OBJAVA: 06.03.2019, 10:07h   •   IZMJENA: 06.03.2019, 11:45h   komentara   •     ISPIŠI

INTERVJU Ivana Gulin

Mlada nada šibenskog glumišta uoči subotnje premijere: 'Ako ikad prestanem biti cura iz Varoša, zalipite mi šamarčinu'


  V.B./ŠibenikIN Mlada nada šibenskog glumišta uoči subotnje premijere: 'Ako ikad prestanem biti cura iz Varoša, zalipite mi šamarčinu'
PIŠE Valerio Baranović
06.03.2019, 10:07h

Ova mala će u Hollywood. Koji prodoran glas, energija na sceni koja zahtjeva pažnju, onakva kakvu imaju glumice klase Senke Bulić, koje kad stanu na scenu, sve drugo postaje nevažno. Takva je Ivana Gulin, 'mala' iz Varoša kojoj gluma nije bila djevojački san, ili toga nije bila svjesna, ali prepoznao je Pero Mioč potencijal pa će, dva ispita prije završetka Akademije u svom Šibeniku igrati u Krležinoj Ledi, komadu s kojim je i 'upala' na akademiju, a s njom smo proveli par sati u ugodnoj ćakuli te na probi predstave čija je premijera u subotu, 9. ožujka u šibenskom kazalištu, a u slobodnoj prodaji je možete pogledati u ponedjeljak, 11. ožujka. Oduševila nas je!

 

Ivana je završila srednju medicinsku školu u Šibeniku, po struci je fizioterapeut, a nakon toga je upisala Zdravstveno veleučilište u Zagrebu. Brzo je odustala. Kaže nam da je znala kako to nije njen životni poziv, ali znala je samo što ne želi raditi u životu.

- Nije me to ispunjavalo i vratila sam se u Šibenik. Jedan dan sam sjedila doma za kompjuterom sa svoje dvije mačke. U jednom trenutku sam sama sebi rekla, ako sad nešto ne napraviš, vječno ćeš ostati u tom bean bagu, u šlafroku s dvije mačke u krilu. Mislit ćete da izmišljam, ali gledala sam po ŠibenikIN-u, vidjela članak kako Pero Mioč ima radionicu i prima nove članove. Nisam imala posao, odustala sam od fakulteta i to je bilo to. Moja prilika - priča nam Ivana dok sjedimo nakon jutarnje probe u kafiću pokraj kazališta pokušavajući se izboriti s bukom bagera.

Pero Mioč

I tad nam je već bilo jasno što je Pero vidio u njoj. U prvih pet minuta razgovora ustala se bar pet puta kako bi zornije dočarala o čemu priča, svaku riječ potkrjepljuje gestikulacijom koja joj daje na težini, a iza svega stoji cura kojoj i dalje nije u potpunosti jasno zašto netko želi čitati intervju o njenom životu. Pokušava nam pričati o akademiji i glumačkim iskustvima, ali to nije poanta ovog razgovora. Ivana je dijete Azimuta, a na kazališne daske je praktički prešla iz šanka.

- Bilo je negdje u podsvijesti da se želim baviti s nečim vezanim za scenu, ali nisam znala definirati je li to gluma. Danas kad gledam retrospektivno, uvijek sam nešto glumila, pjevala i imala potrebu izvoditi. Moj najbolji prijatelj iz srednje mi uvijek govori 'Gule, ja sam uvijek znao da ćeš ti to napraviti'. Kao da su svi vidjeli osim mene, valjda jer sam stalno nastupala u ekipi - kaže nam Ivana dodavši kako joj je barba Pero dao alate da upiše akademiju, iako se i dalje ne slažu oko toga tko je zaslužan za to što je upisala akademiju. On tvrdi da je ona sama, ona tvrdi da je zaslužan on jer joj je držao ruku i čuvao leđa.

Tako je jednom na pripremama u njegovom stanu na dvanaestom katu, za prvi pokušaj na akademiji (op.a. upala je iz drugog puta) spremala Pupačićevu pjesmu 'More' i nije baš išlo. Pero joj je rekao da izađe na balkon, gleda u kanal i govori moru. Kad Pero kaže da govoriš moru, govoriš.

Točno znamo kako je to izgledalo jer se usred kafića ustala i demonstrirala nam uz riječi kako nikad neće zaboraviti taj dan.

- Vikala sam iz petnih žila, širila ruke i govorila moru. Ta scena u mojoj glavi, taj Šibenski kanal, sve moje. Tu sam rođena i odrasla. To sunce koje na tom dvanaestom katu sija tako predivno. Kad ga se sjetim, to je scena koju ću pamtiti cijeli život. Ta energija koju samo on ima - prepričava nam kako su izgledale pripreme.

Konobarenje u Azimutu 

U tom periodu je radila Azimutu i baš tamo je Ivana stekla mnoga poznanstva. Bilo je to vrijeme Terranea, SuperUha i Supertoona čije je sjedište bio Azimut.

- Taj bunar iz 15. stoljeća je napajao vodom staru gradsku jezgru, voda je život, baš kao što je danas Azimut na neki način centar kulturnog života u Šibeniku. Nisam dugo u gradu, ali dolje imaš sve. Ljude različitih profila, od alternativaca do šminkera, baš kao u subotu na odličnom partyju na kojem sam bila. To mjesto me toliko ispunjavalo i inspiriralo, svi ti ljudi. Bilo je teško raditi, pogotovo u sezoni, nećemo se lagati. Bila bih mrtva, ali uživala sam - kaže nam dodavši da je zahvalna Azimutu i njegovim vlasnicima. 

U Azimutu je imala i tri nastupa sa svojim bendom 'Loud and Proud' u kojemu je bila vokal, i tad je sumnjala u sebe, a dečki su bili strpljivi dok nije pustila glas kako treba i probila led javnih nastupa. Svirala je s Viktorom Grgas Grandom, Ninom Rakom, Brunom Korunićem, Stjepanom Skenderovićem, redom iskusnim glazbenicima. Isto kao i s Akademijom, nastavlja, s ulice je došla, bez iskustva, što je dobro i loše u isto vrijeme.

- Nisi zatrovan idejama, ali nemaš iskustva. Nikad neću zaboraviti nastup na Green stageu u lipnju 2014. godine. Padala je kiša, molila sam Boga da kiša ne stane samo da ne moram pjevati. Kad sam krenula, svi su se iznenadili. Ostavila sam tacnu i uzela mikrofon - prisjeća se pa odmah mijenja izraz lica u nešto manje veseo i nastavlja 'voljela bih da se Green stage vrati', jer važno je da i drugi dobiju priliku. Dajmo ljudima da sjede na toj livadi, uživaju i slušaju dobru muziku uz koju nikad nije bilo problema, nikad nije bilo divljanja, to je u njenim očima bio kao mini Woodstock. To je jedan od glupljih poteza ovog grada - zaključuje priču i vraća se lijepim sjećanjima.

Audicija na Akademiji, puta dva

Prvi pokušaj na Akademiji, kad nije upala, na to gleda kao na prvi dio audicije, drugi je bio iduću godinu kad je upala.

- Zapravo nisam bila spremna, niti sam išla proći. Išla sam kao turist vidjeti je li to to i je li taj Pero Mioč u pravu. Kad sam došla, nisam imala tremu jer sam bila nesvjesna situacije. Stala sam na scenu i kao da sam doživjela epifaniju. Jedna je Ivana komunicirala s komisijom, a druga je šetala po sceni i, znaš onaj osjećaj kad ti tuče reflektor i vidiš sitne mrvice prašine kako padaju polako, usporeno. Bilo je kao u filmu. Gledala sam ta zrnca kako padaju, mirisala sam tu scenu, osjetila sam nešto. To je to. Tu želim biti i ja ovo moram raditi. Za to vrijeme se druga Ivana, koja je komunicirala s komisijom, tresla kao prut. Bila sam svjesna da je bilo jako loše, ali bila sam sretna jer sam našla što želim raditi u životu - prepričala nam je, a nema riječi koje mogu kao fotka u nastavku opisati izraz lica dok nam je to pričala.

Vratila se raditi u Azimut, ali samo do ožujka, to je bio uvjet kojeg kojeg je dao vlasnik Azimuta Hrvoje Jelković kako bi se mogla spremiti za audiciju. 'Ti ćeš biti glumica', rekao joj je.

Četvrti nastup s bendom je bio oproštajni, nakon što je upisala akademiju, na Hrvojevo inzistiranje, ali unutra jer su Green stage već uspjeli 'ubiti' gradski nezadovoljnici.

Na drugom prijemnom je govorila Klarin monolog iz Lede, kojega, zanimljivo, sad govori Franka Klarić, a ona je dobila ulogu Melite. 

- Leda je jako glumački komad, jako puno donosi, a Klara mi je uvijek bila super. Ušla sam na akademiju s Ledom i na zadnjoj godini, na izlasku s Akademije igram Ledu i to je značajna simbolika - kazala je kako zapravo ima osjećaj da zatvara krug. 

Mladež bez boga

Probama se priključila naknadno jer je spremala drugi komad za Zagrebačko kazalište mladih. Riječ je o zahtjevnom i iscrpnom procesu koji je trajao čak šest mjeseci, a rezultat je fantastična predstava 'Mladež bez Boga', koja je pobrala odlične kritike struke i publike. Projekt je to Boruta Šeparovića koji nastaje po motivima istoimenog romana austrijskog književnika Odona von Horvatha iz 1937. godine, inspiriran knjigom Franca Berardija Bifa 'Heroji', a prikazuje mladež koja se dijeli na slabe i jake pojedince, na gubitnike i pobjednike, a ono što ih direktno veže s nacističkim učenicima upravo je izraženi socijalni darvinizam. 

- Čitali smo od rujna tekstove i dnevnike tih klinaca, zahtjevno, ali užasno zanimljivo i zahvalna sam na prilici što sam radila s Montažstrojem i igrati u ZKM-u. Privilegija je u današnje vrijeme odvojiti pola godine svog života i posvetiti se nečemu. Uđeš u problematiku i jako sam ponosna jer ima snažnu poruku. Bolno je istinita i suvremena, često ne razmišljamo o tim stvarima, misliš za klince koji to naprave da su idioti i luđaci. Shvatiš da su klinci koji se ne razlikuju puno od tebe, imali su neku ideju koja je u nekom trenutku postala ekstremna, ali ne odskaču puno od nas 'normalnih'. Desi se zamračenje, a to se može dogoditi svakome od nas. To može biti bilo čije dijete, brat ili sestra. Kad vidiš na kraju predstave kako ti klinci snimaju oproštajne poruke i trenutak kad kažu 'bok mama, bok tata, niste vi krivi za ovo'. Osjeti se nelagoda jer postajemo svjesni koliko je to zapravo dokumentarno - kaže nam i nastavlja da 'Mladež bez Boga' jednostavno moramo pogledati jer se slična situacija može dogoditi bilo gdje, bilo kad i bilo kome. 

Leda na daskama HNK u Šibeniku

Pozvala nas je na probu Lede. Oduševljeni smo. Nećemo vam puno pričati jer ćete sve vidjeti na premijeri u subotu, 9. ožujka, i u slobodnoj prodaji 11. ožujka, ali možemo kazati kako je ovo možda nešto najbolje što se u posljednjih par godina postavilo u šibenskom teatru, a glumci očito uživaju u procesu, toliko da im nekad treba pauza da prestanu 'umirati' od smijeha, a redatelj Boris Svrtan ih često prekida vičući 'BRAVO'. 

- Čim završim ovu premijeru i još dvije izvedbe, idem u Zagreb opet igrati. Najljepše je kad nemam vremena osim za glumu. Kukam i teško mi je, ali to je ono lijepo kukanje. Najbolje radim pod teškim stresom - kazala nam je Ivana.

Neš ti nje

Šibensko 'neš ti nje' čut će se vjerojatno i nakon ovog intervjua pa smo je unaprijed zamolili da odgovori ljudima koji će to kazati.

- Pa neka kažu. Najradije ne bih davala intervjue, ali to je možda jer sam odrasla u Šibeniku pa ti nikad nitko neće dati na važnosti. Što bi tko čitao o meni, i ja mislim 'neš ti mene'. Naravno, ne mislim to doslovno, ali drago mi je kad kažete da su vas ljudi upozorili da pazite što ćete napisati jer sam im draga. Sama sam sebi dosadna jer živim sama sa sobom. Stalno se gledam i u svojoj sam glavi, zašto bi netko slušao taj kaos. Iz moje perspektive, i dalje sam i uvijek ću biti cura iz Varoša. Ako ikad prestanem biti ta cura, zalipite mi šamarčinu i recite mi 'dođi k sebi dok još imaš kome' - kazala nam je za kraj. Izašli smo se potom fotografirati ispred kazališta, a tamo su nas ljudi zaustavljali i pitali tko je ta cura, kazavši da izgleda kao glumica. 

Je, to je nova šibenska zvijezda i čut ćete još o Ivani Gulin.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK