Održana duhovna obnova u župi sv Marije u Grebaštici

Misu je predslavio karmelićanin otac Jakov Kuharić uz koncelebraciju župnika don Ante Škugora.

U potpuno ispunjenoj crkvi otac Kuharić je u homiliji prvo povukao paralelu koja govori o vrsti poslušnosti o kojoj smo slušali u misnim čitanjima. Prvo smo čuli o neposlušnosti kralja Ahaza Bogu s jedne strane i odluci da se osloni isključivo na svoje ljudske snage , suprotnost tome je savršena Kristova poslušnost Bogu Ocu, a ono što svi moramo nasljedovati je ona Marijina poslušnost Bogu unatoč ljudskim realno otežavajućim okolnostima, o čemu smo slušali u evanđelju.

Marijin put bila je ponizna poslušnost i potpuno oslanjanje i povjerenje u Boga bez obzira na sve okolnosti koje su djelovale i govorile da to neće biti moguće, kao uostalom, kako je istaknuo otac Kuharić, kao i u našim svakodnevnim životima gdje Bog može i prividno nemoguće situacije riješiti i preokrenuti ih na dobro, ali uz našu vjeru i sudjelovanje, uz naš Fiat.

U nagovoru oca Kuharića poslije mise produbljeno je razmišljanje o tome što je za svijet i za sve nas zapravo značilo utjelovljenje Riječi i uz prigodan citat iz Knjige proroka Baruha još je jednom podcrtano kako je to bio najvažniji događaj u povijesti svemira i na koji je način u njemu igrala žena, ponizna službenica svojim "da".

Otac je vjernike također uputio i na prekrasnu molitvu koju je napisala karmelićanka sveta Elizabeta od Presvetog Trojstva koju inače koristi i Katekizam Katoličke Crkve (260) i u tipično karmelskoj maniri razmatranja , tišine i ponovljenog čitanja molitve svete Elizabete tijekom klanjanja koje je održano poslije nagovora pripuštene su te riječi da sjednu u srce svima.

Misu i klanjanje glazbeno su popratili momci iz zajednice Cenacolo koji su u svoju zajednicu u Biogradu mogli odnijeti sadržaj Police ljubavi koji su s puno ljubavi u vidu osnovnih potrepština u doba korizme za zajednicu skupili župljani Grebaštice.

Poslije klanjanja i na samom kraju duhovne obnove 21 vjernik obukao je škapular. Time su se posvetili Mariji ponijevši oko vrata škapular kao vanjski znak unutarnje posvete Mariji, a uz pomoć koga se mogu zadobiti i velike milosti i duhovne utjehe.

Bila je to jedna lijepa duhovna obnova u marijanskoj župi na dan obilježen Marijom.

Baš poput Marije same, i ova duhovna obnova nije u sebi sadržavala puno vanjske buke nego utiskivanje značenja jučerašnjeg dana u naša vlastita srca, čuvanjem i prebiranjem stečenih dragocjenosti u njemu, kao što je to činila i sama Marija.