OBJAVA: 19.11.2013, 12:25h   •   IZMJENA: 19.11.2013, 12:28h   komentara   •     ISPIŠI

Ulet šibenskog purgera

Hej Šibenčani, izbrojao sam tri kolone u Vukovaru!


PIŠE Šibenik IN
19.11.2013, 12:25h

Ne kužim zašto su se mediji toliko raspištoljili oko dvije razdvojene kolone pri obilježavanju dana pada Vukovara, a treća im stoji pod nosom kao slon u kupaoni. Da, da, bili ste u njoj i vi i ja. Kolona daleko duža i raspršenija. Kolona koja je jučer pekla kokice, gledala sapunjare, džabalabarila po Fejsu i čitala o Lejlinom traumatičnom iskustvu u šopingu. Gdje su naše svjećice?

 

Treća vukovarska kolona jučer je ostala doma. Obilježili su obljetnicu ponedjeljka, 18. 11., dana kada su se probudili, skinuli krmelje i upustili se u najveću bitku hrvatskog naroda svih vremena – svakodnevicu. Šačica ljudi je u isto vrijeme na istoku zemlje spremala dobro poznati hrvatski igrokaz koji kola u nekoliko radnih naslova: 'naši i vaši', 'Hrvati-Nehrvati', 'narod-političari', 'domoljubi-strani špijuni'... Moj je prijedlog da svu tu binarnu zbrku ukinemo jednim službenim naslovom i kao takvog ga uvedemo u enciklopediju: 'Eci-peci'. 


Ajmo ovako. Netko je u ratu izgubio obitelj, netko nevinost. Netko se gladan i bos skrivao po šumama, a netko zaljubljeno gledao u noćno nebo pojačano gašenjem gradske rasvjete. Netko je pokapao gomilu izmasakriranih tijela, a netko brao maslačke. Ratova je u Hrvatskoj od 1991. do 1995. bilo koliko i ljudi.

Evo mojeg rata. Zračne uzbune dok se mazim po Botaničkom vrtu. Gađanje vicevima, tračevi i smijeh u atomskom skloništu. Blesavo brojanje upaljenih svjetala po neboderima. Hodanje po zamračenom gradu s idejom da bi se ulična rasvjeta općenito trebala ukinuti jer je ovo predobro. Jesam li zato manje Hrvat? Jel' sam eci il' sam peci? Ako nisam istraumatiziran, osakaćen i s uznapredovalim PTSP-om, moram li se pokriti dekom i sisati veslo koje mi servira napaćeni postotak domaće populacije? Ni slučajno. Ostajem u trećoj koloni, otvaram si pivu i prebacujem na neki drugi kanal.


Imam izvrstan iz filozofske antropologije, ali ovo bih zaključio i s minus dva: a) Mogu imati obzira prema tuđoj traumi, b) Ne mogu je stvarno razumjeti, c) Ne smijem postati njezin taoc.

Posesivni ste? Fali vam natuknica na imovinskoj kartici? Odlično. Evo dobra vijest. Patnja i bol, baš kao i užitak i sreća, nepogrešivo su u 100 postotnom vlasništvu onoga koji ih doživljava. Ne prelaze granicu kože koliko god bi idealisti, profesionalni empatičari i ekipa koja se smješka ili rida s vama htjeli i mislili da mogu drukčije. E sad, situacija na prvi pogleda izgleda malo pesimistično. Tipa rodiš se sam, proživljavaš sam, odapinješ sam. Ali što to hoće reći? Ni manje ni više nego da si pozvan sam prožvakati, nadvladati, prihvatiti ključne životne situacije. Drugim riječima, da si pozvan nešto napraviti od sebe, ili barem pokušati. Umjesto da te definira selo, kolektiv, da se šlepaš preko drugih.

Što ima i svoje mračno naličje – da svoju bol pretvoriš u sredstvo manipulacije i interesnu polugu u međuljudskim odnosima. Trećim riječima, da brkaš lončiće poput svih Pravih Hrvata koji su Ginuli za Domovinu i sad po Vukovaru od svoje eventualne traumatske žrtve rade petparačku političku propagandu u dnevne svrhe. Naglasak je na eventualne. 

Mogu zaključiti samo jedno. Ta nebrijana horda Hrvatina ili nema kapaciteta u samoći nadvladati svoje ratno iskustvo, pa neprestance njime trljaju nos okolini, ili je u cijeloj toj patničkoj priči završila iz nekog odviše ljudskog interesa i sad, sasvim logično, traži jednako primitivnu zadovoljštinu. Hrvatska genetika im, k tome, nikako ne ide u prilog. Mi smo šampionski primjer nacije-žrtve na europskom kontinentu. OK, dijelimo tron s Poljacima. To sveprisutno samosažaljenje, nabacivanje krivnje, jadikovke nad ukletom sudbom pod tuđinskom vlašću i povijesna bespuća na koja smo, avaj i kuku-lele, nemilosrdno katapultirani od stoljeća sedmog držat će nas za izmučena i napaćena jaja još najmanje 1300 krvavih, jajobolnih godina. 


A meni... Meni je jedina trenutačna muka dilema da li da emigriram u Zanzibar ili se bacim u biznis prodaje svijeća.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK