Markita Ševerdija 25 godina radi u vrtiću: 'Ima puno suza kad djeca odlaze u školu, ali onda dođu nova mala lica'

Biti odgojitelj znači imati cijeli niz uloga u životu djeteta, a to je posao koji je prije svega poziv jer potrebno je puno ljubavi i strpljenja da bi mališanima, koji tu borave i do 10 sati, stvorili 'drugi dom'. Markita Ševerdija u vrtiću radi već 25 godina, trenutno je u Šibenskoj maslini, vrtić Vidici, a za svoje zanimanje kaže da je najljepše, ali i najizazovnije.
- Moj profesionalni krenuo je nešto drugačije. Završila sam srednju školu za fizioterapeuta, a kako sam rodom sa Korčula osam godina sam u Veloj Luci radila u lječilištu 'Kalos'. Nakon udaje, život me odveo u Šibenik i tu su krenule promjene u mojoj profesionalnoj orijentaciji. Prvi susret s vrtićem bio je dolazak u posebnu skupinu vrtića Jutro 2000. godine gdje sam radila kao medicinska sestra sa sadašnjom ravnateljicom Majom Gulin. Iskustvo rada u medicinskoj struci bilo mi je od velike pomoći u radu s djecom s teškoćama, a prvi radni dan pamtim po neizvjesnosti i strahu kako ću se snaći u radu u novoj i meni dotad nepoznatoj radnoj okolini. Uz pomoć iskusnih kolegica, odgajateljice Maje Gulin i logopedice Silvane Mušan svi strahovi su nestali - priča nam Markita naglašavajući da je djeci osim njege, brige i igre potrebno pružiti puno ljubavi i pažnje.
Nakon dosta godina provedenih u posebnoj skupini, upisala je Studij predškolskog odgoja, diplomirala i trenutno radi kao odgojiteljica u vrtiću Vidici.
- Lijepo je bilo raditi kao fizioterapeut, ali kao odgojitelj je svakako izazovnije. Biti odgojitelj znači imati uzvišen poziv, to nije samo zanimanje nego i zvanje, cjeloživotno učenje. Odgojitelj je djetetu koje polazi u vrtić jako bitna osoba u životu i zbog toga je najvažnije da imamo motivaciju i ljubav za rad s djecom. Moramo biti osobe koja će se u svakom trenutku moći nositi sa skupinom djece i njihovim specifičnim individualnim potrebama. U svojem poslu nastojim biti pozitivna, njihov model, njihov prijatelj, motivator, suigrač, planer, pomagač, ali i njihova sigurna luka kad im treba zagrljaj ili utjeha - objašnjava nam.
S djecom radi već 25 godina i kroz taj period prošle su mnoge generacije djece.
- Bilo je tu i suza kad djeca odlaze u školi jer misliš se tko će sad mene zvati 'tetka', ali uvijek dolaze nova mala lica koja trebaju puno pažnje kako bi se prilagodili u novoj skupini, za nove prijatelje i nove tete. Tijekom godina sakupilo se puno porukica od djece i roditelja,crteža koji su puni iskrene dječje ljubavi zahvalnosti i sve ih čuvam i one su razlog zašto volim svoj poziv - kaže nam.
Markita i aktivno sudjeluje u radu etnoigraonice 'Balarin' u koju se uključila prije desetak godina na poziv ravnateljice Maje Gulin.
- Zajedničkim snagama ravnateljica i kolegica uspjele smo 'Balarin' dovesti do toga da smo prvu godinu imale osam djece, a danas ih je 25. Djeca uče hrvatske tradicijske pjesme, plesove, igre i brojalice, a da bi sve to mogla kvalitetno raditi završila sam edukaciju Gorana Kneževića -dječje folklorno stvaralaštvo i njegova primjena u radu s djecom. Edukacija mi je pomogla da djeca upoznaju dražesne i vesele tradicijske dječje igre s pjevanjem, prigodne pjesmice, dječje narodne nošnje i instrumente. A kao kruna marljivog vježbanja su nastupi Balarina na različitim manifestacijama - otkriva nam naša sugovornica.
Najizazovnije u pozivu odgojitelja je odgojiti djecu i to smatra privilegijom. Markita smatra kad se taj posao dobro odradi da je to 'lavovski posao'.
- Važni su stručnost i osobnost odgojitelja. Stručnost čine znanja o djeci, njihovom razvoju i potrebama, a osobnost odgojitelja čini iskustvo,posebni interesi i talenti. Biti odgojitelj je najljepše, ali i najizazovnije zanimanje i smatram da bi trebalo biti više cijenjeno- kaže nam za kraj.