OBJAVA: 24.10.2020, 14:18h   •   IZMJENA: 24.10.2020, 14:20h   komentara   •     ISPIŠI

Zaboravljeni Šibenik

Iako je remek-djelo Venecije, na tvrđavi Svetog Nikole i Austrija je imala 'svoje prste'


PIŠE Ivo Glavaš
24.10.2020, 14:18h

'Tvrđava Svetog Nikole je nova vojna građevina, čvrsto sagrađena i potpuno otporna na granate. Premda je čvrsta, zbog zanemarivanja na tvrđavi su potrebni veliki radovi'. Tako je austrijskom carskom nadvojvodi Johanu pisao vojni inženjer i časnik Maximilian de Traux 1805. godine nakon inspekcije izabranih dalmatinskih tvrđava, među kojima i naše tvrđave Svetog Nikole. Usprkos svemu, tvrđava Svetog Nikole ostaje još neko vrijeme posve venecijanska po svom izgledu.

 

 

 

Dok je mogla Austrija je koristila postojeće mletačke tvrđave, uglavnom ne dirajući u njihov izgled. Tek nagli razvoj topništva sredinom i početkom druge polovine 19. stoljeća, prisilio je austrijsku vojsku da se modernizira. Već 1859. godine na našu obalu dolaze prvi tada moderni austrijski topovi s užlijebljenom cijevi. Iz tih topova ispaljivani su brži, jači i što je najvažnije precizniji projektili. To je politički i vojno nemirno vrijeme kad Austrija vodi čak tri rata u sjevernoj Italiji, jer Talijani žele odcjepljenje od Habsburške Monarhije. Posljednji 'talijanski rat' u kojem su Prusi bili saveznici Talijana, kod nas je kulminirao glasovitom Viškom bitkom 20. srpnja 1866. godine. Viškom bitkom u kojoj je pobijedila austrijska mornarica sastavljena pretežito od hrvatskih mornara, i kojom su za neko vrijeme zaustavljeni talijanski snovi o prevlasti na Jadranu.

Pogled na austrijske topovske otvore na tvrđavi Svetog Nikole

Novo topništvo na tvrđavi Svetog Nikole zahtijevalo je drugačije i veće topovske otvore na njenim bedemima. Granate su bile sve brže i sve opasnije pa se zbog toga vojna posada seli u relativnu sigurnost donjih dijelova tvrđave. Austrijske vojne vlasti na tvrđavi Svetog Nikole prije svega su preoblikovale topovske otvore na strani tvrđave prema otvorenom moru i na jugoistočnom bastionu okrenutom prema kopnu i obližnjem otočiću Školjić. Austrijski topovski otvori bili su znatno veći i složeniji od venecijanskih. Imali su i prostor za smještaj posade topa, a krovište im je bilo pokriveno zemljom za dodatnu zaštitu. Top je imao znatno širi kut djelovanja jer je mogao kliziti po polukružnim vodilicama koje su i danas sačuvane na terasi tvrđave. Vjerojatno bi bili preoblikovali i preostale venecijanske topovske otvore, ali jednostavno nije bilo dovoljno topova. Tako je bilo i na drugim austrijskim tvrđavama duž istočne jadranske obale. Istovremeno je postojalo zastarjelo i moderno topništvo.

Pored novih topovskih otvora na tvrđavi, u isto vrijeme Austrija je napravila potpuno novi kameni pločnik na terasi tvrđave. Nove ploče postavljene su iznad izvornog venecijanskog poda za koji nismo sigurni je li bio posve popločan. Gotovo svi vojni objekti tada su bili uklonjeni s terase tvrđave, a posada premještena u unutrašnjost tvrđave. 

Početkom tzv. Druge austrijske uprave u Dalmaciji 1813. godine, austrijska vojska preuzela je sve mletačke tvrđave osim tvrđave Barone, koja je s vremenom otpisana kao neperspektivni vojni objekt. Međutim, jedino je tvrđava Svetog Nikole doživjela znatne preinake zbog postavljanja modernog obalnog topništva. Na taj način na tvrđavi Svetog Nikole, paralelno s mletačkom fazom, sačuvali su nam se i značajni ostaci austrijskih intervencija. I njih je potrebno sačuvati i štititi kao svjedočanstvo jednog vremena.

Stručnjacima koji dobro poznaju arhitekturu povijesnih mediteranskih tvrđava nije teško razdvojiti mletačku i austrijsku fazu izgradnje tvrđave. Među ostalim i zato jer je Austrija precizno dokumentirala stanje tvrđave Svetog Nikole početkom 19. stoljeća kad je tvrđavu preuzela. Ta dokumentacija zapravo vjerno prikazuje kako je tvrđava Svetog Nikole izgledala krajem mletačke vlasti. Zapravo se njen izgled u suštini nije puno mijenjao od samog početka 1543. godine kad je sagrađena, pa sve do sredine 19. stoljeća. Više od tri stotine godina nije bilo potrebe ni za kakvom adaptacijom tvrđave Svetog Nikole. Toliko je bila kvalitetno projektirana i vojnički dovoljno snažna da sve te godine čuva Šibenik od napada neprijatelja s mora.

Austrijski topovski otvori na terasi tvrđave

Moglo se dogoditi da austrijske vojne vlasti puno više preoblikuju tvrđavu Svetog Nikole. I samo zbog vojničkih razloga oduzmu nam dio njene ljepote. Srećom vojna izgradnja u doba Austrijske uprave na istočnoj obali Jadrana bila je koncentrirana na Pulu, koja je bila glavna ratna luka, i Boku Kotorsku.

Tako su biser venecijanske vojne izgradnje 16. stoljeća, na naše zadovoljstvo, ostavili skoro nedirnutim. Ne samo nama nego i svijetu.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK