SADA ČITATE
Dva dana sam bio turistički klišej: Vatikan će vas za lijepe eure na brzinu obraditi i izbaciti. Trastevere će vas oduševiti i nećete bankrotirati
          OBJAVA: 11.04.2019, 13:39h   •   IZMJENA: 11.04.2019, 14:03h   komentara   •     ISPIŠI

Reportaža Valeria Baranovića

Dva dana sam bio turistički klišej: Vatikan će vas za lijepe eure na brzinu obraditi i izbaciti. Trastevere će vas oduševiti i nećete bankrotirati

Ako se nalazite u Rimu i želite pogledati Caravaggiova remek djela, minuta upaljenih reflektora košta jedan euro. Vatikanske muzeje posjetite samo ako želite fotku za društvene mreže iako je nemoguće da, uz vas, u kadru ne bude još more turista. Nakon što su vam naplatili ulaz, od prvog koraka vas tjeraju prema izlazu, a u veličanstvenoj Sikstinskoj kapeli duže od minute mogu uživati valjda samo predsjednici država i pripadnici klera. Iz bunta sam je fotografirao iako je zabranjeno.


  Valerio Baranović Dva dana sam bio turistički klišej: Vatikan će vas za lijepe eure na brzinu obraditi i izbaciti. Trastevere će vas oduševiti i nećete bankrotirati
PIŠE Valerio Baranović
11.04.2019, 13:39h

Unatoč svemu, Vječni grad jedan je od najromantičnijih gradova koje sam posjetio. Čak i periferni dijelovi grada kao Pietralata u kojem sam smješten s ostalim članovima ekspedicije kodnog naziv 'Pridruženi član Kola 2019.'. Istočni Rim, urbane vile i šarene zgrade s predivnim urednim i zelenim površinama u sredini okružene su ogradama, a izvan njih sasvim druga slika. Prljavština na svakom uglu, kontejneri iz kojih kipi smeće, pizza/kebab fast foodovi u kojima većinom rade imigranti, a higijenski uvjeti, bar izvana, djeluju na razini asfalta po kojemu prosjaci šetaju bosi.

Ipak, to je šarm Rima, grad s najmanje dva lica. Od poznate povijesne umjetnosti, veća je samo umjetnost s kojom vas pokušavaju opljačkati i oderati na svakom uglu. Ja imam sreću što izgledam kao Talijan pa sam se manje osjećao ugroženim iako me odavao turistički ruksak i fotoaparat u ruci. 

Zemlja mafije. Mafija se oduvijek bavi otpadom. Rim je bio prljav pa su izgradili najveću i najmoderniju spalionicu otpada u Europi. Radila je otprilike dva dana dok sama nije spaljena. Krivac se još traži. Haha. Toliko o rimskom smeću.

Posjetili smo i Hrvatsku ambasadu koja se nalazi u kvartu Tor di Quinto na zapadnom dijelu grada, ali kao uvijek, ambasade su u elitnim i sigurnim dijelovima grada. Ugostio nas je ambasador Jasen Mesić. Prilično toplo i korektno ispričao nam je kako ga brojne uspomene i prijatelji vežu za Šibenik još otkako je kao mladi magistar podvodne arheologije boravio i radio u Šibeniku. Prijavio je Šibenik za neki mediteranski projekt, pohvalio se. Počastio nas pizzom, Kolaši su njega i njegovu 'ekipu' počastili pjesmom. Mislim da sam mu na licu vidio i suzu, a pokoju su pustili i Kolaši.

Vratili smo se u centar grada, na trg sv. Petra gdje smo se našli s Veronikom. Vodičicom, inače Slovenkom, koja po Rimu vodi ture turista iz zemalja bivše države. Kažu mi iz Kola da nam je puno pomogla u rješavanju ulaznica, parkinga i svega što se treba organizirati prije dolaska u Rim, ali mogla bi štošta naučiti od šibenskih turističkih vodiča interpretatora.

Možda nije do nje jer sam stekao dojam da su u Rimu sve grupe kao na traci. Beskrajno dugi redovi koji se mogu skratiti samo online rezervacijom ulaznica, što smo i napravili, ali kako Vatikanske muzeje svakodnevno posjeti oko 27 tisuća ljudi, čim uđete, počnu vas požurivati. Osjećate se kao da ste nešto skrivili. Ne znam kako zaštitare ne bole ruke od pustog mahanja prema naprijed, naprijed, naprijed, naprijed, tišina, naprijed, tišina, naprijed.... 

Točno tako to izgleda. Koliko god se Veronika trudila, to je atmosfera, a bezobrazluk eskalira u Sikstinskoj kapeli. Ako ne znate što je 'to', googlajte, imate internet. Ono što je važno je da je napune ljudima, svakih par metara zaštitari kružnim pokretima ruke pokazuju prema izlazu, a jedan od njih na mikrofon agresivnim tonom izgovara 'silence, silenzio, no foto, silenzio'. Pogled ne uspije prijeći ni preko stropa, već su vas izgurali do izlaza jer su spremni za novu grupu turista. Fotografiranje je zabranjeno, ali iz bunta sam je fotografirao. Neće mene nitko tako tjerati, pomislio sam nadajući se da nemaju neke senzore koji detektiraju okidanje fotoaparata. Nisam dobio kaznu. Pobjeda.

Dakle, Vatikan vam za muzej naplati ulaznicu 8 eura ako ste u grupi, 17 ako ste sami, ali čim platite, gledaju kako vas 'ispljunuli' kako bi oslobodili mjesto za novu rundu platiša iz nekog drugog kraja svijeta koji se nadaju da će uspjeti vidjeti nešto što su prije vidjeli samo na fotografijama u školskim udžbenicima. Ili na internetu, moderni smo.

Piazza Navona, Pantheon, Piazza Spagna, Španjolske stube (koje se zapravo tako ne zovu), Kolosej, Rimski forum, megalomanske grobnice i spomenici. Sve smo prošli. Najmanje tisućljeće su tamo, a bit će sigurno još toliko. Ako nikad niste bili, volite gužve i nemate pametnijeg posla. Odite. Sad počinje pozitivni dio priče iako sam dosad bio prilično dramatičan, ali da, pomalo je uvredljiv odnos prema turistima. Ipak, Kolašima su dozvolili da zapjevaju!

Moja preporuka je Trastevere, dio u kojemu čak i žive Rimljani, za razliku od dijela grada o kojemu sam dosad pisao koji proživljava sličnu sudbinu kao i Venecija ili neki dalmatinski gradovi. Sve je podređeno turistima, nekretnine su rasprodane strancima ili su apartmani, cijene su nenormalne, a džepara ima koliko i turista.

Uzmite svoje pametne telefone i u kartu upišite Fontana dell'Acqua Paola. To je nešto kao 'kod sata' u Zagrebu. Odlično mjesto za početak posjeta. Izgubite se ulicama s rustikalnim stambenim zgradama koje ne prelaze četiri ili pet katova, a najčešće su kuće dvokatnice u nizu, Cappuccino ćete platiti jedan euro na šanku, dva na terasi. Gin s tonicom pet eura, a dobit ćete i zdjelicu čipsa ili nekih drugih grickalica. Predvečer počinje život, vlada urbana atmosfera, sve je glasno i puno mladih Talijana i studenata koji glasno pričaju, ali vjerujte mi na riječ, ne svađaju se. 

Ima i tu džepara i pokušat će vam prodati svašta, ali nije ni približno kao u onom dijelu grada koji vas čini klasičnim turistom koji trči za vodičem i ne obazire se na život oko sebe. Kućama su izblijedjele fasade, ali prekrivene su svakojakim biljem i cvijećem. Automobili su old timeri, neki služe kao reklame za mnogobrojne restorane u kojima nećete bankrotirati od 'basic' obroka, a osoblje vas neće potjerati ili pitati 'jeste li gotovi' ako vide prazan tanjur ili čašu.

Jeo sam Carbonaru. Mrzim turiste koji u Šibeniku naručuju Carbonaru ili Bolognese gotovo podjednako kao i ugostitelje koji to serviraju pravdajući se da 'turisti to žele', ali isplati se u Rimu pojesti tradicionalnu tjesteninu. Uz to, Saltimbocca alla romana, teleći medaljoni sa šunkom i umakom od maslaca i kadulje s pečenim krumpirom i salatom. Nije ništa spektakularno, ali takva mi je talijanska kuhinja. Korektna, jednostavna, blaga, ukusna i zasitna. Fina je bila i piva Peroni! Unutra se gledala neka utakmica, čuo sam da je liga prvaka, ali ne pratim nogomet.

Zanimljivo je bilo vidjeti imigrante koji prodaju sve i svašta na ulici, ali nisu napasni već na kutije stave bijelu plahtu s 'proizvodima'. Doživio sam i ono što sam dosad samo čuo. Četiri strane plahte u ruke, skupi sve i trči, pojavila se policija. Jedan je svoje bacio pod parkirani automobil i 'pravio se lud'. Nisu ga skužili.

Trastevere ima zanimljivih građevina i crkvica, ali ono što ga čini zanimljivim je slika Rima kakvu sam zamišljao. Uske isprepletene uličice kojima posebnu čar daju zanimljive ulične lampe, nije toliko prljav, isplati se i šetnja uz Tiber, a ljeti, kažu mi, vrvi kafićima i terasama. Ova dva dana ih nije bilo. Hladno je. Tu je isola Tiburtina, ada koja će vam prikupiti dosta lajkova na Instagramu i Facebooku, kao i fotke na mostovima na kojima se skupljaju mladi, ljubuju, pričaju i ponavljam, ne svađaju se. Tako Rimljani pričaju.

Posebna zahvala prijatelju kojega sam slučajno susreo, a kako živi u Rimu, odveo me u ovaj drugi dio izvještaja po Trastevereu. Zaprijetio mi je da ne želi završiti u reportaži ili fotogaleriji. Evo, nećeš!

U autobusu sam, sušim se od dvosatnog boravka na kiši na trgu sv. Petra u Vatikanu. Jutros smo imali audijenciju kod pape Franje. Kolaši su mu pjevali, on ih je pozdravio, čestitao im 120. obljetnicu i blagoslovio ih. I mene s njima. Iduća postaja je Mogliano. 

Arivederci Roma, e stato un piacere!

Pridruženi član Kola na turneji po Italiji - Dan 2. i 3. (Rim) Valerio Baranović

POGLEDAJ CIJELU FOTOGALERIJU 84 fotografija

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK