Dok je nekima izbor između vjeronauka i etike bio odmah jasan, drugima je bilo sasvim svejedno koji predmet upisuju. Opći konsenzus među srednjoškolcima je da je razina kvalitete nastave iz oba predmeta kritična. Šibenski gimnazijalac Jakov (18), koji pohađa vjeronauk, tvrdi da odnos učenika prema predmetu uglavnom ovisi o profesoru i da bi se kroz nastavu trebali doticati učenicima bliskih tema.

- Bio sam u Katoličkoj osnovnoj školi, ali to nije nikako utjecalo na to što sam odabrao vjeronauk. Oduvijek sam bio u vjeri i to je jedino što sam htio. Što se kvalitete nastave vjeronauka tiče, prijašnjih godina ne mislim da je bila dovoljno dobra, ove godine smo dobili novog nastavnika i na prvi pogled je odlično, baš super. Profesor je odličan i možemo s njim pričati o bilo čemu. Koliko ja znam, nastava kod prošlog profesora nije bila baš najkvalitetnija. U srednjoj školi bi trebalo prenijeti sadržaj na višu razinu, iako sve ovisi o profesoru. Profesori bi trebali biti otvoreniji, moraju više pričati s nama o tome što nas muči, o tome što mi mislimo, koja pitanja mi imamo. Da predavaju na osobniji način.

Dok je Jakovu osnovna škola dala podlogu znanja i ostavila dobar dojam vjeroučitelja, Ivan (17) je u osnovnoj školi imao potpuno drugačije iskustvo s vjeronaukom. Nažalost, vijesti o sistematskom isključivanju djece koja ne pohađaju vjeronauk nisu rijetkost. Gdje mlađi osnovnoškolci zapravo mogu boraviti za vrijeme slobodnog sata nam nije jasno, jer kako saznajemo, neke škole su zabranile napuštanje školske zgrade za vrijeme vjeronauka, a opcije unutar škole su ograničene na sjedenje po hodnicima. Ivan, gimnazijalac koji je sada na etici, s nama je podijelio što ga je navelo da se nikada ne vrati vjeronauku.

- Sada u srednjoj školi idem na etiku, ali sam u osnovnoj bio na vjeronauku samo u prvom razredu. Otišao sam s vjeronauka jer je profesorica bila grozna, generalno se loše odnosila prema nama, tražila bi izgovore da viče na nas, lupala bi onim masivnim dnevnikom o klupe pa su je se svi učenici bojali. Nastavnica koja je došla poslije nje mi isto nije draga jer širi neke poruke koje mogu štetno utjecati na djecu. Pokušavala je i nas, koji nismo išli na vjeronauk, natjerati da dođemo na sat. Vjeronauk bi po rasporedu bio po sredini dana pa bi nam nastavnica govorila 'Dođite i vi, slušajte o Bogu', unatoč tome što mi nismo bili upisani jer očito nismo htjeli biti. Na početku bi za vrijeme tog slobodnog sata otišli do dućana uzeti hranu ili se družiti ispred škole, ali nam je škola to zabranila. Dakle škola je, nas nekoliko malih osnovnoškolaca, držala u hodnicima gdje smo morali biti tihi, tako da se nismo mogli igrati niti ići uzeti jesti u vrijeme kada smo zapravo trebali biti slobodni.

Ana (18), isto učenica šibenske gimnazije koja pohađa vjeronauk, tvrdi da se ni na jednom od ta dva predmeta zapravo ne nauči nešto korisno.

- Nekad pomislim što bih drugo naučila da sam išla na etiku jer se tu ipak govori o drugačijim temama, nije sve samo o vjeri. Mislim da se ni tu čak ne dobiva puno znanja, jer je većinom predsat pa ne dođe puno ljudi jer su npr. putnici, ali opet ovisi kakav je profesor.

Maturantica Ekonomske škole Šibenik Petra (17), tvrdi da je velik dio učenika na vjeronauku zato da nemaju predsat ili su pak bili primorani na to.

- Zanimljivo je to što nama etiku predaje vjeroučitelj, pa ponekad imam osjećaj da sam na satu vjeronauka, a ne etike, samo što se ne molimo na početku sata. Nemamo baš pravo izjasniti naše stavove, jer samo on bira što je ispravno a što ne, pa na temelju naših stavova dobivamo ocjene. U mojoj generaciji, generaciji koja je srednju školu upisivala tijekom karantene, dogodilo se to da su krizmu prebacili za 1. srednje, pa su nekima zaprijetili da moraju ići na vjeronauk u srednjoj inače se neće krizmati. Ostatak ekipe koja je na vjeronauku je tu uglavnom da ne bi dolazili na predsat.

Nakon Petrine izjave o župniku koji bi odbijao pružiti sakrament Svete Potvrde učenicima koji su odabrali etiku, saznali smo da je pohađanje vjeronauka uvjet za krizmu u jednoj šibenskoj župi već godinama. Anđela (16), učenica Srednje strukovne škole Šibenik, s nama je podijelila da zapravo nije imala izbora nego ići na vjeronauk.

- Meni je bilo svejedno što ću upisati. Pogotovo jer je profesor iz vjeronauka skroz dobar, a nije da me ta etika očarala pa da baš želim ići na nju. Bilo mi je najgluplje što mi župnik ne bi dao da se krizmam ako upišem etiku, što meni uopće nema smisla. Kad sam htjela ući u neku diskusiju zašto ne smijem, uopće me nisu htjeli nikako argumentirano odbiti od etike nego su samo rekli ''Ne smiješ jer se nećeš krizmati.'' I to je to.

Ana se složila da je imala isto iskustvo kao i Anđela. Na što je nadodala da bi voljela da ih se u osnovnoj školi upoznalo s izborom između etike i vjeronauka jer informirati se oko kurikuluma tih predmeta nije baš jednostavno za osnovnoškolce.

- Kada sam birala između vjeronauka i etike, etika mi se činila zanimljiva, iako nas u osnovnoj nije baš netko uputio u izbor između ta dva predmeta, nego smo sami morali istraživati. Morali smo sami naći informacije što se uči na kojem predmetu, ali sam ipak odabrala vjeronauk zbog krizme. Svećenik nam je rekao ''Ako upišete etiku, nećete se krizmati'', jer sam bila u generaciji kojoj je krizma bila u srednjoj školi. Iako mislim da taj svećenik više to ne prakticira, da budući krizmanici ne smiju na etiku, ali taj svećenik je bio baš poseban i nije bio na dobrim odnosima s dosta ljudi iz župe.

I polaznici vjeronauka i etike se slažu da su oba predmeta hijerarhijski ispod ostalih koje pohađaju. Svi srednjoškolski programi u Hrvatskoj po rasporedu jednom tjedno imaju sat vjeronauka ili etike, isto kao i glazbena i likovna kultura u nekim gimnazijskim programima. Unatoč istoj satnici, vjeronauk i etika su svejedno 'ispod' oba kulturna predmeta. Zašto? Ivan je to objasnio na ovaj način:

-I etika i vjeronauk su 'bird class', samo ih se proleti. Mi na etici učimo o moralu, dotičemo se aktualnih tema i o tome raspravljamo na predviđen način prema kurikulumu, ali je opet struktura sata slobodnija nego kod npr. biologije. To su predmeti za dizanje prosjeka, tu i tamo imaš ispit, prepišeš i dobiješ 5. Ne znam baš puno ljudi da su entuzijastični oko vjeronauka, većina je tu sa stavom ''Odradit ću ovaj sat reda radi.'' Meni se iskreno etika čini korisnija jer te na više neovisan način uči o moralu, dok je vjeronauk ekstremno pristran.

S time se složila Antea (18), šibenska gimnazijalka koja je upisana na vjeronauk.

- Upisala sam vjeronauk čisto jer sam u osnovnoj na to išla, pa kao, nastavit ću jer ne želim mijenjati. Inače nisam baš bila upućena u to što je etika. Mogu reći za sebe i svoje prijateljice, vjeronauk nam je više ''Probat ćemo se izvući da idemo na kavu'', nije da ćemo slušati nastavu i nije nam baš bitno. Iako, sada nam je došao novi profesor i nećemo moći baš ići na kave, nego ćemo morati slušati. Što ćemo? Sudjelovat ćemo na satu.

U već punom rasporedu od sedam školskih sati, zadnja stvar što srednjoškolcima treba je predsat. Srednjoškolci se slažu oko toga da predsat, bila to etika, tjelesni, sat razrednika ili nešto drugo, osobito u jutarnjoj smjeni, je suboptimalno rješenje za godinama star problem. Kada uzmemo u obzir koliko ljudi odabire vjeronauk, čisto iz razloga jer opravdano ne žele u 7.10 dolaziti u školu, moramo se zapitati koliko je zapravo ravnopravan izbor između vjeronauka i etike? Ivan kaže da mu se čini pravednije što sada u njegovom razrednom odjelu polaznici oba predmeta u svakom slučaju imaju predsat, no to svejedno nije savršeno rješenje.

- Zadnje dvije godine nam je etika uvijek bila predsat, a vjeronauk po sredini rasporeda. Ove godine je malo drugačije jer su nam stavili i vjeronauk i etiku u isto vrijeme, ali opet predsat, što je skroz OK. Sada je u srednjoj koncept slobodnog sata prihvatljiviji jer možemo otići do Lidla ili na kavu, ali predsat je općenito neoptimalno rješenje. Mi, s naših 14 do 18 godina, moramo osam školskih sati ostati potpuno skoncentrirani što je krajnje nemoguće, a ja dva puta tjedno imam predsat. Tu 100 postp postoji rješenje, ali nikog nije dovoljno briga da se tome posveti.

Petra je istaknula da učenici 'putnici' koji se svakodnevno oslanjaju na javni prijevoz, ili nisu u mogućnosti odabrati etiku zbog kroničnog stavljanja tog predmeta prije početka školskog rasporeda, ili im prosjek pati zbog stalnog kašnjenja autobusa.

- Evo dok pišem ovo sjedim na predsatu etike. Trenutno sam maturant, znači već četvrtu godinu za redom dolazim predsat u školu na etiku, dok ostatak koji ide na vjeronauk dolazi po normalnom rasporedu jer ima vjeronauk, tipa, treći ili četvrti sat. Naravno, zato što nam je predsat, dosta 'putnika' ne može stići na taj sat radi prijevoza pa dobivaju neopravdane izostanke i imaju lošije ocjene.

Glavna točka diskusije, kada se raspravlja o vjeronauku i etici, je pitanje je li tim predmetima uopće mjesto u školi? Petra je rekla da je sporna točka rasprave zapravo vjeronauk u osnovnim školama.

- Mislim da bi i etiku i vjeronauk trebali izbaciti iz srednjih škola, a pogotovo vjeronauk iz osnovnih. Djeca sa šest godina ne znaju što biraju, nego roditelji odluče za njih pa su zapravo natjerani biti okruženi vjerom.

Antea se složila i nadodala da ljudi koje zanima vjeronauk, produhovljavanje mogu pronaći izvan školske ustanove.

- Morala bih se složiti s onima koji misle da oba predmeta treba ukinuti jer nam samo pune satnicu. Onaj koji je vjernik, koji ide u crkvu, može na neke druge načine dobiti ono što bi nama vjeronauk trebao pružati.

Suprotan stav tome ima Jakov. Tvrdi da je školski vjeronauk najpraktičnija pristupna točka između duhovno osviještenih srednjoškolaca i institucionalizirane vjere.

- Ne slažem se s onima koji misle da vjeronauku nije mjesto u školi. Vjeronauk, kao predmet u školi, mi je najlakši način na koji mogu saznati nešto o vjeri što me zanima, da si odgovorim na pitanja koja postavljam sam sebi.