SADA ČITATE
Kad joj se umjetni nokat zabio u vrata ormara, zapitala se neke stvari, priznala je Vesna Pisarović šibenskom novinaru
KLJUČNE RIJEČI
Vesna Pisaro
Marko Podrug
          OBJAVA: 06.03.2019, 17:06h   •   IZMJENA: 06.03.2019, 17:06h   komentara   •     ISPIŠI

Berlinski razgovor

Kad joj se umjetni nokat zabio u vrata ormara, zapitala se neke stvari, priznala je Vesna Pisarović šibenskom novinaru


  Screenshot Kad joj se umjetni nokat zabio u vrata ormara, zapitala se neke stvari, priznala je Vesna Pisarović šibenskom novinaru
PIŠE ŠibenikIN
06.03.2019, 17:06h

Berlinski razgovor s našom nekadašnjom estradnom zvijezdom, koja je u međuvremenu postala jazz pjevačica s diplomom. Vesna Pisarović u petak, 8. ožujka, u KSET-u izvodi repertoar s albuma “The Great Yugoslav Songbook”, a šibenski novinar Marko Podrug s njom je razgovarao u Berlinu.

 

 

 

Novi album „Petit Standard“ snimljen je prilično odvažno, piše Podrug na Ravnododna.com. Na kompozicije suvremenih jazz klasika, poput Stevea Lacyja, Charlesa Mingusa i Mala Waldrona, Vesnin bend plete improvizaciju, a  skoro je sve snimljeno iz prve, pa tako i njezino pjevanje,

Dakle, hrabro…

Da, skoro sve snimke su one take. Pri tome nalazila sam se u studiju s iskusnim velikanima jazza: Joeom Fondom na kontrabasu, Johnom Betschom na bubnjevima i Gebhardom Ullmanonnom na tenor saksofonu i bas klarinetu. Snimali smo u Bruxellesu i rezervirali smo studio na dva dana,  ali dogodilo se da smo svih jedanaest pjesama snimili ustvari u prvom danu. Činilo se da sve ide glatko, tako da mi za neke pjesme nisu dali niti priliku da snimimo još jedan take. Što je bilo poprilično zastrašujuće. I onda u nastavku, slijedila su dva tjedna agonije i čekanja snimke. Doista je bila riječ o pukom klađenju i nisam znala hoće li to biti potpuni glazbeni fijasko ili će, u suprotnome, biti dobro.

I bilo je dobro…

Da, čini mi se da je dobro. I čini se da nas utisak tada nije varao te da se ustvari dogodila neka luda energija u studiju. Mada ga, nakon miksanja, odabiranja pjesama, izbacivanja viškova, i nekih vokalnih korekcija, ne mogu više slušati. To je bilo to, što se mene tiče, neka sada te pjesme žive svoj život. Idući tjedan imamo prvu promociju na sjeveru Njemačke, onda slijede Hamburg i Berlin. Malo sam nervozna…

Zašto? Pa ako je riječ o improvizaciji, ne možete zeznuti.

Haha, tako se i mi šalimo. Nema krivog tona. Ili, kako je davno rekao Lester Young – kad je krivi ton, samo ga ponovi dvaput i bit će ispravan.

Dobro, pustimo sad to. Budući da te nikad nismo imali na našem portalu, a nisam nikad ni vjerovao da hoćemo…

Nisam ni ja!

…vratimo se na početke. Kako si se uopće obrela u zabavnoj muzici?

Joooj… Ja sam iz Požege, malog grada, koji je za mene i dalje velik.  I glazbeno odrastala sam s u sav jugoslavenski popularni mainstream koji je svirao na radiju. Sa 12 godina počela sam pjevati u jednom specifično hibridnom pop-rock-punk bendu u kojem je svirao i Oliver Sertić. Njega znaš? Svirali smo Pistolse, Ramonese, Roxette, Tajči… bio je to trash u pravom smislu. A sjećam se i da sam se sve to vrijeme dičila time što sam se, iako igrom sudbine, rodila u Brčkom, odakle je i Lepa Brena.

Okej, i onda si došla u Zagreb studirati Kroatistiku i Fonetiku.

Da, fonetika je moja ljubav, uvijek sam imala interes prema glasu, govoru, akustici… I tijekom studija čula sam Parkera, Coltranea, Lacyja, a kad sam poslušala Petera Brotzmana zaboravila sam da sam ikad postojala prije toga. I to je bilo to, prije nove ere i poslije nove ere. Znam da će zvučati kao klišej, ali stvari ti se događaju kad si spreman za njih. Brotzmana sam čula baš u vrijeme kad više nisam mogla živjeti sama sa sobom, kad mi je glas počeo zvučati umorno ili drugim riječima trajno promuklo, i kada više nisam mogla tolerirati svoje glazbene skučenosti.

Ali, čekaj… Istovremeno s tim vlastitim glazbenim otkrićima, i dalje si ganjala estradnu karijeru.

Prije će biti da je ona ganjala mene.

A dobro sad.. Mislim, dvaput si nastupila na Eurosongu, tko je ikad dvaput nastupio na Eurosongu?!

Da… Pazi, ja sam vrlo lojalna i predana u svemu što radim i s kim radim. I doista, sve to vrijeme od 2000. pa do 2006. sam živjela, ne mogu baš reći estradni život, jer sam studirajući na Filozofskom imala paralelni svijet i bila sam okružena nekim drugim ljudima, ali sam uživala u bezbrojnim satima provedenima u studiju i u baš vrlo intenzivnom dijalogu i dosluhu s publikom. No, ipak sjećam se da sam u tim nekim „posljednjim“ fazama  na koncertima nosila kombinacije od bijele kože i osim raznih ekstenzija po kosi, imala sam i umjetne nokte! I jedan od „neglazbenih“  simboličnih prijelomnih trenutaka dogodio se kad mi se taj plastični nokat zabio u vrata ormara, doslovno se zario u drvo. Stajala sam tako zarobljena i u takvim trenucima se zapitaš neke stvari…

Cijeli razgovor pročitajte na portalu  Ravno do dna.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK