OBJAVA: 30.09.2013, 13:53h   •   IZMJENA: 30.09.2013, 13:53h   komentara   •     ISPIŠI

Ulet šibenskog purgera

Pozdrav Šibeniku iz frigidnog Berlina


PIŠE Krešimir Dujmović
30.09.2013, 13:53h

Kako znati da si u Berlinu? Pa... Jedan od simptoma je kada ti pregrijani laptop na krilu predstavlja vrhunac jutarnje sreće. Gledam puste imigrante iz osunčanih zemalja, Francuze, Talijane, Afroamerikance, Australce, Španjolce. Ježe se, cvokoću i hodaju okolo kao izgubljeni pingvini u potrazi za kreativnom slobodom i mislim si – šteta što im nitko nije rekao za Šibenik. Mogli bi skvotati čitavu gradsku jezgru a bez da plate cijenu u vitaminu D

 

Pišem ovo, a na metar od mene stabljika pomidore. Četiri ploda, sve zeleno, atrofirano i s granama koje je polako pojela gravitacija. To je to za ovu sezonu. Tko bi rastao kad ti se stalno prodaju finte, kad ti prozorsko staklo sugerira da vani piči sunce a onda izađeš na balkon i smrzneš se kao dupe nekog Huskija.

Dugo me nije bilo na sjeveru. Dovoljno dugo da u kvartu ukinu jednu tramvajsku liniju, izgrade pet, šest novih zgrada i prekopaju ulicu zbog rekonstrukcije podzemne željeznice. Dugo hoće reći nešto više od pola godine. Berlin je na građevinskom speedu i ne kužim zašto umjesto priglupog medvjeda, maskota grada ne postane dizalica. To je ionako jedini leit-motiv gradskog horizonta. Nešto slično kao i u Šibeniku, s tom razlikom što je šibenska dizalica jedna i - već koliko ono? - na istome mjestu ponad tvrđave sv. Mihovila. Predlažem da ju se i ostavi tamo jednom kada i ako radovi budu završeni, s obzirom da je već srasla s okolnim kamenom. Za 200 godina će ionako dobiti patinu starine i savršeno se uklopiti u šibensku ljubav spram povijesti i njene nepomičnosti.

Nego, Berlin me baš upregnuo u kojekakve nemoralne asocijacije pa mi pada napamet kako je ranih devedesetih imao nešto zajedničko sa Šibenikom danas. Istočni je dio bio pust, nedefiniran, hrđav, zanemaren, zombijevski pozatvaran po kućama i s gomilom praznih stanova i tvornica. Deset, dvadeset godina kasnije po njemu se skejtaju likovi od šezdesetak godina, sa rudarskim svjetlom oko glave i štapom za ubrzavanje, na razgaljene oči emigrantske ekipe posjedane po beskonačnom nizu kafića i restorana čijem su se vizualnom identitetu i atmosferi najviše i možda jedino približili šibenski Vino&Ino i Azimut. Neukolln, Kreuzberg, Prenzlauer Berg, Wedding, Friedrichshain... Kvartovi duhova pretvoreni u kvartove muza, gdje si pozvan biti što god želiš osim onesviješteni potrošač servirane stvarnosti. Berlin je izuzetno algeričan na mainstream.

Evo, jučer sam se probijao kroz manijakalni šušur Mauerparka. Da dovedem bilo koga iz Šibenika na tu besprizornu tratinu kada nema ljudi, prva pomisao bi bila – ovo je neki neprodani komad građevinskog zemljišta. Izgleda kao bivša vojarna Bribirskih knezova, samo bez baraka. I kakve ima veze? Ekipa tamo hipnotozirano hodočasti, sjedi, pleše, radi roštilje, priča, upoznaje se, igra košarku, čita, baca frizbi ili tandrče po intrumentima solo ili u skupini. U nedjelju, mjesto eksplodira na petu potenciju i postaje gužvara slobodnog izražavanja i kaotičnog dangubljenja, s bendom na svakih pet metara, nadobudnim hipsterskim fotografima koji objektivom ganjaju novu definiciju kulovitosti, rasplesanim starim čičama što pušu balone od sapunice i open air karaokeom pred amfiteatralnim auditorijem od kojih tisuću ljudi. Neka je Ruskinja odcijukala Coldplayev 'Yellow' tako brutalno loše da su joj pljeskali za čitavog trajanja blamaže. To je Berlin. Nema more, ni posebnu ljepotu, ni tvrđave, ni stijene, ni čovjekoljubivu klimu, ali ima – ideju. I moralnu podršku za sve koji nešto pokušavaju.

 

Mislim na Šibenik. Grad u hiatusu između dva povijesna stiha, u procijepu između onog što je bio i što tek treba postati. Još uvijek dovoljno amorfan, oronuo od prošlosti i neodlučan kako i kamo dalje. Mlad sam i naivan. Mokro sanjam da se inspirira berlinskom recepturom: omogući ljudima da se izraze, organiziraju, subvencioniraj, daj na korištenje, budi spreman na kratkoročni gubitak i gledaj kako ti s vremenom svi žele doći u grad. Profitirati ćeš daleko više nego bi ti početna pohlepa ikada omogućila.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK