SADA ČITATE
Šibenski gradonačelnik Željko Burić: 'Uhljebljivanje je problem, ali mene ne zanimaju stranačke iskaznice i zbog toga često dobivam primjedbe'
          OBJAVA: 31.12.2019, 09:59h   •   IZMJENA: 31.12.2019, 10:40h   komentara   •     ISPIŠI

Novogodišnji intervju

Šibenski gradonačelnik Željko Burić: 'Uhljebljivanje je problem, ali mene ne zanimaju stranačke iskaznice i zbog toga često dobivam primjedbe'


  P.S. / ŠibenikIN Šibenski gradonačelnik Željko Burić: 'Uhljebljivanje je problem, ali mene ne zanimaju stranačke iskaznice i zbog toga često dobivam primjedbe'
PIŠE Marko Podrug
31.12.2019, 09:59h

Razgovor s prvim čovjekom grada i prvim čovjekom šibenkog HDZ-a zadnjeg dana 2019. godine.

 

 

 

Gradonačelniče, samo da vam kažem, nisam ovo zamislio kao nekakav strogo politički razgovor.

- To je okej, ja sebe i ne smatram političarem.

Ali to jeste.

- Paaa... relativno ste u pravu. Da sam ja političar, onda bih na lokalnoj razini komunicirao i neke nacionalne teme, a sve to sa željom da postanem prepoznatljiv i da napredujem.

A takvih ambicija nemate?

- Ne. Mene zanima jedino moj grad.

Pa i poželjeti biti gradonačelnik je isto nemala ambicija. Sjećate li se sad, na polovici drugog mandata, kad vam se to uopće počelo vrzmati po glavi?

- Točno znam koji je to trenutak bio te 2013. godine. Bio sam tada ravnatelj bolnice i HDZ je počeo razgovore sa mnom bi li se ja angažirao na izborima, stranci je trebao netko prepoznatljiv u narodu. I priča se razvila tako kako se razvila.

I skoro sedam godina kasnije priča se razvila do nedavne prijetnje tužbom novinarima dvaju portala od kojih je jedan i ovaj za koji upravo pričamo. Niste baš poznati po tome da reagirate u afektu, ali tad ste malo izgubili kontrolu, jel da?

- Ha čujte... Karakteristika nas Dalmatinaca je emotivno reagiranje i toga se ne moramo sramiti, jer da nismo takvi pitanje je kakva bi nam sudbina bila. Ja zaista cijenim rad novinara, a ono što je mene u konkretnom slučaju naljutilo nije sadržaj teksta ili naslov, nego činjenica da ja nazovem novinara i kažem da je informacija koju su objavili u međuvremenu dobila novi prizvuk, a ta osoba je imala stav da to što ja govorim nije relevantno.

Dakle, skandalčić je nastao u trenutku kad ste vi na Gradskom vijeću, među ostalim, izjavili da ste nabavili jedanaest novih autobusa, a ispalo je da niste baš...

- Ne, ne, ja sam rekao da je to u proceduri, u postupku...

Ali na snimci se...

- Ma to je priča koja je stara osam mjeseci, nije ona krenula prije osam dana. Dakle, pokušaj dobivanja povrata sredstava investiranih u Poljanu, kao i nabava tih autobusa. Ti su se autobusi u međuvremenu dogodili jer je napravljen kompletan projekt rješavanja tzv. mobilne pokretljivosti grada Šibenika. Taj projekt sadržava i povezivanje s otocima, brodove na hibridni pogon, žičare, pa i te famozne autobuse. Znači ja ništa nisam neprovjereno govorio, to je sve procedura koja je u tijeku. To nismo komunicirali prema vani upravo zato da se to ne bi interpretiralo na način PR-ovskog pristupa, već sam to rekao kao dio jednog konkretnog odgovora na Gradskom vijeću. Prihvaćam da novinar ima prvo na vlastitu interpretaciju, ali ne mogu shvatiti da kad gradonačelnik nazove medij i kaže da je sve u redu to što se objavilo, ali ja vam sad pružam najsvježiju informaciju te da na to doživim odgovor - mene to ne zanima. Mislim da to nije korektno, jer se na taj način stječe dojam da grad ima neozbiljnu gradsku upravu. S medijima uvijek želim komunicirati na iskren način, ne krijući nikakvu informaciju.

Teško bi se naši političari, čini mi se, nosili s recimo engleskim tabloidima. Kako biste opisali svoj odnos s medijima?

- Imamo odličan odnos! Svjestan sam da je loša vijest atraktivnija od dobre, ali dojam je da nacionalni mediji ne prate dovoljno dobre priče iz Šibenika. No, krećući se među ljudima, na kraju ispada da možda i nije baš tako, jer se za dosta pozitivnih stvari ipak zna i daleko izvan granica grada. I dalje ću se truditi biti otvoren prema medijima, oni imaju pravo znati sve.

Baš sve?

-Dobro, ne mora se baš svaki put reći sve, ali ono što se kaže mora biti činjenično i istinito.

P.S. / ŠibenikIN

Mediji se, između ostalog, definiraju i kao korektiv vlasti, mada se čini da konstruktivne kritike ne prihvaćaju baš najbolje među vladajućima...

- Ja medije tako i doživljavam. Svaka me kritika stimulira na način da dokažem da to nije tako kako se tvrdi. Ali ne riječima, pravdajući se, nego ja uvijek kažem da je vrijeme najbolji sudac. Protokom vremena će se pokazati tko je u kojem trenutku bio u pravu. Kritike me nekad mogu pogoditi, ali ja se brzo ohladim...

Znači ipak vam prouzroče određenu količinu stresa... Pa, doktore, kako ga se riješiti?

- Čak bih rekao da nisam previše pod stresom. Spadam u one koje žele brzo i efikasno riješiti sve ono što im se postavlja kao problem koji bi eventualno mogao stvoriti stres. U ovom trenutku gradska uprava nema nijednu aferu, niti ću ja ikada dopustiti da se to dogodi jer iz ne tako davne prošlosti znamo što se dogodi kad se lokalna samouprava počne baviti prepucavanjima i peglanjima nekih loših odluka.

Nije valjda da nikad ne pomislite - šta je meni sve ovo u životu trebalo?

- Naravno da ima i takvih trenutaka. Ali čak sam više stresa imao na funkciji ravnatelja bolnice, nego na mjestu gradonačelnika, iako je puno kompleksnije voditi grad. Razlog je jednostavan - ovdje znate težinu svake odluke koju donosite i znate da je to vaša odluka, a u sustavu zdravstva, koliko se god vi trudili, uspjeh najmanje ovisi o vama, već o nekim drugima na višim razinama, što naravno izaziva frustracije.

Uz to što ste prvi čovjek grada, prvi ste čovjek i gradskog HDZ-a. To vam je baš još trebalo u životu?

- Da, trebalo mi je. Nije mi, doduše, trebalo iz perspektive vlastitog komoditeta i mira. Iskreno, puno je lakše biti gradonačelnik nego predsjednik Gradskog odbora HDZ-a. U Gradu se poštuje ono što kažem, a u stranci trebate usklađivati niz karakternih osobina članova i njihovih ambicija, različite poglede na probleme pa i različite percepcije projekata. To nije jednostavno, tenzija uvijek ima. Međutim, na Gradski odbor sam primijenio isti princip rada kao i u Gradu, pokušavam uvjeriti ljude u ispravnost nekih stavova. Dakle, da, ta funkcija mi je trebala, jer nije dobro imati gradonačelnika koji je samo izvršitelj nečijih tuđih odluka. Jedan prijatelj mi je, kad sam postao gradonačelnik, rekao da samo pokušam ostati što jesam. Ta rečenica mi je stalno u glavi.

Ostati to što jeste... A kako se othrvati osjećajima moći i nadmenosti koje funkcija poput gradonačelnikove zasigurno stalno podgrijava?

- Nemam ja takvih osjećaja, barem ih nastojim ne imati. Svi moji prijatelji iz djetinjstva su mi i dalje prijatelji. Ja sam odgojen u automehaničarskoj radionici i imam prijatelje svih zanimanja i slojeva društva. Sve što želim je kad budem umirovljenik, da prođem po gradu i popijem kavu ponosan jer je iza mene ostalo nešto dobro.

Recimo, nova Poljana. Gradite li, jednim dijelom, i samom sebi spomenik. Vi ćete sada reći da vam to nije motiv, jasno, i ja bih, no ipak, koliko ego igra ulogu u svemu što jedan političar radi?

- Ne igra nikakvu.

Ipak, bit ćete gradonačelnik koji je Šibenčanima vratio središnji gradski trg.

- Tako je.

Znači to je spomenik koji želite ostaviti iza sebe?

- Zapravo je moj najdraži projekt studentski dom na Palacinu. Uvjerljivo najdraži. Iza toga je Studij obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti. Zaista smatram da ako ćemo biti ozbiljan grad koji osigurava ugodan život, moramo omogućiti mladim ljudima da se mogu školovati u vlastitom gradu.

Koliko je uopće realno da Šibenik bude studentski grad?

- U jednu ruku on to već i jest.

Možda, ali uglavnom za one koji si ne mogu priuštiti Zagreb ili Split...

- Činjenica je da možda i više od 60 posto naših studenata nije iz Šibenika ili iz županije. Ta generacija je pokretačka snaga svakog grada, i ako se njih ne zadrži u lokalnoj sredini onda ste u problemu. Koliko se samo naše dice odselilo zbog školovanja zadnjih dvadesetak godina, a vrlo ih se malo vratilo. Nisam nerealan, uvijek će biti onih koji će, iz različitih razloga, birati veće sredine.

Nije samo ti koji se ne vraćaju. U Šibeniku se ove godine rodilo nešto malo više od 300 beba, to je najmanje ikad... Za usporedbu, u osamdesetima ih se rađalo oko 1500 godišnje.

- To je kompleksna priča, koja nije isključivo vezana uz standard. Daj nekom dodatke na plaću, pa će taj imati više djece - nije to tako jednostavno. Ono što Hrvatska mora definitivno napraviti - evo, sad ću izgovoriti političku tezu - jest sustav decentralizacije.

Pa o tome se priča od kada je Hrvatske...

- Apsolutno! Mislim da ni u jednoj zemlji nije toliko izražena migracija ljudi i novca s obale ka kontinentu. Ja volim Zagreb, tamo sam studirao i odradio specijalizaciju. No, Šibenik ima idealnu poziciju, udaljen je 300 kilometara od Zagreba, Splita i Rijeke. Mi moramo razbiti taj osjećaj da su svi oni koji se vrate u svoju sredinu manje vrijedni. Tvrdim da mlada osoba, bez obzira koje je struke, u Šibeniku može ostvariti sve svoje obiteljske i poslovne ambicije.

Obiteljske vjerojatno, ali baš sve poslovne ambicije? Nekako se čini da je nakon svih tih obnovljenih tvrđava, najboljih novogodišnjih dočeka, žičara, budućih garaža i spektakularnih koncerata, iz jednadžbe "kruha i igara" ispao "kruh"...

- Ja na to gledam potpuno drugačije od vas. Šibenik ima sjajnu gospodarsku priču, koju mi toliko ne prezentiramo jer ona prema vani nije toliko interesantna. Dakle, turist dolazi zbog imidža grada, ali smo preko tog imidža, kroz kulturu, pogurali grad u gospodarskom smislu. Nevjerojatno je koliko je poslovnih ljudi došlo u Šibenik zbog toga što su čuli priču o tvrđavama, pa su uložili u gospodarstvo. Preko 37 posto naših prihoda čini lokalno gospodarstvo. Mi gotovo da nemamo više nijedan otvoreni gospodarski problem, ostao je još samo jedan koji se desetljećima vuče, a to je stečaj Revije. Te žene još uvijek nisu isplaćene, ali sve druge priče su završene.

Nemojte da sad još ispadne da nemamo problem s nezaposlenošću…

- Ono gdje mi imamo problem je jedna hiperprodukcija kadra koji, uvjetno rečeno, više nema mjesta na tržištu. Mladi ljudi trebaju prestati razmišljati na način da je bitno da imaju bilo kakvu visoku stručnu spremu, pa da će onda preko ćaće, matere ili politike doći do radnom mjesta. 'Ajmo pokušati napustiti tu logiku, nego stimulirati našu dicu da sama vide što se zapravo na tržištu traži. Činjenica je da mi sada u gradu, a ne treba vam zato ni politička veza niti članska iskaznica, mogli zaposliti dva-tri arhitekta, tri-četiri inženjera građevina, a o informatičarima da i ne govorimo. Mi ne objavljujemo natječaje jer jednostavno tih ljudi nema. S druge strane, upravnih pravnika i menadžera raznih vrsta na tržištu imamo previše, a tih radnih mjesta više gotovo da i nema.

Dobro, za uhljebe će se uvijek naći neko mjesto…

Slažem se da je uhljebljivanje problem, ali će nas život dovesti u red. Mislim na činjenicu da imamo sve više radnih mjesta, a sve manje mladih ljudi. Ono što će Grad Šibenik napraviti jest da idemo u potpunu informatizaciju i digitalizaciju kompletne gradske uprave. Formirat ćemo posebni odjel za informatiku i tu ćemo vrlo brzo raspisati natječaj za informatičara koji će biti voditelj. Evo, neka ovo bude prvi neformalni poziv za sve zainteresirane.

Koji su kriteriji, mora valjda biti član HDZ-a i slično…?

Ne mora. Pa pogledajte niz ljudi, uglavnom visoke stručne spreme, koji su zaposleni u Gradu u zadnjih godinu dana, većina njih nisu članovi stranke. To nije moj kriterij. Ni moji pročelnici nisu svi iz HDZ-a, i zbog toga, uvjetno rečeno, dobivam primjedbe. Moja obrana je vrlo jednostavna – mene zanima samo rezultat njihovog rada.

Pa valjda ste svjesni da uhljebljivanje nećete iskorijeniti, to nam je postao gotovo pa temelj društva.

- Ja se ne mirim s time. Mislim da smo mi, barem što se tiče gradske uprave, na dobrom putu da ta priča više ne drži vodu. To će vam potvrditi 90 posto naših zaposlenika.

Trebali bismo ovo privesti kraju, pa evo jedno novogodišnje: kojim se projektima u gradu radujete u 2020.?

- Najprije završetak svih projekata koji su već započeti. Zatim, vi znate da smo mi potpisali svojevrsni pretpristupni ugovor za ITU, dakle Integralna teritorijalna ulaganja, a benefit toga je da dobijete određenu količinu novca a onda vi sami određujete u što ćete ih uložiti. Nama je najveći prioritet micanje Vatrogasnog doma, time ćemo otvoriti sljedeću fazu razvoja stare gradske jezgre, a i Tvrđave kulture jer će se osloboditi prostor ispod tvrđave sv. Mihovila. Podzemna garaža na toj lokaciji dovest će do izuzetne dostupnosti centra grada i Doca. Naravno, to otvara i priču povezivanja sve tri tvrđave, govorim o trasi žičare Mihovil-sv. Ivan. Drugo što forsiramo je daljnji razvoj visokoobrazovnih ustanova i spajanje studentskog kampusa u jednu cjelinu. Nadalje, ideja da idemo ka realizaciji svih osnovnih škola u jednoj smjeni i u svakoj školi, gdje postoji interes, uvođenje cjelodnevnog boravka. I četvrto, dogodine ide i gradnja vrtića Ljubica u Crnici umjesto one famozne limenke.

A što ćemo s Formulom 1 u Konjevratima?

E, baš mi je drago da ste me to pitali. To je jedna izvučena priča koja je u principu jako dobra. Zona od 110 hektara za razvoj postoji u planovima, ima i urbanistički plan. Tu je moguće graditi velodrome, karting-staze, skate-parkove, staze za moto i automobilske utrke. To je definitivno sve moguće. To je idealna lokaciju koju nema nitko, zbog svog položaja i klime, a sve je uglavnom u državnom vlasništvu. Hoće li se pojaviti investitor, ne znam. Nije to priča u kojoj će se voziti Formula 1 ili auto-utrke, to je priča koja će privlačiti goste. Tvrdim da ne bi bilo praznih hotela ni u Šibeniku, niti u Drnišu ili Kninu.

Dakle, ništa od Formule, ali tvrdite da bi se mitsko produljene sezone konačno moglo ostvariti?

Apsolutno.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK