SADA ČITATE
Igrač koji je odveo Zvezdu u Ligu prvaka: 'Iz Knina smo bježali na traktoru. Mrzim rat, živjeli smo na konzervama kao psi'
KLJUČNE RIJEČI
miloš degenek
          OBJAVA: 30.08.2018, 12:39h   •   IZMJENA: 30.08.2018, 12:44h   komentara   •     ISPIŠI

Priča Miloša Degeneka

Igrač koji je odveo Zvezdu u Ligu prvaka: 'Iz Knina smo bježali na traktoru. Mrzim rat, živjeli smo na konzervama kao psi'

Miloš Degenek, reprezentativac Australije koji je prije mjesec dana došao u Crvenu Zvezdu, postao je junak Zvezdinog senzacionalnog proboja do Lige prvaka kada je dramatičnoj utakmici protiv Salzburga namjestio oba gola za ulazak u Ligu prvaka. Svoju zanimljivu životnu priču Degenek je prije nekoliko mjeseci otkrio u tekstu za Player's Voice, a danas je priču prenio Index.


  Instagram Igrač koji je odveo Zvezdu u Ligu prvaka: 'Iz Knina smo bježali na traktoru. Mrzim rat, živjeli smo na konzervama kao psi'
PIŠE ŠibenikIN
30.08.2018, 12:39h

- Mrzim rat! Rođen sam u Hrvatskoj 1994. u vrijeme rata za neovisnost. Bio je to težak period za moju obitelj. Imao sam 18 mjeseci kada sam morao napustiti naš grad Knin. Bio sam na traktoru s majkom i ocem devet dana dok smo bježali prema Srbiji. Imali smo samo kruh i mlijeko za put. Sve smo ostavili. Kuća, zemlja, rodbina, prijatelji. Teška je to tema za moju obitelj. Ne pričam puno o tome, kao ni moj otac. Tužan je to period za njega. Nije bio u Hrvatskoj od tada. Već 24 godine- ispričao je Degenek. 

Novi početak su pronašli u Aranđelovcu, 70 kilometara južno od Beograda, a onda je stigla 1999. i bombardiranje NATO-a.

- NATO je 1999. bombardirao ono što se tada nazivalo Jugoslavijom iz razloga koje nikada neću shvatiti. Imao sam šest godina. Igrao sam se s prijateljima kada sam čuo sirene. To je značilo da napad stiže. Pobjegao bih u podzemni bunker, kakav ima većina starijih zgrada u Srbiji, zbog sukoba iz prošlosti. Ponekad smo bili tamo i po 48 sati. Nije bilo prirodnog svjetla. Živjeli smo na konzervama kao psi. Ali najgora je bila neizvjesnost. Ako ste i uspjeli zaspati, niste znali hoćete li se probuditi ujutro i hoćete li opet vidjeti svoje roditelje. Osjećali smo kako se treslo tlo sa svakom bombom koja je bila bačena, čuli smo buku. Bilo je sigurnije u bunkeru nego vani, ali samo ako se zgrada ne sruši – prisjetio se u tekstu za Player's Voice. 

Kazao je kako niti jedno dijete nikada ne bi smjelo proživjeti ono što je on.

- Sranje je što to mogu reći, ali vidio sam mrtva tijela, osjetio bombe, osjetio njihove detonacije. Niti jedno dijete nikada ne bi smjelo takvo nešto proživjeti. Ali ipak se i danas događa širom svijeta. Silno mrzim rat. Vrlo ružno iskustvo o kojem ranije nisam javno govorio. Toliki su poginuli uzalud, djeca, nevini. Ne znam zašto, nisam političar, ali znam da sam mrzio sve to. Kada god se priča o ratu, ja šutim. Znam što je to. Preživio sam. Ali preživjela su i sjećanja – kazao je. 
 
Novi život pronašao je u Australiji. Otac mu je u vrijeme Jugoslavije trčao na 800 metara, a tako je upoznao i čovjeka koji im je preko Crvenog križa sredio preseljenje u Australiju. 

- Nismo imali razloga ostati tamo gdje smo bili. Otac je radio za minimalac, majka također, nogomet je bio jedina stvar koja me usrećivala i držala dalje od ulice. Jedva smo imali hrane na stolu, nismo imali mnogo. Ne sjećam se razgovora o preseljenju, znao sam da nekamo idem, ali nisam imao pojma koliko ćemo dugo ostati. Brat Đorđe i ja smo bili uzbuđeni. Tek kada smo sletjeli shvatili smo da smo u zemlji koja se zove Australija – priča mladi nogometaš.

U predgrađu Sydneyja čekao ih je novi početak, za Degeneka i novi svijet, nova kultura i nepoznat jezik. Prva godina je, kaže, bila teška, ali postalo je lakše kada su upoznali lokalnu srpsku i hrvatsku zajednicu. Roditelji su dobili posao, kupili kuću, a Miloš je dobio igralište u kojem je brusio nogometni talent. Upao je u australsku U15 reprezentaciju u kojoj je postao kapetan, predvodio je U16 vrstu na najvećim turnirima, a s U17 selekcijom igrao na SP-u. 2012. Degenek je zaigrao za U19 reprezentaciju Srbije i za nju upisao osam nastupa, ali se u australski dres vratio u U21 reprezentaciji i do sada skupio 18 nastupa za A vrstu.  

- Za mene je najveći trenutak bio kapetanska traka u U15 reprezentaciji protiv Japana (u prijateljskoj utakmici 2009.). To mi je značilo sve u životu. Obitelj mi je bila tamo, san mi se ispunio. U momčadi je bilo igrača australskog porijekla. Znali su zemlju bolje nego ja, znali su što znači Australija. Ali trener mi je dao šansu da predvodim zemlju, dečku koji je stigao ni iz čega s drugog kraja svijeta niti deset godina ranije. Bilo je to prekrasno iskustvo, trenutak koji će mi zauvijek biti u srcu. Nikada neću zaboraviti što je Australija učinila za mene i moju obitelj. Hrvatska i Srbija imaju mjesto u mom srcu. Da, rodio sam se tamo, proživio djetinjstvo, najteži period života mi je bio tamo. Ali Australija nas je primila kada nismo imali mnogo i dala nam šansu da izgradimo živote - piše Degenek.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK