SADA ČITATE
Zašto Šibenčani šute?
          OBJAVA: 10.06.2013, 12:26h   •   IZMJENA: 10.06.2013, 12:31h   komentara   •     ISPIŠI

Ulet šibenskog purgera

Zašto Šibenčani šute?


PIŠE Krešimir Dujmović
10.06.2013, 12:26h

Ne znam, možda je to simptom svih manjih gradova u Hrvata, ali primijetio sam da su ljudima u Šibeniku znojne ruke.

 

 

 

Bilo ljeto, bilo zima, bilo da ih sapunaju, bilo da ih puste da se operu na zraku čekajući prirodnu smrt bakterija. Umirem od znatiželje i uzmem tako jedan dlan. Naoko sve normalno. Pari malo jača perspiracija. Prinesem nosu… Grom i pakao! Slatko-odvratni miomiris ljudskih mošnji. Pitam 'pa što je to?' – 'Pa, ono...jaja jednog znanca', odgovara. Vidiš, vidiš. Mozgam malo i odjednom mi sine: U Šibeniku nitko ne hoda nepokrivenih jaja – uvijek ima nečija ruka da ih pridrži i kad zatreba... Stisne.

Zato možda ekipa hoda po gradu tako uspravno. Zato možda nitko ni da pisne u javnosti i pod punim imenom i prezimenom o gomiletini nelegalnih i destruktivnih radnji koje grad neprestano bacaju u stanje apatije. Nekad više, danas manje, ali - poanta – još uvijek. Razlog jednostavan. U Zagrebu bi rekli – 'ne bi se štel zamerit'. Jer što ako danas-sutra tražiš posao ili neki drugi civilni luksuz za sebe, supružnika ili štojaznam... za vanbračno dijete koje si napravio vrućoj susjedi s trećeg kata? Pa skužiš da si u pravednom bijesu svojim iskrenim, istinoljubivim (čitaj: suicidalnim) činom stao na žulj nekom dovoljno bitnom da ti njegov prijo, kolega ili sedmi polubrat od osme rodice stavi balvan na životnu putanju. Pec-pec to.

Taj zavjet šutnje koji Šibenčani, izgleda, prisežu u paketu s krštenjem, postao mi je brutalno jasan nakon samo nekoliko kolumni. U javnim komentarima redom su ih izasrali, no po gradu me zaustavljaju i tapšaju po ramenu. 'Super si to rekao', 'odlično si primijetio', 'nitko o tome ne govori' i slični ego-bomboni. Ne treba mi to. Bilo bi mi daleko draže da je na tripu - umjesto jednog malog glupog 'ja' - sam grad. Da konačno zaplovi prema nekim fluorescentnim bojama.

Jasno mi je. Premala je ovo sredina, svi sve i svakog znaju i ta tijesna međuovisnost ne ostavlja previše prostora za spontani i slobodni izraz frustracija, nezadovoljstva i kritika u smjeru općepoznatih svinjarija – korupcije, pronevjera, zataškavanja i interesnog sabotiranja razvojnih projekata. Kod starijih još i pokušavam razumjeti – odrasli su u mentalitetu 'a šta će svit reć', u mentalitetu međusobnog prokazivanja i tužakanja iza leđa, pa sad svi refleksno gledaju svoja posla i nebriga ih za išta drugo. No, ne mogu oprostiti mladim Šibenčanima koji preuzimaju iste nojevske trikove.

Netko tko ovdje traži posao ili hoće napredovati mora glumiti ni manje ni više nego zombija na navijanje. Čujem da mladi Šibenčani nemaju problema sa javnim iskazivanjem mišljenja u Zagrebu, gdje bez problema protestiraju protiv izgradnje Cvjetnog trga, protiv Kosoričine vlade, sudjeluju u studentskim blokadama i s ponosom spominju svoj šibenski pedigre. Kad se pak spuste na rodnu grudu, revolt im se svede na..'muć, muć'. A razloga za biti revoltiran ovdje bilo je najmanje toliko više koliko je Zagreb ružniji grad.

Elementarna psihologija uči da kada se bitne stvari podmeću pod tepih kompenziraju se hiperinflacijom blesavih tema i histeriziranjem oko pizdarija. Evo, nakon što je Šibenik posljednjih dvadesetak godina proveo u šupku Hrvatske, ljude još jedino izvlači na ulicu činjenica da je im klub potonuo u treću ligu. Što je sljedeće? Protestiranje zbog prejakog juga?

Halo, grade? Tu-tuuu, tu-tuuu...

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK