OBJAVA: 07.09.2019, 14:57h   •   IZMJENA: 07.09.2019, 14:57h   komentara   •     ISPIŠI

Zaboravljeni Šibenik

Gdje su se pokapali stari Šibenčani ili kako neki put ni novac ne pomaže


PIŠE Ivo Glavaš
07.09.2019, 14:57h

Otkako je 1828. godine svečano otvoreno tada moderno groblje sv. Ane ono postaje glavno gradsko groblje. Do tog vremena preminuli Šibenčani su se, kao i drugdje u kršćanskom svijetu, ukapali u i oko crkava i samostana. No, tada je itekako vrijedilo pravilo 'tko je bogatiji taj je bliže oltaru', a samim time i Bogu. Ali ni to tadašnjim bogatašima, mahom šibenskim plemićima, nije pomoglo. Obratom sudbine, u 19. stoljeću uglavnom su iz svih šibenskih crkava povađene njihove nadgrobne ploče. S njihovim pločama nestao je tako i važni dio šibenske povijesti.

 

 

 

Šibenska velika gradska groblja nalazila su se oko franjevačkog i dominikanskog samostana te Varoške crkve ili Gospe van Grada gdje je arheološki dokazano postojanje groblja već u 12. stoljeću. Bogatiji Šibenčani pokapali su se unutar kapela i u podnici crkava, a najodličniji plemići u svojim kapelama u najvažnijim šibenskim crkvama i katedrali sv. Jakova. Za pokop pučana brinule su se njihove bratovštine. Postojalo je i groblje ispred stare katedrale, koje se u povijesnim spisima spominje početkom 15. stoljeća, neposredno prije početka gradnje nove, sadašnje katedrale sv. Jakova.

Problema s grobljima u Šibeniku uvijek je bilo. Groblje franjevačkog samostana bilo je praktički izvan gradskih bedema. Kad je izgrađen veliki obrambeni bastion sv. Katarine, groblje je ostalo u arheološkom sloju unutar bastiona. Na neugodne mirise s groblja kod crkve Gospe van Grada građani su se stalno žalili. Skučenost i loši higijenski uvjeti u gradskim grobljima uz crkve i samostane riješeni su tek otvaranjem suvremenog groblja sv. Ane.

Tako je 19. stoljeće barem u smrti donijelo smanjenje klasnih i statusnih razlika među građanima. Biti plemić tada više nije značilo ništa. Plemići su potpuno osiromašili. Glavni izvor njihovih prihoda zemljišni posjed opterećen porezima, propadao je. Novi bogataši nisu bili plemenitog roda. Neki od njih obogatili su se velikom brzinom ulažući u industriju. Stoga, nitko nije vodio brigu kad je većina podnica unutar šibenskih crkava s plemićkim nadgrobnim pločama promijenjena. A kako je to nekad izgledalo najbolje se vidi u nama susjednoj trogirskoj katedrali sv. Lovre, gdje se u podnici osim crkvenih velikodostojnika, mogu vidjeti nadgrobne ploče osoba iz poznatih trogirskih plemićkih obitelji. Zbog nekog razloga, u Šibeniku se nije sačuvalo gotovo ništa od tih svjedočanstava šibenske povijesti.

Nisu groblja stradavala samo u Šibeniku i samo u srednjem i početkom novog vijeka. Rušenje grobalja koja se nalaze na putu nekoj velikoj javnoj gradnji, najčešće gradskim bedemima, poznato je još od vladavine Rimljana. Kad su istočna i zapadna predgrađa Salone obuhvaćena obrambenim bedemima u drugoj polovini 2. stoljeća poslije Krista, porušena su sva groblja koja su im se nalazila na putu. Nadgrobni spomenici iskorišteni su kao građevinski materijal za bedeme. U kasnoantičkim bedemima rimskog grada Aserije sjeveroistočno od Benkovca, nalazi se gomila nadgrobnih spomenika preminulih stanovnika Aserije.

Dakako, sve se to događalo stoljećima pa i tisućljećima prije nego što se pojavila svijest o potrebi očuvanja kulturne baštine. Groblja više odavno ne rušimo, ali moda mijenjanja pločnika u našim crkvama zadržala se do danas.

I sve to pod cijenu uništenja važnog dijela naše povijesti.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK