SADA ČITATE
Ljubio me jedan purger, ljubio me jedan iz Čada, al niko ko tip iz Beograda
          OBJAVA: 27.11.2013, 12:02h   •   IZMJENA: 27.11.2013, 12:02h   komentara   •     ISPIŠI

Ulet šibenskog purgera

Ljubio me jedan purger, ljubio me jedan iz Čada, al niko ko tip iz Beograda


PIŠE Krešimir Dujmović
27.11.2013, 12:02h

Ima neka tajna veza između Dalmošica i Srbića. Veza golicava, vruća i mnogo, bre, gotivna. Cure s hrvatskog juga možda usreće pokojeg lokalnog Antu izvan sezone, možda se sladostrasno iskombiniraju s kojim Juanom u špici ljeta, ali, dječaci, sve je to samo zato što su beogradski mladići negdje drugdje. Pričekajte da se vrate na Jadran i saznajte sve o čarima masturbacije

 

 

 

Pita me frend iz Beograda prošlo ljeto da li da dođe u Šibenik. Ono, malo ga prpa kako će ljudi reagirati na beogradske registracije. Hoće li ga iscipelariti, baciti s rive, gađati fritualma... Ne vjerujem, kažem mu. Šibenčani su kozmopoliti, civilizacija, nije ti to Split. Tu se navija za Hajduk, Dinamo, Barcu i pokojeg trećeligaša istovremeno. Druži se tu i staro i mlado, i lijevo i desno, i homo i hetero. Uštiklane seoske princeze idu na Terraneo, a alternativna se mladež razbacuje na najveće domaće i strane hitove po ribarskim fešticama. Tu su svi za sve i svi protiv svih. Kao ogromna obitelj gdje je na dnevnom redu konstantna koljaža i bratimljenje. Ali buraz, sori, moram te upozorit, velim mu dalje - silovat će te. Brutalno. Pojedinačno i u skupinama. Kate, Luce, Ane, Ive, Nina, Mare, you name it.

Doći iz Beograda u Dalmaciju znači izaći iz filmskog platna i podružiti se s oduševljenom publikom. Ništa čudno. Od svih balkanskih žargona za komade, trebe, dekle, punčke, butre, koke, rupe jedino se u Beogradu one zovu - ribe. A ribe, uči nas hrvatska geografija, ponajprije rastu i razmnožavaju se u Dalmaciji.

Kako su beogradska braća zaradila tu blještavu auru seksipila kod nježnije polovice Dalmacije, mogu samo ljubomorno nagađati. Mislim, kao purger imam ovdje neki fantazijski kapital, ali previše je ambivalentan i miljama daleko od napaljivosti koja dolazi s istoka. Dovoljno je da provalim 'kaj' ili 'kužiš' i pola Šibenika se smrzne od loše akustike. S druge strane, kada ti momak s Terazija poruči da si baš mnogo gotivna za razliku od onih smorova po Beogradu, to već zvuči kao Hendrixova solaža sa Woodstocka. Nema tu one loše napetosti, onih strogo čuvanih predrasuda što divlje rastu na pola puta između hrvatskog juga i kontinenta i što u prvom koraku interakcije stvaraju sumnjičavost i obrambeni gard. Srbići nisu provokativa predrasuda, oni su jebozovni tabu.

I gle, povijest se ponavlja. U doba stare Juge nijedna se romantična osovina nije mogla natjecati s onom Beograd – Split. Zagreb – Beograd je isto bilo ok, ali feromoni koje ne nosi maestral u morsko slanom zraku i sa šumom valova u pozadini jednostavno nisu dovoljno egzotični. Uostalom, zagrepčani su preuštogljene cvilidrete, dosadno posloženi i suzdržani. Tamo gdje na jugu stoje stijene, u Zagrebu stoji HNK. Masa Dalmošica se, stoga, radije genetski rasulo po srpskoj metropoli, dok su lokalni galebovi, da bude 1:1, hametice privodili BG ribetine.

A onda dođe rat. Brakovi i veze popucali su kao tanko staklo pod decibelima minobacača, a Srbi postali kolektivno omraženi - što je elementarni korak u stvaranju fetiša. Poslijeratna generacija rođena je sa gomilom priča, mitova i legendi o zlim i nezasitnim susjedima od kojih je doživjela cca. nula trauma. Rezultat – čudovišta iz ratnog dokumentarca postaju čudovišta iz bajke o ljepotici i zvijeri.

Sve je oko Srba postalo ultraseksi. Naglasak, ekavica, žargon, filmovi, mjuza, opuštenost, karakter, dozirana bahatost, humor, okretanje na zafrkanciju pod kutem od 360 stupnjeva. I onda staneš malo, obrišeš naočale i skužiš da su srpski i dalmatinski psihoprofil nevjerovatno slični. Kul. To je definitivno nužan, ali, avaj, ne i dovoljan uvjet za stvaranje kemijskih reakcija oko hipofize. Ono što ih zakucava kao seksualne idole je što su u svojoj sličnosti dovoljno različiti. To je ono kad dođe među Hrvate Pedro iz Barcelone ili Jacques iz Pariza i pokušava govoriti naški. Instant oduševljenje i, u slučaju muško - ženske komunikacije heteroseksualno orijentiranih individua – instant palež. Jezik i način njegove upotrebe je vjerovatno najpotcjenjenije i najučinkovitije ljubavno oružje, i tu ne mislim na organ koji glavinja čeljusnom rupom.

Frend je nakraju ostavio Šibenik za neko drugo vruće ljeto. Mora da ga je prepalo ono s fritulama. Što je ostavilo dalmatinskim tipovima ogromnu taktičku prednost. Beograd je blizu, turistička sezona traje 365 dana i sve gore nadrobljeno savršeno vrijedi za Antu koji đirava po Kalemegdanu. To je ono što Ameri zovu preemptive attack. Jovana već maše bijelom krpom za predaju.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK