Stručnjaci u vodičkoj knjižnici pričali o problemu velike izloženosti djece ekranima

Logopedinja Ksenija Erceg, pedijatrica Dunja Radetić, glazbena pedagoginja i ravnateljica Glazbene škole u Šibeniku Ruža Raguž Cukrov, i u ulozi moderatorice knjižničarka Martina Tabula.

I ovog puta okupila ih je zabrinutost za intelektualni, fizički i psihički razvoj djece koja puno vremena provode pred ekranima. Ekranima koji pri tome tome ‘zarobljavaju’ jedan od najdragocjenijih resursa današnjice – njihovu pažnju.

Ksenija je pričala iz pozicije nekog s dugogodišnjim iskustvom u logopediji, Dunja iz iskustva u vodičkoj pedijatrijskoj ambulanti, a Ruža iz iskustva stečenog u glazbenoj školi te još više iz osobnog roditeljskog iskustva.

Njihova iskustva se podudaraju: djeca koja su pretjerano izložena ekranima imaju poteškoće govorno-jezičnog razumijevanja i često materinji jezik govore kao da je strani. Isto tako, anksiozna su zbog prevelike osjetilne invazije na tijelo i prezasićenosti informacijama i vizualnim sadržajima. Mozak pretrpan količinom tzv. informacija ne stiže svaku od njih posebno obraditi na dubinskoj razini (lebdeća pažnja). Za dječji mozak, koji se u prve tri godine razvija najbrže tijekom života, to postaje pogubno. Dolazi do nemogućnosti analiziranja određenih informacija na dubinskoj razini i problema s koncentracijom i zadržavanjem pažnje. Zato danas imamo sve više djece koja ne uspijevaju učinkovito učiti duže od 10 do 15 minuta.

Ljudski mozak, iako fascinantno razvijen, ima svoja ograničenja. Njegova sposobnost razlikovanja važnijih od manje važnih informacija sve je slabija, što dovodi do umora i pada kognitivnih funkcija. Sve više ljudi danas ima poteškoća s donošenjem brzih odluka, čak i u situacijama koje su nekada bile relativno jednostavne.

‘Čitanje i igranje (živa interakcija) te obična dosada sušta su suprotnost ekranima i nezamjenjivi su za zdravi razvoj. Mašta, pažnja, vokabular, suosjećanje i prije svega samopouzdanje koje se razvija kada roditelj pokazuje djelima da mu je važno čuti i razumjeti djetetovo razmišljanje, čini da dijete sebe doživljava vrijednim i prihvaćenim takvo kakvo jeste. Jer, način na koji se odnosimo prema djeci izravno utječe na njihovo mišljenje o sebi samima! Djeca (na) sebe gledaju našim očima.

Za kraj, ponovit ćemo kako bi to i vrapci na granama zapamtili i znali, preporuke Svjetske zdravstvene organizacije kažu da bi izlaganje ekranima trebalo u potpunosti izbjegavati do druge godine djetetova života. Nakon toga, izlaganje bi trebalo biti postupno, a do 6. godine preporučuje se maksimalno izlaganje u trajanju od 60 minuta dnevno’, kažu iz vodičke knjižnice.