Kolumna 'Zaboravljeni Šibenik'

Iluzija o Danilu ili Danilo kao iluzija

Zaboravljeni Šibenik   |   Autor: Ivo Glavaš   |   11.11.2023 u 10:28

  Pogled na Danilsko polje i lokvu Munjaču s Gradine
'Na antičkom arheološkom lokalitetu Danilo kod Šibenika, ispod današnje crkve, otkriveni su ostaci rimskog hrama. Stručnjaci iz Hrvatske i Poljske kažu da je riječ o jednom od najvećih arheoloških otkrića do sada u Hrvatskoj.' Tako su početkom rujna ove godine pisali svi mediji u Hrvatskoj. Nakon tih izjava javnost bi trebala očekivati neviđeni spektakl – hramove koje nadilaze one otkrivene u samom Rimu. A samo antičkih arheoloških lokaliteta iz rimskog razdoblja značajnijih od Danila u našoj županiji najmanje je četiri – Burnum, Skardona, Magnum, Varvaria. O prapovijesnim i srednjovjekovnim lokalitetima da i ne govorimo.

RIMSKO DANILO SKROMNO NASELJE JOŠ SKROMNIJIH STANOVNIKA

Istina je po običaju potpuno drugačija. Negdje u Hrvatskoj, ovaj put u šibenskom Danilu, u nekadašnjem rimskom naselju pod antičkim nazivom Rider možda su nađeni ostaci još jednog hrama. Kojeg po redu? A tko bi znao. Ako su to doista ostaci rimskog hrama, koliko je za arheologiju to otkriće značajno? Značajno je utoliko što ćemo možda konačno moći locirati središte rimskog Danila. Nakon desetljeća istraživanja bez jasnog ishoda, taj rezultat izgleda velik kao kuća.

U rimsko vrijeme u Danilu je živjela mala autohtona zajednica Ridita, koji su etnički bili Delmati. Ta je zajednica možda već negdje krajem prvog ili najdalje početkom drugog stoljeća stoljeća poslije Krista od rimskog cara dobila status municipija. Lokalna aristokracija automatski je postala dijelom novog rimskog ustroja vlasti, a nakon obnašanja dužnosti u vijeću municipija dobili bi puno rimsko građansko pravo. Međutim, važnost zajednice Ridita i njihovog središnjeg naselja Ridera, na mjestu današnjeg Danila, nije tim činom nešto posebno narasla. Po čemu to znamo? Po onome po čemu se i inače mjeri moć neke lokalne zajednice u prošlosti – po nadgrobnim spomenicima. Većina nadgrobnih spomenika stanovnika Ridera, rimskog Danila, tek su male, jednostavne kamene ploče s posvetnim nadgrobnim natpisima, koje stručno zovemo titulusima. Danilski titulusi toliko su jednostavni da su sigurno izrađeni u Danilu. U Danilu je do sada nađen samo jedan luksuzni nadgrobni spomenik. Nadgrobna ara ili žrtvenik, Kvinta Rutilija Titijana i njegovog sina Kvinta Rutilija Prokula pripadnika lokalne delmatske aristokracije koji su imali funkciju, kako bismo danas rekli, kolegijalnih gradonačelnika Ridera, gotovo sigurno je izrađena u središtu rimske Dalmacije, Saloni. Sudeći prema njihovim imenima, oba Rutilija, otac i sin, bili su punopravni rimski građani, ali na većini natpisa pronađenih u Danilu nalaze se lokalna, autohtona delmatska imena.

DANILA NEMA NI NA RIMSKIM CESTOVNIM PUTOKAZIMA

Rimsko Danilo, Rider, bilo je toliko 'važno' da ga nema ni na jednom popisu glavnih cestovnih pravaca u Rimskom Carstvu. Dakle, Rider u antičko doba nije faktor da bude zabilježen kao putna postaja rimskih magistralnih cestovnih pravaca, iako su neke važne ceste nedvojbeno prolazile preko njega. Rider je u doba Rima u stvarnosti bilo naselje prilično siromašnog stanovništva koje je živjelo od nešto zemlje i stočarstva u svom okolišu, kao i danas. Nije to ni približno jako naselje poput nekadašnjih naselja romaniziranih Liburna u zadarskom zaleđu, koja su dala neke povijesno vrlo poznate osobe i utjecajne Rimljane. Koji su bili toliko moćni da plate velebne nadgrobne spomenike, i sudjeluju u financiranju javnih i sakralnih objekta u svojim naseljima. Što nije slučaj u Rideru, rimskom Danilu. Tamo još nije otkopan ni jedan natpis kojim bi bila obilježena neka velika javna gradnja. Inače sve najvažnije natpise iz Ridera na jednom mjestu možete pronaći na internetu na hrvatskom znanstvenom portalu Hrčak u mom radu pod naslovom 'Prilog poznavanju municipaliteta Ridera', objavljenom 2014. godine u znanstvenom časopisu 'Diadora', Arheološkog muzeja u Zadru. To je posljednji put da je netko u Hrvatskoj uopće pisao znanstveni rad o statusu lokalne zajednice u rimskom Danilu.

(Fotografija: Pogled na Danilsko polje s Gradine)

U znanosti se dugo raspravljalo je li u kasnoj antici, odnosno u ranokršćansko vrijeme, u Danilu postojala biskupija. Ta priča temeljila se na natpisu iz 475. godine, koji je se nalazio u jednoj crkvi u talijanskom gradu Milanu. Na natpisu se spominje neki biskup Aurelije koji bi se možda mogao povezati s našim Danilom, rimskim Riderom. Budući da je natpis izgubljen na njemu je upitno sve, a pogotovo spominjanje Ridera. Biskupija u Rideru ne spominje se ni na jednom od dva povijesno poznata salonitanska crkvena sabora iz prve polovine 6. stoljeća poslije Krista. Skromne crkvice, čiji su ostaci otkopani u blizini crkve sv. Danijela kod groblja u Danilu, nisu baš objekti reprezentativni za neko biskupijsko sjedište.

SVATKO SVOGA KONJA HVALI

Arheologija antičkog doba, posebno arheologija rimskog razdoblja u Hrvatskoj dobro je razvijena, i ne bismo baš pogriješili u pogledu statusa i značenja rimskog Danila. Ne bi pogriješili ni glasoviti antički pisci, poput Plinija ili Klaudija Ptolomeja, koji rimsko Danilo (Rider) uopće ne spominju. Njima sigurno Rider ne bi promaknuo da je toliko važan.

'Ovaj lokalitet je prevažan za naš kraj u svim razdobljima. Znači od neolita pa do u kasni srednji vijek. Pogotovo u vrijeme antike u vrijeme Rima kad je ovdje grad antički Rider koji je živio bogatim životom', moglo se pročitati u medijima.

Ako je bogati život životarenje od ono malo resursa što nudi neposredni okoliš Danila i Danilskog polja, onda je to zaista bogatstvo.

A možda su ljudi u antici već bili vizionari razmišljajući o životu u skladu s prirodom.

Mediji vole senzacionalne naslove, ali neki kao da zaboravljaju da pridjevi imaju tri stupnja komparacije – pozitiv, komparativ i superlativ. Ne može baš sve biti najbolje, najveće i najvažnije. Nešto mora biti dobro, veliko i važno.

Otkrića u Danilu su velika, ali daleko od toga da su najveća.

 

Podijeli: