Porezni stručnjak o zatvaranju šibenskog kafića zbog 4.30 eura: 'To je teško opravdati'

Prema dosad objavljenim informacijama, Moby Dick je kažnjen zbog posluživanja pića izvan radnog vremena bez izdavanja računa i to tijekom održavanja Svjetskog prvenstva u nogometu.

Uz zabranu rada, ugostiteljima je izrečena i novčana kazna. Iz Porezne uprave naknadno su poručili da objekti nisu zatvoreni samo zbog pojedinačnih nepravilnosti, nego zato što je riječ o ponavljačima prekršaja. Zamjenica ravnatelja Porezne uprave Mila Vukoja ustvrdila je da su takvi ugostitelji plaćanje kazni ukalkulirali u svoj model poslovanja.

Vlasnik Moby Dicka Davor Perković u međuvremenu je uhićen zbog sumnje da je prijetio službenicima Poreznog inspektorata. Šibenska policija potvrdila je da je zaprimila prijavu za kazneno djelo prijetnje i pokrenula kriminalističko istraživanje, prenosi Index.

"Postavlja se ozbiljno pitanje dvostrukog kažnjavanja"

O zatvaranju ugostiteljskih objekata i načinu na koji Porezna uprava primjenjuje tu mjeru, Index je razgovarao s financijskim i poreznim stručnjakom Šimom Prtainom. On nije ulazio u ocjenu konkretnih postupaka, nego je upozorio na šire pravne probleme koji se mogu pojaviti pri istodobnom izricanju zabrane rada i novčane kazne.

"Praksa koju uočavamo u nadzorima ugostitelja potencijalno je problematična iz nekoliko razloga. Prvo, zbog dvostrukog kažnjavanja. Ugostiteljima se često za isti događaj izriču novčana kazna i privremena zabrana rada", rekao je Prtain. Pozvao se na odluke Suda Europske unije u predmetima koji su se odnosili na neizdavanje fiskalnih računa i pečaćenje poslovnih prostora.

"Sud EU-a je u predmetima MV-98 i C-733/23, koji su se odnosili na gotovo identičnu situaciju neizdavanja fiskalnih računa i pečaćenja poslovnih prostora, zaključio da mjera zatvaranja ima i kaznenu narav u smislu prava EU-a, bez obzira na to što je nacionalni propisi isključivo tretiraju upravnom mjerom", rekao je.

"U predmetu C-733/23 Sud je zaključio da se za iste povrede, koje su već dovele do izricanja mjere pečaćenja poslovnog prostora i zabrane pristupa, nije smjela dodatno izreći novčana kazna jer su obje mjere bile kaznene naravi te je njihovo kumuliranje bilo protivno načelu ne bis in idem iz članka 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima", dodao je.

"Zatvaranje mora biti razmjerno prekršaju"

Prtain kaže da se sličan zaključak može pronaći i u presudi hrvatskog Visokog prekršajnog suda koja se odnosila na neizdane račune, minimalan neevidentirani iznos i zatvaranje objekta. "Stoga se postavlja ozbiljno pitanje jesu li poduzetnici kojima su za iste činjenice izrečene obje sankcije bili kažnjeni protivno pravu EU", rekao je.

Drugi problem, prema Prtainu, jest pitanje razmjernosti između utvrđene nepravilnosti i posljedica koje zatvaranje objekta izaziva poduzetniku. "Članak 124. OPZ-a kaže da nadzor objekt može zatvoriti, a ne da ga mora zatvoriti. Inspektor stoga mora procijeniti opravdavaju li težina povrede i šteta za proračun najmanje osam dana zabrane rada, osobito usred turističke sezone", rekao je.

Podsjetio je na predmet C-733/23, u kojem je neplaćeni PDV iznosio 1,35 eura po pojedinoj povredi, odnosno ukupno oko 134 eura za 85 povreda. "Budući da je propisana minimalna novčana kazna u konkretnom slučaju, u Bugarskoj, bila gotovo 200 puta veća od iznosa neplaćenog PDV-a, Sud je upozorio da je iznimno teško odrediti razmjernu kaznu za tako nizak iznos neplaćenog poreza, sugerirajući time da je i minimalna propisana kazna previsoka", rekao je Prtain.

"Budući da je Sud u više presuda pečaćenje kvalificirao kao tešku sankciju kaznene naravi, ista logika može se primijeniti i na ukupnu štetu koju izazove zatvaranje. Ako je prekršaj rezultirao neplaćenim porezom od nekoliko eura, a poduzetnik zbog osam dana nerada pretrpi teret od nekoliko tisuća ili desetaka tisuća eura, vodeći se logikom Suda EU-a, teško je zaključiti da je takva posljedica razmjerna", dodao je.

"Ponavljanje samo po sebi ne dokazuje sustavan model"

Porezna uprava zatvaranje šibenskih lokala obrazložila je, među ostalim, time da je riječ o ponavljačima prekršaja. Prtain smatra da je ponavljanje relevantna okolnost, ali da samo po sebi nije dovoljno za zaključak da postoji sustavan model neizdavanja računa.

"Ponavljanje prekršaja jest relevantno, ali samo po sebi ne dokazuje sustavan model neizdavanja računa i ne opravdava zatvaranje. U predmetu C-733/23 radilo se o čak 85 povreda, ali ni to nije uklonilo potrebu za strogim testom razmjernosti", rekao je.

"Dakle, ako Porezna uprava zatvaranje opravdava ozbiljnim i kontinuiranim obrascem nepravilnosti, mora ga konkretno utvrditi, obrazložiti i dokazati, a ne samo pozvati se na ponavljanje", dodao je.

Prema njegovim riječima, sustavan obrazac može se dokazivati promatranjem postupanja prema drugim gostima, većim brojem neevidentiranih prodaja, uputama zaposlenicima da ne izdaju račune, paralelnom blagajnom, nedostacima tehničkog sustava ili drugim činjenicama koje pokazuju da nije riječ samo o nenamjernoj ljudskoj pogrešci. "Utvrđeni nalazi moraju se potkrijepiti konkretnim dokazima, a ne samo okolnošću ponovljenog prekršaja", rekao je Prtain. 

Što se zapravo ispravlja tijekom osam dana?

Prtain upozorava i na pitanje ostvaruje li se zatvaranjem svrha zbog koje je ta mjera propisana. "Članak 124. OPZ-a definira da se zabrana izriče radi sprečavanja daljnjeg nezakonitog postupanja i pravilnog uređenja porezno-pravnog odnosa, dok Porezna uprava kontinuirano javno komunicira da privremeno zatvaranje nema kaznenu, već isključivo preventivno-korektivnu funkciju", rekao je.

"Budući da Zakon o općem upravnom postupku nalaže da se propisana mjera koristi samo u propisanu svrhu, postavlja se pitanje: što se tijekom tih osam dana konkretno ispravlja?" upitao je. "Ako nije utvrđen sustavan tehnički ili organizacijski nedostatak, nisu određene korektivne radnje i objekt se nakon osam dana otvara bez provjere, teško je zaključiti da mjera uređuje poslovanje ili korigira porezno-pravni odnos. Jedini preostali učinak tada je gospodarska šteta koja poduzetnika treba odvratiti od ponavljanja, što je prvenstveno funkcija kazne i teško ga je poistovjetiti sa zakonskim ciljem pravilnog uređenja porezno-pravnog odnosa", rekao je Prtain.

Dodao je da bi se o preventivnoj funkciji eventualno moglo govoriti samo ako se prihvati da je svrha zakona spriječiti nepravilnosti tijekom osam dana zabrane, bez obzira na to jesu li nakon ponovnog otvaranja uklonjeni njihovi uzroci. "Takvo gledište teško je ozbiljno pomiriti sa zakonskim ciljem uređenja porezno-pravnog odnosa", rekao je.

Procjena težine i kontinuiteta nepravilnosti

"Visoki prekršajni sud ocjenjuje da zatvaranje zbog već neizdanih računa nije moglo imati preventivnu funkciju jer je poduzetnik već prvim sljedećim uredno izdanim računom izašao iz sfere prekršaja", rekao je. "S obzirom na sve navedeno, čini se ozbiljno dvojbenim izreći zabranu ako nadzor jasno ne utvrdi uzrok nepravilnosti, rizik njezina nastavka i način na koji će se taj uzrok ukloniti, što se u praksi obično ne radi", dodao je Prtain. 

Posebnim problemom Prtain smatra nedostatak pravodobne sudske zaštite jer poduzetnici tijekom trajanja zabrane rada praktički ne mogu utjecati na njezino izvršenje. "Sud EU-a u predmetu C-605/23 nije odlučivao o hrvatskom sustavu, ali je postavio važan standard: sud koji odlučuje o privremenom zaustavljanju pečaćenja mora moći odmah preliminarno ispitati i zakonitost mjere, a ne samo nastaje li poduzetniku teško popravljiva šteta", rekao je Prtain.

"Budući da se u Hrvatskoj kod zabrane do suda u pravilu dolazi tek nakon žalbenog postupka, kada je mjera često već izvršena, ozbiljno je pitanje pruža li takav sustav djelotvornu zaštitu u skladu s presudama Suda EU-a", dodao je. Prtain smatra da bi inspektor prije donošenja odluke morao procijeniti težinu i kontinuitet nepravilnosti, nastalu štetu, posljedice zatvaranja za poduzetnika te mogućnost da se ista svrha ostvari blažom mjerom.

"Samo ponavljanje ranijeg prekršaja nije dovoljno"

"Ako prihvatimo da se privremeno zatvaranje smije izreći kada mu je jedina stvarna funkcija kažnjavanje i odvraćanje, inspektor prije svega mora procijeniti je li zatvaranje razmjerno učinjenoj šteti i bi li novčana kazna bila dovoljna", rekao je. "Budući da je zatvaranje usred sezone teška kazna, trebalo bi dokazati ozbiljne i kontinuirane nepravilnosti. Samo ponavljanje ranijeg prekršaja nije dovoljno", dodao je Prtain. 

"Budući da porezno tijelo inzistira na tome da zatvaranje ima isključivo preventivno-korektivnu funkciju, očekuje se i procjena postoji li stvaran rizik nastavka nepravilnosti, što se zatvaranjem treba ispraviti, koliki teret mjera stvara poduzetniku i može li se isti cilj postići blažim sredstvom", rekao je. "U predmetima u praksi rijetko vidimo takve konkretne procjene; zatvaranje se uglavnom izriče paušalno, kao dodatna kazna", zaključio je.

Kao osnovnu alternativu zatvaranju Prtain navodi izricanje razmjerne novčane kazne. "Osnovna je alternativa da se zatvaranje ne izrekne, nego da se povreda sankcionira razmjernom novčanom kaznom", rekao je. "Potpuno zatvaranje trebalo bi biti krajnje sredstvo za ozbiljne i dokazano sustavne nepravilnosti, a ne automatska posljedica svakog ponovljenog propusta", zaključio je Prtain.