Šibenik i katedrala sv. Jakova oduševili su velikog Britanca Thomasa Grahama Jacksona

THOMAS GRAHAM JACKSON, ŠIBENIK I DALMACIJA

Thomas Graham Jackson nije bio samo jedan u nizu britanskih putopisaca, koji su od sredine 17. stoljeća redovito posjećivali Dalmaciju. Od sviju njih on je bio najbolje upućen u povijest Dalmacije i njenih spomenika. Thomas Graham Jackson - s plemićkom titulom baroneta - glasoviti je britanski arhitekt poznat po gradnji glavnih zgrada Sveučilišta u Oxfordu u Velikoj Britaniji. Za vođenje obnove čuvene katedrale u britanskom gradu Winchesteru 1913. godine stekao je plemićku titulu. Putovao je po Dalmaciji u tri navrata: 1882., 1884. i 1885. godine. Htio se osobno uvjeriti u restauratorske radove koji su se odvijali unutar Dioklecijanove palače, odnosno oko katedrale sv. Duje i zvonika. Već tada te je radove snažno kritizirao, jer je bio uvjereni pristalica pažljivog konzerviranja spomenika kulture, a ne radikalnih zahvata u povijesnim naseljima i na građevinama. Britanska škola konzerviranja spomenika, na čelu s glasovitim Johnom Ruskinom, možda je najviše utjecala na stvaranje suvremene teorije i prakse zaštite spomenika kulture, ali o tome u nekoj drugoj kolumni. Jackson nije samo putovao i bilježio, već je i pomagao u obnovi spomenika. Tako je prema njegovom nacrtu, 1894. godine dovršen zvonik katedrale sv. Stošije u Zadru.

U prvoj knjizi svog putopisa, Šibeniku i šibenskoj katedrali sv. Jakova Thomas Graham Jackson posvetio je posebnu pažnju. 'Nema ni jednog mjesta na obali tako privlačnog slikarima kao što je Šibenik', pisao je. Jackson je nacrtao čak devet crteža naše katedrale sv. Jakova, što je najveći broj ilustracija neke građevine u njegovom putopisu. Toliko ga je zaokupila. Na kraju je u knjigu stavio dodatak - prijepis ugovora s Jurjem Dalmatincem o gradnji katedrale iz 1441. godine. To je jedini dodatak u njegovom putopisu.

JACKSON JE BIO PAŽLJIV I TEMELJIT STRUČNJAK

Thomas Graham Jackson imao je uvid u sve povijesne, arhivske šibenske gradske spise. Prvi je napisao da je katedrala, osim od kamena, građena i od metala. Kao iskusni arhitekt razumio je upotrebu velike količine metala u katedrali kako bi se učvrstila njena konstrukcija. Taj metal i danas predstavlja najveću opasnost za katedralu. Prilikom hrđanja on može višestruko povećati obujam, zbog čega iz svog ležišta izlijeću kameni blokovi od kojih je katedrala sagrađena. Jackson je detaljno opisao prvu temeljitu obnovu katedrale provedenu sredinom 19. stoljeća, koja je trajala dvadesetak godina. Jackson je napisao da se naša katedrala može mjeriti s bilo kojom istovrsnom crkvom u Italiji, ali je od svake od njih važnija po jedinstvenoj konstrukciji svojih kamenih svodova. Takvu konstrukciju Jackson je pronašao još u samo nekim (manje važnim) objektima u Engleskoj i Irskoj.

Međutim, i pored sveg znanja i detaljnog proučavanja, Jackson je vjerovao u zabludu da je šibenska katedrala jedinstvena arhitektonska zamisao Jurja Dalmatinca. Dvoumio se jedino oko toga je li montažni sistem svodova, apsida i kupole ipak djelo Nikole Firentinca.

U njegovo vrijeme to mišljenje nije bilo neobično. Znanost je bila na tom stupnju razvoja. Neobično je kako se tek u posljednje vrijeme hrvatska znanost počela rješavati te i sličnih zabluda o šibenskoj katedrali, i pridavati pravo značenje čudesnom radu Nikole Firentinca na katedrali. Nikoli Firentincu, koji je najvjerojatnije bio Hrvat, školovan u talijanskoj Firenci zbog čega je dobio nadimak Firentinac. Za razliku od nekih hrvatskih, europski znanstvenici nisu imali dileme o tome da je Nikola Firentinac našoj katedrali podario duh istinske, toskanske renesanse. Postojalo je tek nekoliko velikana renesansne umjetnosti u Hrvatskoj, koji su ostavili snažni pečat i na europskoj umjetnosti. Nikola Firentinac jedan je od njih.

A Šibenik je tada - u drugoj polovini 15. i početkom 16. stoljeća - bio jedno od kulturnih središta civiliziranog, zapadnog svijeta.

U trenutku genijalnog bljeska koji je ostao svijetliti u vječnosti.