OBJAVA: 06.11.2019, 21:01h   •   IZMJENA: 06.11.2019, 21:01h   komentara   •     ISPIŠI

Prije točnu 101 godinu

Priča iz bogate gradske povijesti: Talijanska vojska ušla u Šibenik i počela okupirati grad i okolicu


  Facebook Priča iz bogate gradske povijesti: Talijanska vojska ušla u Šibenik i počela okupirati grad i okolicu
PIŠE ŠibenikIN
06.11.2019, 21:01h

Prije točno 101 godinu, 6. studenoga 1918. godine jedinice talijanske vojske su ulaskom u Šibenik započele preuzimati kontrolu nad gradom i njegovim širim zaleđem, čime je zapravo otpočelo razdoblje prve talijanske uprave koje će potrajati do lipnja 1921. godine, pisali su u Šibenskom vremeplovu Muzeja grada Šibenika.

 

 

 

Naime, oblikovanjem nacionalnih ideologija u razdoblju romantizma u devetnaestom stoljeću, Italija će postati modernom političkom nacijom, čija će se uloga u daljnjoj izgradnji nacije svoditi na okrupnjavanje vlastitog teritorija onim prostorima u kojima je makar i u tragovima prisutan talijanski element, a prostor Dalmacije svakako je bio jedan od tih. U razdoblju Prvoga svjetskog rata postavljeni su temelji talijanskom zahtjevu za uspostavljanje vlasti na prostoru Dalmacije kada je usuglašen tajni Londonski ugovor (1915.), kojim se Italija svrstala na stranu Antante u zamjenu za kompenzaciju određenih prostora koji su uključivali i znatan dio Dalmacije. Razgradnjom Dvojne Monarhije u sklopu koje se nalazila i Dalmacija, na njezinim će se južnim prostorima koncem listopada 1918. god., oblikovati Država SHS (pod izvršnom vlašću Narodnog vijeća SHS) u trajanju od svega 33 dana, pod čiji sastav je ušao i grad Šibenik što će zapravo predstavljati njegov najkraći boravak pod suverenitetom neke države u svojoj dugoj prošlosti. S druge pak strane, posrnula je Dvojna Monarhija već 03. studenoga 1918. god., potpisala primirje u Padovi, na osnovi kojega je njezine južne dijelove do sklapanja potpunog mirovnog ugovora, imala zaposjesti Antanta, razumljivo ne bilo koja njezina članica, već samo jedna i to Italija. I tada dolazi do aktualizacije ranije spomenutog tajnog Londonskog ugovora, kojim se Italiji za sudjelovanje u ratu na strani Antante obećao prostor istočne obale Jadrana. Samo dan poslije od potpisanog primirja jedinice talijanske vojske ulaze u Zadar, a nedugo potom i u ostale primorske i obalne gradove u Dalmaciji.

Epizoda ulaska talijanske mornarice u šibensku luku već je dobro poznata i opisana, međutim ostaju određene nejasnoće na koje odgovor još ne postoji. Poslijepodne 06. studenoga 1918. god., osmatračnice sa šibenskih tvrđava opazile su približavanje gradu talijanskih torpiljarki, na što su članovi šibenskog Odbora narodnog vijeća SHS, na čelu s predsjednikom Vinkom Smolčićem krenuli voznim plovilom njima u susret. U međusobnom je dogovoru između Odbora narodnog vijeća i Talijana koji se odvijao na pučini, odlučeno da se potonjima dopusti miran ulazak u gradsku luku, jer su po njihovim riječima oni došli kao ''saveznici i gosti'', sa specifičnim zadatkom u ''održavanju reda, mira i slobode'' u gradu.

Već kroz prvih sedmicu dana od ulaska talijanskih torpiljarki postalo je jasno i onim najoptimističnijim političkim akterima kakva je stvarna svrha i smisao dolaska njihovog susjeda s Apeninskog poluotoka. Svega dva dana od ulaska talijanskih torpiljarki, u šibensku luku uplovljavaju dodatne pomorske snage s dva parobroda prepuna talijanske vojske, dok nad samim gradom kruže talijanske zračne snage bacajući letke naslovljene ''braći nove Italije'', u kojima se šibenskom stanovništvu poručuje kako talijanska vojska napreduje kako bi ih oslobodila i zaštitila, te kako je talijanska vojska zapravo njihova vojska. Odmah su zaposjednute glavne komande do tada vladajućeg aparata vlasti – Odbora narodnog vijeća: kotarsko poglavarstvo, pošta i telegraf, a nekoliko dana kasnije samom je Odboru naloženo da talijanskoj vojnoj komandi prethodno na preventivnu cenzuru dostavi sve političke oglase (kojima je vlast u to vrijeme uobičajeno komunicirala sa svojim pukom). Nedugo zatim, u Šibenik je stigao novi komandant talijanske vojske, zapravo budući guverner cijele Dalmacije – Enrico Millo, po kojemu je u to vrijeme i sama šibenska riva nosila ime. Dolaskom novih kontigenata talijanske vojske i ojačavanjem postojećih, talijanska je vojna komanda naložila Odboru narodnog vijeća deložaciju iz prostorija hotela ''Krka'' u kojemu se nalazilo njegovo sjedište. Svojim će premještanjem za svoga postojanja Odbor doživjeti još nekoliko sumanutih deložacija, dok naposljetku njegova djelatnost i rad nisu sasvim zabranjeni u prosincu 1918. god. Slijedom spomenutih postupaka na snagu će stupiti i zakonska regulativa prolongirana od talijanskog guvernera Milla, prema kojoj će kazna za nepovoljno izjašnjavanje o tada vladajućem aparatu vlasti iznositi pet godina, a za bilo kakvu vrstu poticanja na pobunu protiv iste, kazna će iznositi dvadeset i četiri godine zatvora. Uslijedile su i zabrane isticanja nacionalnih zastava i simbola osim onih talijanskih, pravo na rekviziciju svih pokretnina i nekretnina, zabrana unosa novina s teritorija tadašnje Kraljevine SHS, zabrana svakog oblika javnog okupljanja, a naposljetku je zaveden (kada prethodne mjere nisu polučile očekivano) i policijski sat. Dolazilo je do maltretiranja domaćih intelektualaca koji se nisu stavili u službu talijanskoj vlasti, a nekolicina njih je i uhapšena te internirana u Italiju. Općenito uzevši, represija i masovno zastrašivanje širokih razmjera karakteristika su vladajućeg aparata vlasti koji se instalirao i oblikovao u Šibeniku i ostatku Dalmacije početkom studenoga 1918. god. Takvo stanje će potrajati do studenoga 1920. (potpisivanja mira u Rapallu), kojim je Šibenik dodijeljen Kraljevstvu SHS, i u znatno blažoj formi do lipnja 1921. kada će talijanske snage napustiti grad Šibenik.

Na koncu, ostaje posve otvorenim pitanje na koje ne postoji adekvatan odgovor, da ukoliko je šibenski Odbor narodnog vijeća kao produžena ruka središnjeg Odbora narodnog vijeća u Zagrebu koji je rukovodio izvršnom vlašću u tada tek stvorenoj Državi SHS, a on je bio pak povezan s Jugoslavenskim odborom (formiranim u Parizu 1915. od izbjeglih jugoslavenskih političara, koji je izvan tadašnje Monarhije zastupao interese Slavena u tadašnjoj Monarhiji), u kojemu se tada znalo za postojanje tajnog Londonskog ugovora i talijansko posezanje za istočno – jadranskim prostorom, nije mogao predvidjeti odnosno naslutiti svrhu i smisao stvarnog dolaska talijanskih torpiljarki u Dalmaciju odnosno u grad Šibenik 06. studenoga 1918. god. Možda se previše slijepo vjerovalo pobjedničkoj strani, što je već karakteristika koja se duboko ovjekovječila u našoj prošlosti, da više nije slučaj nego pravilo.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK