OBJAVA: 27.05.2013, 15:18h   •   IZMJENA: 27.05.2013, 15:18h   komentara   •     ISPIŠI

Ulet šibenskog purgera

Ante… Koji Ante? Aaa, Ante!


PIŠE Krešimir Dujmović
27.05.2013, 15:18h

Teško je zvati se Ante u Šibeniku. To je kao da se zoveš, ne znam... Lik. Ima ih toliko da su već zauzeli sva prezimena i još se jedino razlikuju po prabakinom nadimku. Da u grad navrati neki kineski jezikoslovac na godišnjem pomislio bi da je Ante zapravo pojam ili možda pomoćni glagol preko kojeg Hrvati tvore vremena. U jednom slučaju ipak ne bi pogriješio. Postoji Ante koji je fakat pojam.

 

Gledajmo to ovako. Kada sam prvi puta došao u Šibenik u proljeće prošle godine skužio sam tri stvari. Katedralu, tvrđavu sv. Mihovila i... Antu. Ante je gradsko javno dobro u rangu TEF-a, Dalmarea ili nove šetnice. Spomenik kulture koji, za razliku od skamenjenog Krešimira, hoda, maše rukom i žica duvane. Ante će ti sjesti za stol i ispričati sve šibenske rekla-kazala ćakule, da bi odjednom skrenuo s lokalnih na svemirske teme i namamio te na diskusiju o sunčanoj jogi, jehovinim svjedocima, homićima ili smislu života. Ante je praktički posljednji preživjeli građanin u gradu koji se raskolio po taborima, strankama, klanovima i ekipama. Svačiji i ničiji, gledam ga kako neumorno đira od Poljane do Banja i nazad, od jutra do mraka, savršeno stopljen s gradskim pejzažom da ga više niti ne primijetiš od familijarnosti.

Drugim riječima, nema psa, čovjeka ili turista koji se zadržao u centru pola sata a da svjesno ili nesvjesno nije vidio Antu svih Anti. Antu Bujasa. Momak je nešto kao pročišćivać zraka. Klorofil. Apsorbira loše vibre i emitira vedrinu. Nekad lagano zabrinut, češće bez para, ali apsolutno uvijek spreman sjesti na stolicu do tvoje i započeti brainstorming sešn. 'E, čuj, a da ti rečen...' i evo me gdje mu plaćam kave, motam duvane i slušam gibanje kozmičkih sfera.

U gradu gdje se sudara fensi-šminkerska i punk-treš škvadra, Ante je i oriđiđi modno osvježenje. Retro casual sa zurkom koja se furala po Novom Zagrebu u osamdesetima. No, za razliku od većine nas, kod Ante se vanjština sljubljuje sa nutrinom koja je skrojena po najboljim socijalističkim obrascima dobrohotnosti, poštenja, iskrenosti i bez beda ga mogu zamislit u nekom zagrebačkom neboderu pred 30 godina gdje pomaže susjedi odčepiti kadu, ide joj u dućan po jedan polubijeli, litru mlijeka i mali Badelov brandy, a onda sudjeluje u radnim akcijama čišćenja okoliša oko zgrade. Kapitalizam je sa svojim karijerama, interesnim grupama, pomahnitalim idejama privatnosti i profita po kratkom postupku zatrpao taj prostor zajedničkog. Zato danas Anti ne preostaje drugo nego njime tek šetati gore dolje, tu i tamo asistirajući nekom konobaru pospremiti štekat za bakšiš.

Dok se netko u gradu ne sjeti upregnuti njegove talente ili ga barem početi subvencionirati kao jednu od zanimljivijih šibenskih atrakcija, možemo sse samo nadati da Antu ne zabole noge i odluči ostati doma. Dijagnoza koja je ovdje poharala mnoge. U međuvremenu, građanska nam je dužnost održavati legendu na životu. Ne treba puno. Par grama nikotina i kofeina i jedan ozareni frendovski pozdrav.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK