Žive vodeći se benediktinskim geslom 'moli i radi', a dio posla kojim se bave je i onaj u Galeriji sv. Kristofora na Gorici gdje prodaju sakralne predmete kao što su slike, krunice i medaljoni, ali i ručno heklane predmete i prirodnu kozmetiku.

- Suvenirnica postoji nekih desetak godina i ispočetka je bila ideja da nudimo samo svoje radove i naravno sakralne predmete kao što su primjerice medaljoni sv. Benedikta. S vremenom su nam se javljali ljudi, donosili svoje radove i ponuda se proširila. Ljudi, primjerice, jako vole medaljice sv. Benedikta, pogotovo jer ih Thompson toliko izreklamirao. Jednom je došla jedna djevojka i tražila 'ono okruglo što nosi jedan pjevač'. A ljudi moji, smrknulo mi se. Niti znaš što je, niti koji je pjevač. Ovo se nosi iz uvjerenja, ne pomodnosti i moj stav je da se ne treba nositi ako se ne nosi iz vjere - priča nam časna Hilda koja radi u Galeriji sv. Kristofora.

U njihovu suvenirnicu najviše svraćaju domaći ljudi, a turisti 'nalete'. Ipak, ona i gospođa Marica, koja u Galeriji pomaže, ali i izlaže svoje heklane radove, kažu da im se čini da je turista u gradu manje nego prošle godine.

- Ma turisti često ne znaju cijeniti ovo, a i često znaju komentirati standard naše zemlje, kakve aute voze ljudi...Mislim se ja, da nije bilo našeg Fausta Vrančića, još bi vi skakali na glavi. Nose kravatu, a ne znaju odakle je. A penkala? Koliko smo mi inovatora imali kroz povijest, onih koji su zadužili svijet, a ljudi ne znaju. Što se tiče kupovine, najviše kupuje naš svit, a stranci rijetko. Mada, čini mi se da je sezona loše počela, barem ovako što vidimo koliko ih prođe skalama - govori nam časna.

U Galeriji je od jutra, dođe nakon molitve i doručka i bude do podne kad je vrijeme za drugu molitvu. U tom periodu, uskoči gospođa Marica koja tu pomaže.

- Čitav život bavila sam se ručnim radom, a prvi put sam u javnost izašla na Sajmichu. Nakon toga, tu sam na Gorici imala štand, pitala sam časnu hoće me uzeti na pomoć i eto me. Unučad mi je već velika, skuham sebi i suprugu i imam vremena. Volim biti ovdje, taj mir i tišinu, a i priču s ljudima kad dođu. Što se tiče ponude, ja heklam razne stvari, a dosta toga je sa šibenskim motivima, pa evo imate tu i rozetu šibenske katedrale. Cijene su nam ostale iste kao i prije eura, a čak i snizimo. Ipak, turista nema, ali tu je i činjenica da smo i dalje tranzitni grad, a kad dođu kruzerom na primjer, samo protrče kroz stari grad - kaže nam Marica.

Sestre benediktinke iz ovog samostana godinama rade na čuvanju i obnovi baštinjenog kulturno-umjetničkog naslijeđa, samostan na Gorici odolio je svim mijenama vremena, pretrpio je štete u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu. Obnovljen je s crkvom 2005. godine, a u njemu su sada samo četiri časne sestre. Brojčano ih je malo, ali časna Hilda smatra da će samostan i to prebroditi.

- Ostale smo nas četiri i sestra s Raba koja je došla pomoći. Malo nas je, prije nas je bilo i po 20. Mic po mic se odlazi, a ne dolaze nove. Ipak, nikad ne gubimo nadu, posebno kad gledamo što je sve samostan preživio kroz povijest. Petnaestak godina nakon osnutka samostana, kuga je desetkovala samostan i ostala je samo jedna sestra. Ona je molila iz kora, i korna molitva se nikad, pa ni tad, nije prekinula. Samostan je osnovan u 17. stoljeću izvršenjem oporuke trgovaca Nikole Buronje koji je u istoj ostavio da sestre mole za pokoj njegove duše. Dok je samostana, tako će i biti. A samostana će, vjerujem, biti. Bilo je perioda i na Rabu da su imali samo tri časne sestre, sad imaju 10. Uvijek se nekako vrti i vjerujem da će i budućnost biti svijetla - optimistično će časna Hilda.