti brojne priče u 50-tak minuta trajanja. Ni u deset filmova ne bi stale sve lijepe priče o našem MDF-u- kaže Maja Gulin, danas ravnateljica DV Šibenska maslina, koja je cijeli život vezana uz festival.

Njezin put na MDF-u obuhvatio je sve moguće i ‘nemoguće’ aktivnosti. Počelo je početkom 70-ih u zboru Zdravo maleni i dječjoj glumačkoj družini šibenskog kazališta, s kojom je nastupala na festivalu, nastavilo se radom u različitim festivalskim službama gdje posebno pamti godinu kad je bila vodič djeci iz Kine. Bila je i voditeljica radijske radionice Zujalica, od toga nekoliko godina zajedno sa Mladenom Kušecom, bardom hrvatskog novinarstva. U tim je godinama objavljivala i novinarske članke o MDF- u u različitim tiskovinama.

U one ‘nemoguće’ aktivnosti ubraja festivalski angažman za vrijeme Domovinskog rata. Unatoč brojnim uzbunama, festival u ratu nije utihnuo, a naša je sugovornica tada radila na festivalskoj recepciji.

- Tada sam bila trudna s mojom kćeri Nikom. Ne mogu vjerovati da sam išla kroz posve pusti grad za vrijeme uzbuna na recepciju festivala koja je bila u današnjoj gradskoj upravi. Sjećam se jednom kad sam ulicom prošla doslovno pet minuta prije no što je granata na tom mjestu usmrtila jednog našeg sugrađanina. Svi smo tada nosili glavu u torbi, a ja k tome još i trudnica. Ali festivala je moralo biti, usprkos svemu i u prkos svima. S radošću se sjećam kad je na, zbog ratnih okolnosti, dislociranom festivalu u Primoštenu, moja starija kćer Franka pobijedila na natjecanju ‘Pokaži što znaš’ koje je organizirao Mate Gulin. I u tim nesretnim ratnim godinama festival nam je donosio puno radosti - govori nam.

Početak svega bio je zbor Zdravo maleni kojeg je vodila prof Zlata Bašić.

- Neću nikad zaboraviti kad je u našu 3. osnovnu školu u zgradu današnjeg Sjemeništa došao Alfi Kabiljo sa partiturom pjesme Zdravo maleni, a potom i pjesmama ‘Šibeniče lijepi grade’ i ‘Sedmi kontinent’. Mi smo prvi pjevali tu festivalsku himnu, ne znam ni sama koliko sam puta nastupala na otvaranju festivala. A onda smo sa našim predstavama, od kojih izdvajam mjuzikl Mačak Džingiskan i Miki Trasi, opet nastupali na festivalu. Žalim jedino jer se mi tada, za razliku od današnje djece i mladih, nismo previše fotografirali, pa imamo premalo fotografija iz tog doba - priča nam Maja.

Sličnih priča poput njezine, tvrdi naša sugovornica, sigurno ima jako puno, pa pomalo šaljivo konstatira: ‘Svi smo mi rasli uz festival, a neki bome broje i jednaki broj godina kao festival’.

- Svako ljeto bi postalo pravo ljeto tek s početkom festivala. Ništa nam nije bilo teško, uključujući i probe u kasnim noćnim satima. Taj čaroban osjećaj nastupanja na pozornici nikad me nije napustio, a danas je za nastavak tog osjećaja ‘zaduženo’ moje Kolo.

Raduje je što su njezinim stopama svojedobno krenule i kćeri Franka i Nika. Obe su nastupale na festivalskoj pozornici i na otvaranjima MDF-a, sudjelovale na brojnim radionicama, posebno u dječjim novinarskim radionicama i famoznom Biltenu.

- Moj pedagoški rad sa djecom u Zujalici, a kasnije u radijskoj emisiji Skraćeni sat, jako je obilježio Mladen Kušec, sjajan čovjek i veliki profesionalac od kojeg sam jako puno naučila. Danas se moj rad s djecom u okviru festivala prije svega odnosi na suorganizaciju nastupa zbora Cvrčak i etnoigraonica Balarin koji djeluju u okviru gradskih predškolskih ustanova, te u aktivnostima vezanim uz festivalske zastavice koje krase cijeli grad. Lani sam na festivalu u programu čitanja čitala djeci vlastitu poeziju za djecu iz zbirke ‘Ljubav’.

Premalo je prostora za sve festivalske uspomene, kaže naša sugovornica.

- Ponosna sam na vlastiti doprinos MDF-u, ali i zahvalna jer sam imala priliku biti dio ove jedinstvene priče. Na upit iz filma ‘Budi dijete’ znanstvenika Igora Rudana o tome koliko je MDF utjecao na šibensku djecu, iz prve ruke mogu reći da nas je MDF sigurno u znatnoj mjeri formirao kao ljude kakvi danas jesmo. Zato poručujem svima koji nastavljaju našim putem da daju svoj maksimum kako bi MDF i dalje bio ponos našeg grada - kaže za kraj.