OBJAVA: 04.04.2020, 11:22h   •   IZMJENA: 04.04.2020, 11:32h   komentara   •     ISPIŠI

Kolumna

Iako je ranjen, obnovit ćemo mi naš Zagreb


PIŠE Ivo Glavaš
04.04.2020, 11:22h

Zagreb je ranjen. Zatresao ga je potres od 5,5 stupnjeva prema Richterovoj ljestvici. Premda spada u umjerene potrese, trebalo je još samo nešto više od pola stupnja da dosegne snagu najgoreg potresa koji ga je pogodio 1880. godine.

 

 

 

Oštećenja povijesnih zgrada naoko se ne čine teška, ali unutar objekata štete su gotovo katastrofalne. Iz temelja je prodrmana Zagrebačka zelena potkova, možda nešto najljepše što Zagreb ima. Postoji li netko u Hrvatskoj tko barem jednom nije prolazio Zagrebačkom zelenom potkovom? To je niz od osam trgova raspoređenih u obliku potkove, koja počinje Trgom Nikole Šubića Zrinjskog, popularnim Zrinjevcem, a završava Trgom maršala Tita. Na pravcu i pri dnu potkove je Botanički vrt, zelena oaza u središtu Zagreba. Duž Zelene potkove redom su poslagane neke od znanstveno, kulturno i umjetnički najvažnijih zgrada u Hrvatskoj: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Umjetnički paviljon, Glavni kolodvor, Hrvatski državni arhiv (nekadašnja Nacionalna i sveučilišna knjižnica) i Hrvatsko narodno kazalište. Ima li smisla da nabrajam dalje? A ono što biste najprije vidjeli nakon izlaska iz vlaka i prolaska kroz zagrebački Glavni željeznički kolodvor, velebni je spomenik kralju Tomislavu na jednom od najljepših trgova Zelene potkove, Trgu kralja Tomislava. Konjanički spomenik kralja Tomislava izradio je 1934. godine poznati hrvatski kipar Robert Frangeš Mihanović, ali je spomenik zbog političkih prijepora na trg postavljen tek 1947. godine. Svoj puni oblik, s pripadajućim izvornim Frangeš Mihanovićevim reljefima na postolju, dobio je tek 1991. godine. Nekad kad se iz Dalmacije u Zagreb dolazilo gotovo isključivo vlakom, bio je to prvi susret sa Zagrebom. Tako sam Zagreb doživio i ja.

 

Zagrebačku zelenu potkovu obično zovemo i Lenucijeva potkova po dugogodišnjem zagrebačkom urbanistu Milanu Lenuciju. Međutim, Zelena potkova osmišljena je desetljećima prije nego što je Lenuci djelovao u Zagrebu, ali je njegova zasluga za njenu daljnju izgradnju, projektiranje i održavanje nemjerljiva, stoga se on s pravom može nazvati simbolom i zaštitnim imenom Zagrebačke zelene potkove. Milan Lenuci, rođeni je Karlovčanin koji je završio studij na tadašnjoj Visokoj tehničkoj školi u Grazu u Austriji. Od 1874. godine radi u Zagrebu gdje je najprije direktor Gradskog vodovoda, pa potom od 1891. godine direktor Gradskog građevnog ureda. Od tada pa sve do umirovljenja 1912. godine, Milan Lenuci radi na urbanističkom oblikovanju Zagreba, projektiranju, gradnji i promociji Zagrebačke zelene potkove.

Konjanička skulptura kralja Tomislava na njegovom trgu u Zagrebu (izvor: Wikimedia commons, autor: Doncsecz)

Zagreb Zelene potkove moderni je Zagreb, koji se sa srednjovjekovnog Gornjeg grada u drugoj polovini 19. stoljeća preselio bliže Savi, da bi u drugoj polovini 20. stoljeća prešao i rijeku Savu. Zagrebačka zelena potkova, uz Trg bana Jelačića i ulice ispod i oko njega, tako je ubrzo postala pravo središte Zagreba. Zagreba kakvog ga mi danas doživljavamo. Usprkos svemu, Zagrebačka zelena potkova nakon umirovljenja Milana Lenucija nije tako brižljivo čuvana. U periodu između dva svjetska rata bilo je pokušaja da se omalovaži arhitektonski i urbanistički značaj Zelene potkove i Donjeg grada. Tvrdilo se da zgrade u zagrebačkom Donjem gradu i duž Zelene potkove i nisu tako stare, pa nisu vrijedne da ih se trajno čuva i štiti. Tek nakon Drugog svjetskog rata, osnivanjem moderne službe zaštite spomenika kulture 60-ih godina 20. stoljeća, ta se politika prema urbanističkom biseru Zagreba mijenja. Zgrade u zagrebačkom Donjem gradu postaju zaštićeni spomenici kulture kao cjelina. Na kraju je i Zelena potkova, od kraja 90-ih godina prošlog stoljeća, postala pojedinačno zaštićeno kulturno dobro.

 

Povijest kao da se ponavlja pa tako i danas, nakon jakog potresa i teških razaranja u Zagrebu, već kreću drugorazredni investitori i još gori projektanti sa zahtjevima za masovnim rušenjem kuća u zagrebačkom Donjem gradu. Samo zato da bi na njihovom mjestu sagradili 'predivne urbane vile' s pogledom u zid, po uzoru na zgradu koja će, bez ikakvih otvora na glavnom pročelju, biti sagrađena u Preradovićevoj ulici u Zagrebu. Svi stručnjaci, koji su se protivili izgradnji tog objekta u Preradovićevoj, smjesta su proglašeni provincijalcima. Na sreću kad je, u drugoj polovini 19. i početkom 20. stoljeća, građena Zelena potkova gradonačelnici Zagreba nisu bili skorojevići iz provincije nego vizionari. Ostavili su viziju grada koji je tada išao u korak sa svim modernim europskim i svjetskim metropolama. Štoviše, Zagrebačka zelena potkova tada je po mnogočemu bila jedinstvena u civiliziranom svijetu, a do danas je ostala najveći urbanistički zahvat u povijesti Hrvatske.

Zagreb nama Dalmatincima možda nije uvijek usred srca. Možda za nas ponekad izgleda udaljeno, otuđeno. Ali kad se zatresao Zagreb, Hrvatska je stala. Zagreb je teško ranjen u onom najboljem što ima, svojim kulturnim spomenicima.

Obnovit ćemo Zagreb, u to nema nikakve sumnje. Stoga završavam ovu kolumnu početnim stihovima poznate pjesme 'Zagreb, Zagreb' kojom je legendarna Zdenka Vučković, sada već davne 1963. godine, pobijedila na Zagrebačkom festivalu:

Vraćam se Zagrebe tebi

tebi na obale Save

Vraćam se Zagrebe tebi

tebi pod zidine stare.

Zagreb, Zagreb

otvori vrata parkova sna

Zagreb, Zagreb

tisuću pozdrava nosim ti ja.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK