OBJAVA: 26.09.2020, 08:39h   •   IZMJENA: 26.09.2020, 08:39h   komentara   •     ISPIŠI

Kolumna

Šibenik kao biser u oku Evlije Čelebije, najpoznatijeg turskog putopisca


PIŠE Ivo Glavaš
26.09.2020, 08:39h

Čelebija se divio snazi Šibenika, opisujući kako su ga opsjedale razne vojske, ali ga nitko nije uspio osvojiti.

 

 

 

'Grad je sazidan u obliku produženog peterokuta, od klesanog kamena i tako je divan da liči na zrno bijelog bisera'. Tako je o Šibeniku pisao glasoviti putopisac Evlija Čelebija, možda najpoznatiji Turčin svih vremena. Šibenik svojom ljepotom nije privlačio samo zapadne, kršćanske putopisce, nego i vodeće muslimanske svjetske putnike. Evlija Čelebija bio je najveći od njih. Šibenik je opisao u svom životnom djelu u 10 knjiga pod nazivom 'Seyahatnama' što prevedeno s turskog znači 'Putopis'.

Evlija Čelebija rodio se po islamskom kalendaru na 10. dan mjeseca muharema 1020. godine, što po našem kalendaru znači 25. ožujka 1611. godine, u glavnom gradu tadašnjeg Osmanskog Carstva lstanbulu, u luksuznoj četvrti Kasim-paša. Njegovo puno ime glasi Evlija ibn Derviš Mehmed Zilli, a ono Čelebija znači isto što i efendija tj. gospodin. Takvu titulu u to vrijeme u Osmanskom Carstvu obično su nosili obrazovani ljudi. Mladi Evlija volio je školu i bio izvrstan đak pa je tako islamsku svetu knjigu Kuran vrlo brzo znao napamet i postao hafiz, što je u islamskom svijetu velika čast i postignuće. Prilikom jednog nastupa u Aja Sofiji 1636. godine, uočio ga je sam osmanski sultan Murat IV. i pozvao na svoj dvor da nastavi školovanje. Međutim, mladom Evliji nemirnog duha, putovanja i istraživanja Osmanskog Carstva i drugih zemalja bila su draža od suhoparnog posla u sultanovoj administraciji. A upoznao ih je tako što je i sam sudjelovao u brojnim ratovima što su ga Osmanlije vodile po zapadnoj Evropi, među ostalim pustošeći prostore Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva i mletačke Dalmacije.

Osim što je ratovao, Evlija je bio i diplomat. Vodio je pregovore s hrvatskim banom Nikolom Zrinskim koji je bio trn u oku Osmanlijama. To je onaj Nikola Zrinski koji je poznat po 'zimskom pohodu' na Osmanlije. Na kraju te više nego uspješne vojne ekspedicije, Nikola Zrinski prodro je do Osijeka i zapalio glasoviti Sulejmanov most preko rijeke Drave.

Kip Evlije Čelebije kod tvrđave u Egeru u Mađarskoj (Wikimedia Commons; Autor: Globetrotter19)

Negdje oko 1660. godine dospio je Evlija Čelebija s osmanskom vojskom podno Šibenika. Čelebija se divio snazi Šibenika, opisujući kako su ga opsjedale razne vojske, ali ga nitko nije uspio osvojiti. Spominje i teški poraz Mustafa-paša Tekelije pod Šibenikom desetak godina ranije u ljeto 1647. godine, početkom Kandijskog rata. To je bila najteža i najopasnija opsada Šibenika od strane Osmanlija. Čelebija zaključuje priču o osmanskoj opsadi Šibenika 1647. godine rečenicom: 'Poslije toga Mlečani su uložili svu svoju snagu da utvrde ovaj grad pa su ga utvrdili kao Aleksandrov zid i taj prosti grad pretvorili u gazelu koja se spasila iz ruku lovca.' Vidi se da je Čelebija poznavao vojno-političke odnose na području Dalmacije, jer je mletačka vlast doista nešto prije njegovog dolaska podno Šibenika dovršila utvrđivanje grada. Iako Čelebija kaže da utvrde Šibenika nisu bile toliko jake, impresionirala ga je vatrena moć branitelja koji su imali mnoštvo topova i pušaka, a svi vanjski rovovi bili su minirani. Nije se Čelebija bavio samo vonim značenjem Šibenika. Opisuje položaj i izgled grada u koji, kako kaže, nije mogao ući jer je neprijateljski. Piše kako su se oko Šibenika u vrtovima uzgajale masline, smokve, šipci, dunje i naravno vinova loza. Vidio je i zvonike brojnih crkava i samostana.

Vidio je, ali u Šibenik ušao nije.

Evlija Čelebija nije bio baš u sve potanko upućen. Smatrao je tako da je Šibenik osnovao neki mletački knez, i nije mu na pamet palo da su ga osnovali Hrvati. Iako je poznavao riječi hrvatskog jezika i jasno ga dijelio od talijanskog jezika, odnosno venetskog dijalekta.  

Ne zna se točno gdje i kad je umro Evlija Čelebija, ali to je moralo biti negdje odmah iza 1682. godine kad opisuje posljednje događaje u svom Putopisu. Iako je imao brojne obiteljske veze i utjecaj na sultanovom dvoru, Evlija Čelebija ostao je 'običan' čovjek. Volio je svoju slobodu i nikad se nije ženio. Živio je praktički kao derviš, onako kako je oduvijek htio.

Malo je jedna kolumna za opisati djelić života i djela Evije Čelebije.  Njegovo značenje za svjetsku kulturu prepoznao je i UNESCO i  2011. godinu, na 400-tu godišnjicu rođenja, proglasio godinom Evlije Čelebije. Možda bismo ipak jednom rečenicom mogli opisati karakter Evlije Čelebije. Karakter toliko različit od današnje ljudske težnje za materijalnim. Evlija Čelebija, rođen u luksuzu, obožavan na dvoru, mogao je imati sve. A imao je samo jednu želju - svoje djelo ostaviti svijetu.

I u tome je uspio.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK