Ročnica Tina Bura, odrasla je u Šibeniku, kojeg pamti po predivnom djetinjstvu.

- Odrasla san u, po meni, naravno, najljepšem kvartu - Varošu. Generacija koja se još igrala na ulici, a imala san stvarno predivno odrastanje. Završila sam Prometno-tehničku školu u Šibeniku, a poslije toga se preselila u Zagreb i radila. Imam najdražu sestru na svijetu, koja ima dvoje najslađe djece – kratko nam je opisala Tina dio odrastanja u Šibeniku.

Vojska je bila poziv

- Vojska nije bila odluka, nego, naravno poziv. Mislim da ovaj posao ne može svatko raditi. Smatram da je potrebno puno odricanja kako bi se postigao nekakav cilj u životu. I da jednom kad padneš, to pad nije, već ulaganje u sebe. Trebalo mi je malo više takvih 'ulaganja u sebe' da bih ipak sa 27 godina odlučila slijediti svoj poziv, jer ovo nije iz hira. Ovo je sad način života. Obući uniformu na sebe je jedan od ljepših trenutaka što se tiče života u vojsci, jer svaki put kad je obučeš, ona ima pozadinu. I to veliku i duboku. Oružje u rukama doduše nije baš lijepo imati, ali s druge strane zanimljivo je rukovati s njim – iskrena je mlada ročnica.

Inače, u Požegi je prošlog mjeseca održano tradicionalno završno natjecanje za najboljeg ročnog vojnika i vojnikinju aktualnog 38. naraštaja. Sudjelovalo je njih deset odabranih, koji su tijekom dragovoljnog vojnog osposobljavanja postigli najbolje rezultate na provjerama tjelesne spremnosti, testova znanja i vještina, vojničkog držanja i ponašanja, motivacije, odnosa prema nadređenima i kolegama. Stečena znanja i vještine koje su usvojili tijekom temeljne obuke na dragovoljnom vojnom osposobljavanju morali su pokazati kroz uspješno i brzo svladavanje 15 zahtjevnih radnih točaka. Staza se sastojala od niza pješačkih prepreka koje su natjecatelji morali proći koristeći se posebnim tehnikama, a neke od njih bile su i vrlo zahtjevne, poput pružanja prve pomoći, topografije i snalaženja u prostoru, rukovanja osobnim oružjem, prepoznavanja eksplozivnih sredstava te gađanja sa zaštitnom maskom i bez nje.

O pobjedi na natjecanju

- Osjećaj je neopisiv, a predivno je osjećati ponos prema samome sebi. Pogotovo zato što je tad sva pažnja usmjerena na tebe pa dolaze instruktori i čestitaju, kolege, ročnici, vesele se skupa s tobom. Najteže na preprekama mi je bilo određivanje magnetnog azimuta, inače nije teško, ali u tom svom stresu malo bude teže – kaže Tina.

Ovaj put bio je prisutan još jedan faktor koji je natjecanje dodatno otežao – iznimno visoka ljetna temperatura na kojoj je naporno i stajanje, a kamoli svladavanje niza prepreka u punom trku. No uspjeli su, pokazavši iznimnu motivaciju i zalaganje.

- Definitivno bih izdvojila i požeške vrućine, koje nam nisu išle u prilog, još kad se na to doda borbena oprema, i vježbe koje smo radili, vjerujte da to stvarno nije lako. Ali, može se! I svatko tko si postavi jasan cilj, izdržat će. Uostalom, na raspolaganju su nam stvarno vrhunski instruktori, pokraj kojih se ne treba bojati ničega – priznaje nam Tina.

Na kraju natjecanja najbolji u muškoj konkurenciji bio je ročnik Andrija Ezgeta, a u ženskoj najbolje rezultate postigla je naša Tina Bura. Za postignute najbolje rezultate nagrađeni su pohvalom, knjigom i značkom najboljeg ročnika/ročnice naraštaja.

Podrška okoline

- Do sada od okoline nisam naišla na nikakve osude zbog toga što sam žena u vojsci, a i mislim da toga ima sve manje i da su žene sve sposobnije. U vojsci nema razlike, u vojsci smo stvarno svi ravnopravni i svi radimo iste zadaće. Potporu obitelji dobivam svakodnevno. Oni vide da ovo mene ispunjava, da sam se ovdje našla i jako su ponosni na mene. I majka i otac, i baka, prijatelji, ma baš apsolutno svi me podržavaju. A vjerujte mi imati podršku znači puno – priča nam ročnica Bura.

Potpora kolega

- Potporu muških kolega nemam samo ja, već sve žene u vojsci. Kažem vam, vojska je kao jedna velika obitelj i zajednica. Pomažemo jedni drugima kad god prilika to dopusti.

Poruka mladima

- Ne bih poručila samo mladim curama, već i mladim momcima da se priključe vojsci. Neka se odvaže i prijave te vide kako je biti dio jedne zajednice koja funkcionira. I vjerujte mi da neće zažaliti. Prednost ovog posla je i što iz dana u dan guraš svoje granice i onda pogledaš unazad mjesec ili dva i kažeš – čovječe, koliko san napredovala, u svim segmentima! Tako da mladi ne čekajte kao što sam ja čekala, nego se prijavite što prije i uvjerite se sami – zaključila je najbolja ročnica generacije Tina Bura.