SADA ČITATE
Sedam dana u redakciji: 'Program nije prekidan ni kad je nestalo struje, ljudi su nam nosili gorivo za agregat i hranu, bili smo im jedina veza sa svijetom'
          OBJAVA: 17.09.2019, 11:23h   •   IZMJENA: 17.09.2019, 13:27h   komentara   •     ISPIŠI

Rujanski ratni dani Radio Šibenika

Sedam dana u redakciji: 'Program nije prekidan ni kad je nestalo struje, ljudi su nam nosili gorivo za agregat i hranu, bili smo im jedina veza sa svijetom'


  Facebook/Diana Ferić Sedam dana u redakciji: 'Program nije prekidan ni kad je nestalo struje, ljudi su nam nosili gorivo za agregat i hranu, bili smo im jedina veza sa svijetom'
PIŠE I. Šimundić
17.09.2019, 11:23h

Ako je neka od informacija koju smo pustili u eter spasila samo jedan život, ispunili smo svoju svrhu, kaže novinarka Radio Šibenika Živana Podrug koja je u vrijeme Rujanskog rata bila glavna urednica tog medija čiji su novinari i tehničari od 16. do 23. rujna 1991. godine bili jedina veza Šibenčana sa svijetom, a redakciju nisu napustili tjedan dana.

 

 

 

- Od prve zračne uzbune tri minute prije 18 sati 16. rujna, pa sve do 23. rujna mi nismo izašli iz redakcije. Svi su tog 16. rujna trčali u skloništa, a moji kolege i ja trčali smo u redakciju. Teško je danas zamisliti, ali u to vrijeme bez mobitela ljudi nisu mogli javiti svojim obiteljima gdje su se zatekli u vrijeme uzbune pa su javljali nama, a mi smo čitavu noć u eteru obaviještavali Šibenčane u skloništima gdje im se nalaze članovi obitelji – prisjeća se Živana Podrug tog razdoblja za koje kaže da joj je najdraže iz čitavog radnog vijeka.

S njom su u redakciji tada bili direktor Radio Šibenika Zdravko Kedžo, novinari Diana Ferić, Marina Radić, Mirko Sekulić, Branimir Periša, Nevena Friganović, Darko Labor, Branko Bubica, Zoltan Kabok te Stanko Ferić kao novinar Večernjeg lista i Linda Miliša koja je radila za Šibenski list i Radio 101. Uz njih su bili tehničari Saša Belamarić, Đorđe Marković, Mićo Friganović i Žarko Brkić.

- Imali smo poljski telefon s kojim smo bili u vezi s Centrom za obaviještavanje odakle su nam preko nešg kolege Joška Simsiga i ostalih stizale sve potrebne informacije. Ta veza između nas i Centra bila je jako bitna jer smo bili jedini izvor informacija ljudima koji su boravili u skloništima. Kasnije su mi ljudi pričali da su nas slušali danima i noćima jer smo se javljali u eter neovisno o tome koliko je sati. Kako smo dolazili do informacija, tako smo ih objavljivali. Dobro smo surađivali i s policijom i što je najvažnije, baš nikad nismo prekinuli program – prisjeća se Podrug ističući da su se svi novinari i novinarke tada našli u jednoj novoj situaciji za koju nije bilo nikakve pripreme te da je jako ponosna na sve kolege koji su Šibenčanima u vrijeme Rujanskog rata bili jedina veza sa svijetom.

Iako su brojni odašiljači bili srušeni, tehničari Radio Šibenika uhvatili su signal odašiljača Radio Zagreba pa je emitiranje bilo moguće 24 sata dnevno.

- Prenosili smo važne informacije s Radio Zagreba i sve što je moglo biti važno za Šibenčane, poput zračnih opasnosti i sirena pa sve do informacija o dućanima koji su bili otvoreni, trgovina u kojima je bilo kruha i slično. Čak su i bolnica i Remont preko nas pozivali svoje radnike da dođu na posao – priča Podrug.

Tadašnja Šibenka opskrbljivala je novinare kruhom i hranom, a za kuhanje je bio zadužen tehničer Mićo Friganović. Kuhalo se u prizemlju zgrade u kojoj je bila smještena redakcija, na današnjem 'trgu štekata' u Masnoj ulici.

- U prizemlju je bila jedna gostionica u kojoj je Mićo kuhao i raspoređivao hranu. Jeo se kruh od jučer, a friški se čuvao za sutra. I Šibenčani su nam znali donijeti štogod hrane. Dolje se, dakle, kuhalo, a spavali smo u jednom od dva studia na katu iz kojeg se nije emitirao program – prisjetila se tadašnja glavna urednica Radio Šibenika.

Kad bi nestalo struje redakcija je koristila agregat, a kad je nestalo goriva za generator Šibenčani su u bocama donosili novinarima svoje gorivo iz automobila.

- Često se s kolegama sjetim tih dana, uglavnom kroz smijeh, ali tada smo bili beskrajno uplašeni. Tako je u tom poslu… to je bila izvanredna situacija s kojom smo živjeli mi, a i naše obitelji koje su prihvatile da nas nema. Ja sam jednom u tih tjedan dana išla doma vidjeti svoje i prestravljena sam trčala praznom Masnom ulicom dok me Brane Periša pratio. Danas se mogu kroz smijeh sjetiti svega toga, ali onda baš nikom nije bilo smiješno – ispričala je Živana Podrug.

Za svoj rad u vrijeme Rujanskog rata, redakcija Radio Šibenika dobila je '91. godine spomenice Domovinskog rata, a Radio Šibenik '98. godine dobio je Nagradu Grada Šibenika za doprinos u Domovinskom ratu.

Tadašnji direktor te institucije Zdravko Kedžo kazao je da je u 'njegovom profesionalnom životu, obilježenom raznim poslovimam, od diplomatskog preko dužnosničkog do sveučilišnog', Radio Šibenik jedna posebna emotivna kategorija, a posebno mjesto zauzima vrijeme Domovinskog rata'.

- Međutim, jedna posebna sličica je dodjela Nagrade Grada Šibenika Radio Šibeniku zbog zasluga i doprinosa u Domovinskom ratu. Tim povodom u Vijećnicu su bili pozvani svi ljudi koji su obilježili Radio Šibenik i Informativni centar, uključujući i sve bivše direktore. Jedini koji nije bio pozvan sam ja, koji sam bio direktor u ratu, zbog čega se i dobivala nagrada za doprinos u ratu. Na brojnim manjim ili većim obljetnicama nakon toga u okviru radio Šibenika, sve do možda zadnjih godinu ili dvije, također me nitko nije ni pozvao ni upitao išta glede nekog mog skromnog sudjelovanja u tome – kazao je Kedžo napomenuvši da ni danas neće odgovarati na pitanja vezana za njegov rad na Radio Šibeniku u tom razdoblju.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK