SADA ČITATE
Učiteljicu Helenu Šarić djeca obožavaju: Vodi dramsku i likovnu sekciju, piše igrokaze i s učenicima volontira u Ligi protiv raka
          OBJAVA: 20.02.2020, 09:58h   •   IZMJENA: 20.02.2020, 12:59h   komentara   •     ISPIŠI

Šibenska grandeca među klupama

Učiteljicu Helenu Šarić djeca obožavaju: Vodi dramsku i likovnu sekciju, piše igrokaze i s učenicima volontira u Ligi protiv raka


  V.B. Učiteljicu Helenu Šarić djeca obožavaju: Vodi dramsku i likovnu sekciju, piše igrokaze i s učenicima volontira u Ligi protiv raka
PIŠE Valerio Baranović
20.02.2020, 09:58h

Helena Šarić cijeli svoj radni vijek, gotovo 29 godina, provela je kao učiteljica u OŠ Jurja Šižgorića, a ‘njena’ djeca u tom razdoblju osvojila su preko 200 nagrada, izvela su oko deset igrokaza, crtaju stripove i volontiraju u županijskoj Ligi protiv raka. djeca i roditelji za Šarić kažu da je omiljena učiteljica.

 

 

 

- Odmalena sam željela biti učiteljica i radovala sam se tom pozivu. Zaista ga radim s ljubavlju i uživam u njemu. U svojim razredima uvijek imam dramsku, likovnu i glazbenu sekciju. Djeca uživaju u tim aktivnostima i potiču me - priča nam učiteljica, inače kći Adele Jugović, kazališne kostimografkinje od koje je ‘pokupila’ kreativnost, a i za oca električara kaže da je bio prilično kreativan u svom poslu.

Helena od samih početaka sve radi s istim žarom, ističe, a za djecu razne aktivnosti provodi oduvijek, ali kako kaže, nije bilo medija kao danas koji sve prate.

Dok se neki učitelji opredijele za znanost ili sport, učiteljica kaže da su je djeca odvukla u smjeru umjetnosti. Prosvjetni radnici se žale na svoj status, ali među njima onih koji usprkos i unatoč rade svoj posao ‘kao da im cvjetaju ruže’, što je daleko od istine.

- Ljubav je veća od novca, puno veća. Kad dobijete prvaše, dobijete i djecu koja plaču, ne mogu mirno sjediti, sve ih opet naučite i izdržite, brišete im nos. Nijedan novac to ne može platiti - priča Šarić.

Djecu voli sresti izvan škole, svoje bivše učenike koji je pozdrave, a ponekad se i podruži s njima. Iako to nije uobičajeno, najčešće je riječ o jednoj od sekcija, dramskoj ili likovnoj, s kojima ide na natjecanja i izlete.

- Nastupamo u školi, bili smo u Dubrovniku s igrokazom ‘Plodovi zemlje’, bili smo u Velikom Taboru, u Zadru, nastupamo u Katoličkoj školi, u Centru za odgoj i obrazovanje Šubićevac, u dječjim vrtićima, a nastupali smo u crkvi Gospe vanka Grada - kaže učiteljica koja je sama napisala oko deset igrokaza za djecu u ovoj generaciji, koja su sada 4. razred.

S novim generacijama, pohvalila se, lako pronađe zajednički jezik. Njena filozofija je ‘kako se odnosiš prema djeci, takva će djeca biti prema tebi’.

- Istina je da se djeca ne igraju, stalno su na mobitelima, ali trebamo ih potaknuti. Kroz razne situacije ih učim i ukazujem im na dobro. Mislim da me poslušaju. Nekada se i dogode situacije koje nosimo doma. Kuham ručak i razmišljam jesam li dobro postupila. Svi se učimo dok smo živi - kaže učiteljica dok sa smiješkom priča o svom poslu.

S djecom je radila stripove i slikovnicu ‘Svjetlo nade’ za Ligu protiv raka, a njenu učenici kao volonteri sudjeluju u humanitarnom radu.

- Prodajom slikovnica pridonosimo radu i boljitku udruge. Radili smo slikovnicu ‘Ne uništavajmo more’, trebali bi do kraja ove školske godine objaviti i slikovnicu ‘Nizvodno Krkom’ i ‘Daruj krv’. Na likovnim natječajima sudjelujemo dugi niz godina, a preko 200 nagrada su osvojili moji učenici. Osvajali su domaće, ali i inozemne u Njemačkoj, Sloveniji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Latviji, Japanu i Egiptu. Osvojili su 3 zlatne i 6 srebrnih na tim međunarodnim natječajima - priča svestrana učiteljica.

Helena je postala baka prije četiri mjeseca, a majka je kćeri i  sina. Sama potječe iz kreativne obitelji iako su se otac i majka bavili potpuno drugačijim poslovima. Dok je pokojna mama Adela bila legendarna kostimografkinja šibenskog kazališta, otac Boris je bio električar.

- Sjećam se da je prije 40 godina radio svjetleće reklame na hotelima. Svi su se divili njegovom radu i ponosna sam na mamu i tatu. Radio je u Solarisu, ali jedno vrijeme i u kazalištu gdje je upoznao mamu. Pokojni brat kad bi čuo zvuk motora, odmah bih znao što ne valja. Svi smo na svoj način kreativni, svatko ima talent, samo treba otkriti taj dio sebe. Tata je radio jelku koja se vrtjela i svjetlila u svim bojama - kaže ponosno.

Za mamu Adelu kaže da je od otpadaka odjeće znala napraviti remek-djelo. ‘Dobro će to figurat na sceni’, prisjeća se kako je uvijek govorila.

O nominaciji za Šibensku grandecu kaže kako je nije očekivala.

- Odbijala sam tu nominaciju, nije mi bila po volji. Prijateljice i roditelji mojih učenika su me podržali i nagovorili da pristanem -kaže za kraj.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK