OBJAVA: 17.06.2013, 12:11h   •   IZMJENA: 17.06.2013, 12:11h   komentara   •     ISPIŠI

Ulet šibenskog purgera

Šibenik gazi Zagreb. Evo kako!


PIŠE Krešimir Dujmović
17.06.2013, 12:11h

Urednik mi se ne javlja danima, kolega iz branše mi priča da sam lagano potrošio sav kredit dobrodošlice, odnijelo mi omiljeni bankomat iz Kalelarge, pivu mi serviraju sve rjeđu, ne badavaju me više na zebri, a pačići iz novinarske radionice mi štucaju sa završnim tekstovima. Prije nego mi kvartovski huncuti nastave grafit na vratima evo iskren i očajnički pokušaj da osvjetlam oba obraza svog purgerskog dupeta. Dakle, obrambena teza glazi: Šibenik gazi Zagreb. I ne samo u toj rečenici. Dokazi slijede.

 

Nedavno mi jedan Venezuelanac priča da su u Zagrebu sve reprezentativne i fascinantne građevine strpali u jednu, dvije ulice u centru. Amen. Za razliku od metropole Šibenik je grad u kojem kada se izgubiš imaš što za vidjeti, fotkati i pričati unucima 50 godina kasnije. Dapače, savjetovao bih svima da ih barem jednom tjedno netko dovede na neku opskurnu kalu, skalu ili butu u starom gradu i s povezom na očima. Potom da im oslobodi vid i ostavi ih da bauljaju, snalaze se i tiho zaljubljuju u skamanjenu povijest. Zapravo, uopće mi nije jasno kako to da svi ti kućerci nisu već odavno pokupovani s računa književnih nobelovaca. Savršena lokacija za otipkati neko novo 'Ime ruže'.

Ne samo to. Kada im i izađe roman na engleskom, biti će dostupan u gradskoj knjižnici za čitavog trajanja radnog vremena. U vrijeme kada je Hrvatskom harala pošast '50 nijansi sive', u Šibeniku si mogao posuditi odmah čitavu trilogiju na polici za strane jezike. Nova, neotvorena, vjerovatno još s narkotičkim djelovanjem s obzirom da se slova nisu stigla sasušiti nečijim čitanjem. Ekstaza ništa manja zgromila me kad sam skužio da na horuk i u roku odmah mogu posuditi i Franzenovu 'Slobodu' ili Murakamijevu 'Norvešku šumu'. Ma koji crni Zagreb, nema ga ni Berlin! Tamo bi se morao prijaviti na listu čekanja od mjesec dana.

Nego, Šibenik mi je super sjeo iz još jednog razloga - ovdje je potrebno stvarno malo da budeš poseban, drugačiji, originalan ili ekscentričan. Ne znam... bilo da sjediš solo i nešto čituckaš, bilo da se nasloniš na šank i promatraš ekipu, bilo da ti strši frizura ili zuriš u zrakopraz. U Zagrebu bi za takvu auru trebao najmanje mjesec dana voziti monocikl po Cvjetnom, gađati ljude gumenim bombonima i recitirati Krležu na svahiliju. U Šibeniku me prvi dan pitalo da li sam umjetnik, drugi dan da li sam Španjolac, treći dan da li sam opet umjetnik, a odonda nadalje - ti nisi odavde, otkud si?

Zagreb se može sakriti i pred brojem kvartova. Prvo mi se činilo da ovdje ima više četvrti nego što ima građevina. Došao sam doma, razmislio i zaključio da ideja ne drži vodu iz nekog razloga. Poslije sam ublažio dojam i shvatio da je ipak potrebno najmanje dvije zgrade da bi nešto postalo kvartom i dobilo ime. Bilice, Krvavice, Vidici, Bioci, 7. kontinent, Varoš, Crnica, Građa, Meterize, Šubićevac, Mažurica, Škopinac, Dolac, Križ, Rogač, Klobušac, Mandalina...you name it, we got it, sve u radijusu od 1500 metara.

Šibenik ima nevjerovatnu modnu prednost pred Zagrebom. Tu je dopušteno - ma obvezujuće! - nositi sunčane cvike u svako doba godine, a posebno kada je prolom oblaka, sivilo, nevera, siječanj ili veljača i oko osam navečer. Gledam neki dan tipa u bircu, došo s cvikama, sjedne u hlad, skida naočale, ćakula, pao mrak, ide doma, ustaje sa stolice, lagano, hop, cvike nazad na facu. Jer, kvragu, ni mjesečina nije što je nekad bila. A znam i gdje je išao. Mami na večeru. Što je još jedan šibenski šus u guz Zagrebu. Ovdje će starci učiniti bolesno sve da te bedinaju, peru ti gaće i mažu paštetu do najmanje tridesete. Ako te i puste do 40-te, a ono se smiješ emancipirati najviše dvije ulice dalje, jer kako ćeš doć na spizu ako si predaleko?

Kad smo već završili na gaćama, Šibenik razvaljuje Zagreb i u načinu na koji se ophodi sa prljavim vešom. Gle, mogu znat i da si razbijao zubala, i da si pao razred, i da si pišao po glavama, i da si dilao štogod, i da te ćaća zaposlio preko veze, i da si povalio nečiju strinu i...i...iiiii? I ništa. To je to. Svi su nešto. Pari da ljudi ovdje rade sranja tek toliko da bi imali o čemu pričati. Ili, u naprednijoj varijanti, kada presuši dotok svježe šporkice, izmisli se par napetih brabonjaka. Sve je to do klime. U Zagrebu je monotono umjerena, tjera ljude van, pa je manje praznog hoda i punih usta. Ovdje treba preživjet brutalne ljetne celzijuse i zimske buretine. A njih, znamo to još od prvih djedova i unuka skupljenih oko kamina, jedino liječi estetski užitak u usmenoj književnosti.

A sad..pravac Šepurine! Ako me puste na brod...

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK