SADA ČITATE
Zime u Šibeniku ionako su teške, a covid je ovu dodatno otežao: Psihijatrica savjetuje kako se lakše nositi sa svime i kada zatražiti stručnu pomoć
          OBJAVA: 21.11.2020, 09:01h   •   IZMJENA: 21.11.2020, 09:19h   komentara   •     ISPIŠI

'Važno je naći neko utočište'

Zime u Šibeniku ionako su teške, a covid je ovu dodatno otežao: Psihijatrica savjetuje kako se lakše nositi sa svime i kada zatražiti stručnu pomoć


  M.G./ Ilustracija/ ŠibenikIN Zime u Šibeniku ionako su teške, a covid je ovu dodatno otežao: Psihijatrica savjetuje kako se lakše nositi sa svime i kada zatražiti stručnu pomoć
PIŠE Nina Medić
21.11.2020, 09:01h

Puste ulice, prazni ili poluprazni kafići i restorani, nedostatak sadržaja izvan sezone stvari su koje i inače otežavaju 'preživljavanje' zime u Šibeniku, a aktualna pandemija i sve mjere koje je prate dodatno kompliciraju stvari i mnoge tjeraju u depresiju ili nekakvo stanje stresa. Kako nakon svega ostati normalan i olakšati si svakodnevicu pitali smo psihijatricu Ivanu Pedišić Šerku, užu specijalisticu dječje i adolescentske psihijatrije i magistricu psihologije Idu Čular Reljanović, obje zaposlene u Općoj bolnici Šibensko-kninske županije.

 

 

 

Neki se izgube u pretjeranoj brizi i strahu, neki razvijaju teorije zavjere

Psihijatricu Pedišić Šerku za početak smo pitali javlja li se u Šibeniku više ljudi psiholozima odnosno psihijatrima od pojave koronavirusa. 

- Teško je određeno odgovoriti na to pitanje. S jedne strane, dio osoba koje su od ranije u tretmanu zbog psihičkih smetnji od pojave pandemije dolazi nešto rjeđe, zbog prisutnog straha od izlaganja i potencijalne zaraze. S druge strane, dio osoba s psihičkim smetnjama koje postoje već neko vrijeme su intenziviranih smetnji zbog dodatnog stresa i tjeskobe koju ova situacija izaziva i treba dodatnu, često intenzivniju skrb, a imamo sve više ljudi koji nam se obraćaju po prvi put i kojima je aktualno stanje tenzije i neizvjesnosti otežalo svakodnevno funkcioniranje do razine da im je potrebna stručna pomoć. 

Pedišić Šerka ističe kako se ljudi s pandemijom nose različito, ovisno o tome kako su kroz život inače reagirali na stresne situacije. 

- Neki ignoriraju opasnost te nalaze bijeg u negiranju situacije, što nije dobro jer time druge dovode u rizik, dok se neki izgube u pretjeranoj brizi i strahu, a neki razvijaju i svoje teorije zavjere…

Važno se uspjeti 'isključiti'

Mnogima izazov predstavlja i nošenje sa informacijama o broju zaraženih i umrlih s kojima smo svaki dan bombardirani. Šibenska psihijatrica naglašava kako je važno uspjeti se isključiti od svega svaki dan bar na kratko.  

- Izazovno je u svakom slučaju zadržati mjeru u praćenju svih informacija na način da budemo dovoljno upoznati i pratimo preporuke koje su mjerodavne, a da ne pretjeramo i pretvorimo svoj život samo u stalan oprez i punjenje negativnim mislima… Valjda kao i inače u životu (kao da je to lako) stvar je u dozi. Trebamo nastojati biti realni, ali moramo imati i oduška i ugode te živjeti život i dalje u punom smislu. Neizmjerno je važno da se uspijemo „isključiti“ od svega u svakom danu bar na kratko, da se uspijemo odmoriti, naspavati, ugasiti televizor, razgovarati, redovito jesti, kretati se, uživati u nečem što volimo. I važno je imati vjere. Vjere u to da je sadašnja situacija, ma kako se činila duga, ipak privremena te da ćemo se potom vratiti životu na uobičajen način, bogatiji za ovo iskustvo – ističe Pedišić Šerka. 

Najbolji pokazatelj za zatražiti pomoć dolazi iznutra

Pitali smo je kako znamo da je vrijeme za zatražiti pomoć psihologa/psihijatra.

- Nedavno je, u jednom gostovanju u emisiji „Nedjeljom u 2“, uvaženi prof.dr.sc. Križo Katinić, umirovljeni psihijatar i psihoterapeut, vrlo lijepo rekao, ne znam hoću li ga uspjeti citirati, ali je jednostavno i jasno i meni se svidjelo. Ako osoba osjeća da je iscrpila sve svoje načine za koje zna za nošenje sa stresom ili psihičkim poteškoćama, ako vidi da ne može funkcionirati u svojim ulogama, poslu, ako joj /mu drugi u okolini kažu da treba potražiti pomoć, onda je svakako vrijeme za zatražiti pomoć. Mislim da je najbolji pokazatelj iznutra osobni osjećaj patnje (jer nitko ne zna kako se osoba osjeća unutar sebe) i izvana zakazivanje u funkcioniranju ili pak subjektivni osjećaj zakazivanja.

Naravno, postoje i situacije koje se dogode naglo, ukoliko osoba ikada osjeti neke snažne porive da nešto učini nažao sebi ili drugome to je razlog da pomoć zatraži odmah, bez odgode – savjetuje psihijatrica. 

Uvijek je dobra ideja zatražiti stručni savjet

Psihologinja Ida Čular Reljanović objasnila je u kojem se slučaju javiti psihologu, a u kojem psihijatru. 

- Ako osoba primijeti da su njeni uobičajeni načini nošenja sa stresom iscrpljeni i više joj ne pomažu, te da se s tegobama ne može nositi sama, bilo bi dobro javiti se psihologu. Psiholog će s njom provesti savjetovanje, edukaciju o tegobama i učenje vještina kako se uspješno nositi s njima. Ako tegobe traju dugo, intenzivne su i značajno ometaju svakodnevno funkcioniranje osobe, bilo bi dobro javiti se psihijatru. Kojeg god stručnjaka odabrala, ne može pogriješiti, jer psiholozi i psihijatri  većinom usko surađuju. Pa će tako jedan od njih, ako smatra da osoba ima problem koji je u većoj mjeri u području ekspertize onog drugog, istu poslati tamo gdje smatra da će dobiti najadekvatniju pomoć – savjetuje Čular Reljanović. 

Pedišić Šerka ističe kako su vremena kada su psihičke smetnje bile jako stigmatizirane, ipak iza nas.

- Sve uobičajenije je da ljudi potraže pomoć ako im je teško, iz raznih razloga, nekad samo i za razgovor jer nažalost živimo u vremenima kada ljudi više nemaju vremena razgovarati jedni s drugima pa ni s onim najbližima, a ukoliko stvarno mislimo o sebi i želimo pomoć, ne bi trebali razmišljati o tome što misle drugi. Kad se nešto podijeli je lakše, a ukoliko ne ide s nekim načinima koje osoba pokuša sama ili pak u dogovoru sa svojim obiteljskim liječnikom, uvijek je dobra ideja doći zatražiti stručni savjet, uvijek je bolje ranije nego kasnije. 

Važno je imati neku vrstu utočišta u kojem se regeneriramo

Potpuni lockdown uvela je većina europskih zemalja, a u djelomičnom je i Hrvatska te mnogima teško pada dane provoditi zatvoreni u četiri zida. Psihijatrica šibenske bolnice naglašava da postoje načini kako si možemo olakšati svakodnevicu. Prvenstveno vodeći računa o spavanju, redovitoj prehrani i fizičkim aktivnostima. 

- Potrebno je naći metodu za opuštanje da nismo stalno u grču, napeti. Važno je imati neku vrstu „utočišta“ u koje se „sklonimo“ i regeneriramo. Preporuča se glazba, kupka, knjiga… Ovisno o nečijem ukusu i preferencijama. Ako smo skloni zakačiti se za informacije i stalno ih pratimo trebamo se zaustavljati u tome, skretati svoju pažnju na nešto drugo ciljano, zaustavljati negativne sadržaje jer ono što znamo je da naše misli utječu na naše emocije pa tako i na ponašanje. Ako stalno mislimo crno osjećat ćemo se loše, a onda ćemo se i izolirati od okoline i slabo brinuti o svom zdravlju što dodatno pojačava kaskadu tjeskobe i straha. Suprotno tome, ako mislimo pozitivno, bodrimo se, osjećamo se nešto sposobnije, bolje, onda ćemo biti skloniji sudjelovati u životu i izaći iz svoje ljušture što se svakako isplati, jer je strah najveći ako si u njemu sam. I naravno, preporuka je koristiti tehnologiju za kontakte s drugima. Ako nisu uživo, onda da se bar čujemo ili vidimo s drugima, a manje da pretražujemo sadržaje, pogotovo neprovjerene informacije jer Internet je prepun kojekakvih neistinitih sadržaja koje danas svatko može plasirati bez razmišljanja o posljedicama na druge.

Pomoć svima koji je zatraže

Mnoga istraživanja pokazala su kako je tijekom proteklog lockdowna poraslo obiteljsko nasilje. Psihijatricu smo za kraj pitali što bi poručila osobama koje trpe psihički oblik nasilja od strane člana obitelj ili partnera/partnerice te kako se braniti od toga kada s tom osobom dijelimo isti prostor 24 sata dnevno. 

- Ono što vidimo dulje vrijeme je porast prisutnosti nasilja u društvu pa i medijskom prostoru, što nije vezano samo uz našu sredinu, svjedoci smo toga diljem svijeta, ali smo dugo vremena neke situacije viđali samo „negdje drugdje“. Istina je da danas vijesti putuju brže i da je sve vidljivije, jer svatko snima vijest i šalje i primjera nasilja je više, no ne možemo reći da je stvar u tome. Osobama koje trpe nasilje možemo svakako poručiti da nudimo pomoć ako je zatraže, u okviru naše službe onu psihološku, suportivnu ili pak farmakoterapijsku ukoliko je potrebna, a adresa za prijavu nasilja je prvenstveno služba policije, a mogu se obratiti i nadležnom Centru za socijalnu skrb. Nasilje ima transgeneracijski prijenos, iz nasilja se stvara temelj za novo takvo postupanje, s brojnim posljedicama na okolinu, pa tako i šire društvo, stoga najbolji put da ga preveniramo u budućim generacijama je zaustavljanje nasilja koje se dešava sad i uključivanje svih aktera u oblike tretmana koji su prikladni – zaključuje psihijatrica Ivana Pedišić Šerka. 

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK