Tehnologije koje iz digitalnih tragova stvaraju simulacije preminulih otvaraju novo tržište, ali i ozbiljna pitanja o granicama žalovanja, privatnosti i emocionalnoj manipulaciji.
Umjetna inteligencija sve snažnije ulazi i u područje smrti i žalovanja. Takozvani griefboti, deadboti ili ghostboti mogu simulirati glas, izgled i osobnost preminule osobe, omogućujući korisnicima da ponovno razgovaraju s digitalnim avatarom nekoga koga su izgubili.
Sustavi poput You, Only Virtual i Afterlife AI treniraju se na digitalnim tragovima pokojnika – e-porukama, objavama i porukama s društvenih mreža te videosnimkama. Namjena im može biti čuvanje obiteljskog digitalnog nasljeđa za buduće generacije, ali i stvaranje avatara voljene osobe s kojim korisnik može komunicirati, puše Bug.
Tržište vrijedno milijarde
Riječ je o sektoru koji brzo raste. Globalno tržište digitalne baštine procijenjeno je na 22,46 milijardi dolara, a predviđa se da bi se do 2034. godine moglo više nego utrostručiti. Usluge digitalnog nasljeđa pritom rastu po godišnjoj stopi od 13,40 posto.
No, znanstvena istraživanja i zakonska pravila ne prate jednakom brzinom komercijalni razvoj. Privatne tvrtke nude proizvode namijenjene ljudima u posebno osjetljivom razdoblju života, dok jasne etičke zaštite i nadzor nad takvim uslugama još nisu uspostavljeni.
Pomoć u terapiji, ali uz stručni nadzor
Dio znanstvenika i bioetičara smatra da tehnologija može imati ulogu kao dodatak terapiji, osobito kod klinički teških oblika žalovanja. Simulirani razgovori mogli bi pomoći pojedinim osobama u obradi gubitka, a u Nizozemskoj se već istražuje učinkovitost vođene „deepfake terapije” pod stručnim nadzorom.
Takva primjena ipak bitno se razlikuje od neograničenog korištenja komercijalnih aplikacija bez podrške stručnjaka i bez jasnih pravila o tome tko upravlja podacima pokojnika te na koji se način oni koriste.
Rizik od odgađanja prihvaćanja gubitka
S druge strane, stručnjaci upozoravaju na zamagljivanje granice između života i smrti. Rad „Is Grief Dead? How Digital Resurrection Technologies Affect Bereavement”, objavljen u časopisu Journal of Medical Internet Research, problematizira posljedice stalne interakcije s hiperrealističnim avatarima pokojnika.
Takav odnos mogao bi poremetiti prirodan proces žalovanja i dugoročno otežati prihvaćanje promijenjenog odnosa s osobom koja je umrla. Dodatnu zabrinutost izaziva mogućnost emocionalne manipulacije te agresivnog ciljanog marketinga unutar aplikacija.
Dok se ne uspostave stroži regulatorni okviri, stručnjaci pozivaju na oprez. Umjetna inteligencija može biti pomoćni dio procesa iscjeljenja, ali ne može zamijeniti stvarne ljudske odnose, stručnu pomoć i podršku zajednice.
